Stalno budite otvoreni za promjene. Uvijek ih pozdravite. Zagovarajte ih. Možemo da napredujemo samo ako ispitujemo i preispitujemo svoja mišljenja i ideje. Dejl Karnegi (1888-1955)

Rezime navedenog uvodnog teksta sam prepričao svom prijatelju, poznatom kladuškom „računovođi“ koji je započeo (1971) i završio radni vijek (2013) u Velikoj Kladuši obavljajući poslove u Domu zdravlja, „Saniteksu“ i Općinskom organu uprave. Kad me saslušao onda mi kaže: „Ne idem u Čaršiju pa od toga malo znam“. Gledam ga i smijem se. Pa ljudino, ne priča se po kladuškim koularima o markantnim globalnim svjetskim izazovima već o recikliranju, deskripciji, tračanju,… Ovo je rezultat opservacija, modificiranja, analiziranja, komparacija,…!Bio sam u Americi narađujući dvije trećine penzionog staža kada je tačno pred 10 godina eskalirala ekonomsko-financijska-moralna kriza, u medijima poznatija kao hipotekarna kriza i o tome pisao u kolumni Tefter (vidi: Tefter broj 78, 79,… iz 2008). Da se podsjetimo! Nekoliko američkih banaka predvođeni sa Lehman Brothers 15. septembra 2008. svojom pohlepaškom politikom dogurali su do bankrota. Vodeći američki printani medij, „The New York Times“, na prednjoj strani objavio je: „Lehman collapse sends shockwave round World/Lehman colaps šalje udarne valove širom svijeta“. Desetak privatnih banaka sa imovinom od oko 639 milijardi USD više godina u svojim bilansima prikrivale su dubioze (toksične kredite) od oko 700 milijardi USD. Podjele kredita za stanovanja svakom koje je htjeo na osnovu čeka od zadnje zarade mogao se zadužiti za razne kupovine (apartmana, kuća, auta,…) mimo svojih realnih mogućnosti otplate. Refinanciranja 30-godišnjih kredita sa kamatom od oko 6-7% dužnike je samo zavaravalo o njihovom povoljnijem položaju. Sjetite se slika velelepnih kuća sa „vlasnicima“ ispred i naslova „Dobro se snašli u Americi“ koje su se veoma često pojavljivale u ondašnjem printanom izdanju ReprezenT-a! Epilog znamo. Američki 44-ti predsjednik Barack Hussein Obama (1961) izabran prvi put na novembarskim izborima 2008. (The Audacity of Hope/Odvažnost nade) sanirao je privatne banke sredstvima građana (famozni bailout/iskup tuđeg duga tuđim novcima). Na svjetskom globalnom nivou dubioze su iznosile oko 2,2 biliona USD. Ceh su platile male države i građani širom svijeta! U istom periodu (2008-2018) BiH je ostvarivala skromne pozitivne stope rasta (2-3% na godišnjem nivou) u ambijentu stalnih tenzija i nedostatku osmišljenih reformi. Pred deset godina beha građani su mogli sa beha prosječnom plaćom podmiriti oko 60% prosječne potrošačke korpe. Danas, neki uspjevaju manje od 50%! Kladuščani su uživali u svom rahatluku. Na oktobarskim izborima 2008. većinu u Općinskom vijeću ponovo je osvojila DNZ, a Adamil Mulalić (1965) svoj drugi mandat. Brojne pozitivne rezultate na području suprostavljanja opstrukcijama, (satanizacije, diskriminacije, segregacije,…) beha državnih, partijskih i vjerskih „autoriteta“ zajedno sa njihovim lokalnim i regionalnim pobočnicima, vidnih poboljšanja infrastrukture, obnove škola, ulaganja u mlade,… zasjenila je veoma niska stopa (ispod 10%) obuhvaćenosti predškolske djece predškolskim obrazovanjem, gubitak radnih mjesta na godišnjem niovu u periodu 1998-2012. oko 90, a u periodu 2012-2016. više od 100. Kladuša je napredovala u nazadovanju! Primjera radi, Cazin će ove godine doseći predratni broj zaposlenih (oko 7.460), a Kladuša jedva 50% (oko 5.500). Slijepa poslušnost, odanost, podaništvo, obostrana licemjerstva vođa-stranka-pravda-istina,…

Deset godina kasnije, dakle ove 2018., Amerika ima 45-tog predsjednika Donalda Trumpa (1945) koji „razvaljiva“ strateške tekovine civiliziranog čovječanstva (Trgovinske sporazume, Sporazume oko zaštite okoliša,…), vrši prisilu povećanja izdataka za NATO-savez (svi moraju izdvajati najmanje 2% GDP za zajedničke NATO- snage i od toga više od 50% kupovati savremenu opremu, zna se čiju,…), širi destrukcije gdje stigne,… Novi izazovi sa nesagledivim posljedicama platiće male države i većina svjetske populacije. Koga će beha građani izabrati sedmog oktobra, živi bili pa dočekali. Čak je šest kandidata za državnog poslanika! Velika Kladuša ima načelnika Fikreta Abdića sa brojnim manama i vrlinama. Među manama dominiraju pohlepe, netransparentnost, nestatutarnost,… Ne zna funkcionirati ako nije vlasnik ljudskih duša i društvenog kapitala-stara komunistička mantra! Od vrlina, bez sumnje, najprimjetnija je sposobnost motivacije određenih slojeva kladuškog društva koji su lakomi na privilegije, sinekure,… Šta preteže na kantaru ovisi od mnogo čega. Ono šta je vrijeme potvrdilo, a to je da nije osoba od reda i zakona! Nekad vodeća DNZ stranka se srozala do dna! Dezorjentiranost (posebno geografska) i deficitarnost u modernim percepcijama došla po svoje! Mulalić je lider Stranke i nosilac liste za  parlamanet USK-a kojeg treba pod hitno temeljito reformirati. Na lokalnim izborima 2016. kao kandidat za načelnika  zapuštene Čaršije osvojio je 4.803 glasa. Biće interesantno kako će birači honorirati njegov javni angažman tokom protekle dvije godine?Šta kažu revizori o kladuškim javnim financijama

Opet malo uvoda jer se radi o istom mentoru, manadžeru svjetske relevancije, kako je Fikret Abdić (1939) sam sebi tepao 1980-tih. Pred 30 godina, davne 1988. Cazinska krajina sa Bihaćem, Bos. Krupom,… bila je u velikim financijskim belajima koji su rezultirali poznatim skandalima u „Agrokomercu“. Brojne nepravilnosti u vođenju računovodstveno financijskih poslova na bazi sumnjivih i fiktivnih „računovodstvenih isprava“ rezultirale su iskazivanjima nerealnih prenapuhanih poslovnih rezultata (Bilans stanja i Bilans uspjeha,…) na osnovu koji su pribavljani krediti, emitovane mjenice, zaduživanja mimo stvarnih mogućnosti otplata. Epilog znamo. Otišlo sve u vražiju mater! Račune promašaja, diletalizma, a bogami i otvorenog lopovluka iz navedenog vakta platili su i još uvijek plaćaju Kladuščani, ne svi, najžešće oni sa niskim penzijama!Aprila 2018. Općinsko vijeće nije „usvojilo“ Izvještaj o poslovanju JKUP „Komunalije“ d.o.o. Velika Kladuša za 2016. čiji sastavni dio je Izvještaj neovisnog revizora (Revizija Revita d.o.o. Cazin). Na 47 stranica neovisni revizor je shodno važećim propisima i profesionalnim standardima struke bez jasnog i preciznog završnog mišljenja analizirao prihode, rashode, imovinu u svim pojavnim oblicima,… Izvještaj je pun paradoksa, kao npr. prodaja prostora predviđenog za smještaj uprave preduzeća (str.26) koja se trenutno nalazi u iznajmljenim prostorijama od privatne osobe. Među potraživanjima (1.102.923 KM) koja iznose 54,31% prihoda (1,102/2,030) 360.774 KM se odnosi na potraživanja od pravnih lica među kojim su i potraživanja od „AS-Agrofeniks“ d.o.o. od 21.583 KM (starije od 365 dana), potraživanja od „Agrokomerca“ d.d. 41.883 KM, potraživanja OŠ „Todorovska Slapnica“ od 37.250 KM,… Bez detaljnije forzeničke analize može se mirne duše zaključiti da je JPKUP sa 58 zaposlenika uspješno poslovalo 2016. zahvaljujući prihodima od taksa pijačnog prostora i pijacovine (381.972 KM, str.12 što je nešto manje od iskazane dobiti u iznosu 389.148 KM, str. 21). Sasvim solidan Izvještaj o poslovanju direktora Almira Pajazetovića uz ostale brojne slabosti (zapuštenost održavanja javnih prostora, pomanjkanje vizija u poslovno-razvojnom pogledu sa mogućnostima javnoprivatnog partnerstva,…) nije bio po volji Laburista. Po već poznatom scenariju Almir je uklonjen (povredu ljudskih prava će Kladuščani platiti, prvostepena pozitivna presuda u korist Almira je u džepu), instalirane nove upravljačke i rukovodne strukture čiji diletalizam, improvizacije, budalaštine,… će doći na naplatu! Izvještaj o poslovanju za 2017. još nije moguće dobiti shodno Zakonu o pristupu informacijama jer ga nije aminovalo Općinsko vijeće?!

Izvještaj o financijskoj reviziji Općine Velika Kladuša za 2016. i 2017. godinu, broj: 01-02-07-14-2-17-1350-5/17 sačinjen od Federalnog Ureda za reviziju iz pristojnosti neću komentirati jer nije „prošao“ uobičajenu proceduru. Javnosti je poznato da se radi o negativnom revizorskom mišljenju. Prezentovani Izvještaj nije nikakvo iznenađenje za malobrojne Kladuščane koji pamte i druga vremena u kojima je Fikret Abdić bio poznat po darivanjima tuđih sredstava sebi i ahbabima!

Rezultati poslovanja JP „Vodovod i kanalizacija“ je posebna priča. Samo u Velikoj Kladuši je uz cijenu vode oko 1,00 KM/kubiku(koja se prepumpava 2-3x dok ne stigne do potrošača) i uz gubitke vode od preko 60% moguće iskazivati pozitivne rezultate! Možda se radi o patentu? Bivši direktor Osman Čaušević je pred odlazak sa funkcije tvrdio da se u uslovima takve cijene ne može izdržati ni tri mjeseca!?

Ono šta je sasvim sigurno jeste da bi se Kladuščani u upravljačkim, rukovodnim strukturama kao i oni koji ih postavljaju i kontrolišu trebali više uozbiljiti kada su u pitanju javni prihodi i njihova upotreba! Građani, konzumenti usluga trebali bi puno više građanstva, a ne podaništva kojem svjedočimo u angažmanima u mjesnim zajednicama i civilnim udruženjima! Hoće li se javno obilježiti 25-godišnjica proglašenja Autonomije

Neće, a trebalo bi! Zašto? Zato što većini odgovara status quo, koegzistiencijalno lažna klijentalističko mafijaška koaliranja, remeti rahatluk oko podijele plijena! Neće zato što vladajućoj SDA u BiH to odgovara. Njeni kadrovi na svim nivoima su se potrudili da se uz pomoć beha bubnjara u većini medija nametne „sudska istina“ kako su autonomaši izdajnici države,… a oni beha „patrioti“ par exsellance! Neće će se obilježiti ni zato što nema rezultata nikad imenovane nepristrasne Državne komisije koja bi utvrdila mnoge istine koje ne odgovaraju ni autonomašima ni patriotima! Neće ni zato što od oko po 20-tak ozbiljno osumnjičenih za nečasne radnje na svakoj strani, oko 15-tak autonomaša je već procesirano, a toliko patriota još čeka i ne zna se kada će biti! Neće ni zato što je 30-tak Kladuščana oko 20. augusta 1994. poubijano na pravdi Boga, a o čemu svi kukavički šute! Neće ni zato što je broj ratnih profitera svih boja (vojnih činova i povlastica, pljačkaša, sumnjivo onovčarenih tajkuna, „uglednih“ preduzetnika uz blagonaklone beneficije uključujući i prodaje humanitarnih roba, privatizacijskih lopovluka, uhljebnika na državnim jaslama, licemjernih efendija,…) ne sumnjivo veći među sumnjivim patriotima koji nemilice potkopavaju državu (evazije poreza, carina,…).

Neće se javno obilježiti u bilo kakvom tonu i sa bilo kakvim smislom i zato što većina od nekoliko desetina hiljada potpisnika Inicijative i onda, dakle koncem ljeta 1993. godine, ni danas, 25 godina kasnije, ne slijedi argumentovano uvjerenje za ono što su učinili ni za ovo što (ne)čine danas! Većina sa obje strane prihvata lažne predodžbe kako državu čini režim-vlast, a ne teritorija, građani, izabrana vlast i poredak koji je korespodentan sa širim okruženjem. Nažalost, većina ne prihvata činjenicu da je građanin stariji od vlasti i da je poštiva onoliko koliko ta vlast poštiva njegova prava i slobode. Većina je spremna da budu podanici-poslušnici, a manjina građani sa modernim percepcijama i implementacijama temeljnih vrijednosti (pravednosti, jednakosti, solidarnosti,..). Neće ni zato što većina onih koji imaju mandate u društvenom životu paradoksalne Mahale nema ozbiljnije refernce za ozbiljne poduhvate! Neće se obilježiti i zato što je vrijeme kao najbolji sudac svega već potvrdilo da je vehabizam ljuta guja u njedrima svima, a zloupotreba vjere je bio jak razlog pobune 1993. Isto tako vrijeme je potvrdilo da je TWRA/Third World, Relief Agency sa sjedištem u Beču koja se bavila sa sumnjivim tokovima roba i novca imala u svojoj Upravi Aliju, Ejupa, Harisa,… a glavni za transfere bili su Salem Šabić i Hasan Čengić koje je Abdić stalno spominjao 1993. kao svoje rivale u ostvarivanju monopola nad raspolaganju moći oko usmjeravanja međunarodne pomoći. „Sve ode u Sarajevo bez ikakve evidencije“, često je Abdić ponavljao u (ne)brojenim razgovorima. Neće se obilježiti i zato što  zadnjih godina brojni projekti po BiH se financiraju od anonimnih donatora, a najvjerovatnije se radi o sredstvima pomoći BiH iz vakta 1993/95. koji je sklonjen u off shore kompanije. Neće se obilježiti i zato…!

Neće se javno obilježiti ni zato što nismo dovoljno sazorili da pojam i značenje autonomije percipiramo, promoviramo, implementiramo shodno modernijim saznanjima koja na prva mjesta nestavljaju teritorijalnu pripadnost.Da se kojim slučajem 1990-tih prihvatila i operacionalizirala kantonizacija BiH onako kako su mudri i učeni beha profesori zagovarali (Ivo Komšić, Rusmir Mahmutćehajić, Miodrag Živanović,..) i „nametnulo“ bosanstvo kao teritorijalnu pripadnost, svima bi danas bilo bolje.

Koncept „Unaprijedimo Kladušu zajedno“ još uvijek bez sumnje može biti od koristi svima koji drže do sebe i svog zavičaja. Bilten za društvena kretanja (osam izdanja) nezaobilazno štivo svima koji imaju ambicija svoja uvjerenja temeljiti na vjerodostojnim činjenicama!

Velika Kladuša, povodom 25-godišnjice Inicijative….  ramoh45.07@hotmail.com