Ovih mjeseci kada se na području Velike Kladuše bahato srlja u gaženja, povrede, kršenja ljudskih prava i bezobrazno zagovara nehumanost prema izbjeglicama javnosti je ponuđena sjajna knjiga „Sinovi kestenova“ autora Suada Okanovića (1965). Sam autor nije mogao ni slutiti šta će dominirati njegovim zavičajem, čudnovatom Čaršijom, kada knjiga bude ponuđena njegovim sugrađanima i ostalim ljubiteljima pisane riječi. Naslov ovog priloga jeste jedna rečenica (str. 261) iz navedene knjige. Autoru knjige iskreno čestitam na romanu sa mudrim naslovom koji na fantastično dopadljiv način opisuje istinite dogođaje, ličnosti iz vakta Drugog svjetskog rata na području Cazinske krajine. Naravno, za detaljniji osvrt na knjigu u kontekstu vremena i prostora biće, ako Bogda, volje i vremena. Navedena rečenica poučnog romana napisana je u kontekstu navedenog vremena, ali istovremeno vjerodostojno odslikava događanja na istom geografskom području iz recentne prošlosti (1994/95) i aktuelne sadašnjosti (Kriza ljudskih prava i humanizma je vjerodostojniji naziv od migrantske krize na području općine). U prethodnom broju Teftera, podsjećajući na događanja tokom izbjeglištva 1994/95, između ostalog, napisano je i …najteže smo podnosili ljudska poniženja (čitaj: povrede ljudskih prava), gaženje dostojanstva (čitaj: neljudska ponašanja koja direktno pogoršavaju egizitenciju, smještaj-sigurnost-medicinska zaštita,..), barkanja u bogobojaznost (čitaj: omalovažavanja vjerskih ubjeđenja,…)…
Danas, polovinom 2018., na području općine su na sceni nebrojene povrede ljudskih prava izbjeglica sa drugih kontinanata od strane beha vlasti koje u mnogome potpomažu i participiraju kladuški senatori, vijećnici OV. Za svoj sramni zaključak broj dva (parafrizirano: nećemo izbjeglice na našem području,…) sa Tematske majske sjednice traže i iznuđavaju širu podršku građana Velike Kladuše. Mnogo štošta može zatajiti, omanuti, zakasniti,… ali ljudskost ne bi smjela. To su dokazali brojni Kladuščani svojim odnosom i pomoći nesretnim ljudima sa (ne)priznatim statusom izbjeglice-migranta-azilanta,… Hvala svima na tome i neka nastave njegovati kladuške vrijednosti kao što su gostoprimljivost, bogobojaznost, solidarnost,…Humanost izbjeglicama, bruka načelniku i vijećnicima
Šačica pripadnika intelektualnih krugova Velike Kladuše je tokom davne višemjesečne debate, sučeljavanja među 15-tak slobodno mislećih Kladuščana (prof. dr. Sulejman Kendić, prof. Asim Karajić, prof. Jovo Garojević, advokat rehmetli Aziz Adilagić, ljekar Mišo Grahović, agronom Rasim, mr. Šefik Sadiković, veterinar Ljubo Arežina, liječnik Enver Pehlić, ing. Zlatko Oručević, ing. Osman Efendić, ing. Mirsad Pajazetović, Esad Vunić, Duško Vojin,…) rezultirala je održavanjem Osnivačke skupštine 14. 12. 1992. i upisom u Registar kod Višeg suda u Bihaću 02.03. 1993. (broj: 02.03/93) Kluba intelektualaca Velike Kladuše. Koncem marta 1993. preko radio Velkatona upućen je Javni poziv građanima Velike Kladuše u kojem se „upozoravaju“ na prevare dominirajuće, SDA stranke. Naravno, tada nismo imali situaciju da teritorijem općine tumara nekoliko stotina izbjeglica-beskućnika, kao što imamo sredinom 2018. godine, ali smo imali ljigavost odbornika, političara,… Trenutno je Velika Kladuša područje u širem okruženju po kojem baulja najviše izbjeglica računato po jedinici površine i-ili na hiljadu stanovnika (predstavnik UNHCR u Bihaću, 13.07.2018. procjenjuje oko jedne hiljade izbjeglica na području Velike Kladuše).U međuvremenu su prohujala teška olovna vremena obilježena ključnim datumima koji su ostavili različite tragove (nažalost i krvave) na širim geografskim područjima, pa i u čudnovatoj Čaršiji. Nema sumnje da među događajima minulih vremena neprocjenjivo značenje ima preobraženje Europske zajednice u EU 1990-tih i korespodentna aktuelna zbivanja u drugoj polovini 21. stoljeća-migrantska kriza. Među šest strateških misija u ovom vijeku EU zapisano je i „promovisati ekonomsku i društvenu solidarnost“!
Početkom 2018. (januar-februar) pravovremeno smo „detektirali“ kako će ubrzano Velika Kladuša biti naseljavana nesretnicima koji će u potragama za boljim životom u zemljama EU „zaglaviti“ ovdje među nama. U suštinskom smislu dobar broj Kladuščana pokazao je ljudskost prema izbjeglicama, a nosioci mandata u formalnom pogledu počeli sa „vapajima“ prema nadležnim (Vijeću ministara) za koje su znali da će se oglušiti što iz inata prema Velikoj Kladuši, a više zbog trulosti i nesposobnosti ministrice za ljudska prava, Semihe Borovac, odnosno ministra sigurnosti „raspjevanog“ Dragana Mektića.
Zavidan broj Kladuščana i dalje tupi zube bistreći migranstku krizu sa svih aspekata ustručavajući se prezentovati jasan i precizan stav da prema izbjeglicama trebamo pokazivati i kultivirati humanost, a to prvenstveno znači krov nad glavom i egzistencijalne osobne potrebe. Budimo pošteni! Nitko ne želi vidjeti beskućnike, ljude u nevoljama, ali oni su tu, njima treba ljudskost-pomoć! Radi se o privremenim nevoljama koje će potrajati više mjeseci, možda i koju godinu! Još i danas BiH ima preko 96 hiljada raseljenih osoba na 150 lokacija, preko 17 hiljada svojih građana sa statusom izbjeglice širom dunajluka, preko 47 hiljada ugroženih povratnika, peko stotinu Roma bez državljanstva, preko…
Lokalna vlast Velike Kladuše imala je sve argumente da još u aprilu 2018. (blagovremeno traženje od nadležnih vlasti da poduzmu mjere iz svoje nadležnosti, blagovremeno solidno medijsko prezentovanje i problematiziranje migrantske situacije, porast opasnosti od epidemija, porast krivičnih dijela i neposredno pogoršanje sigurnosne situacije,…) proglasi vanredno stanje koje bi podrazumjevalo i „mobilizaciju“ državne imovine kao privremenog improviziranog smještaja izbjeglica. Umjesto humnog postupka načelnik Općine je 18. maja 2018. izbjeglice smjestio među rakite-zapuštenu livadu pod vedrim nebom. Prizor smještaja izbjeglica na livadi u naselju Trnovi je najsramotnije slika o nama u ovom stoljeću!Šta je suština nesporazuma oko izbjeglica na području Velike Kladuše
Svjedoci smo da se kladuškoj i široj javnosti nastoji dramatizirati migrantska kriza koja to u suštini nije. U stvarnosti radi se o grubim krešenjima ljudskih prava i ozbiljnim deficitima pomanjkanja humanizma u najširem smislu. Nije sporno da nadležni organi beha države, USK svakim danom potvrđuju svoju nesposobnost, nečinjenja, snažne simptome korumpiranosti,… Kladuščani pred sobom imaju ljudska bića, imaju svakakve prizore u svojim aviljama, izloženi su raznoraznim rizicima,… i ljudski je da tu agoniju smještaja izbjeglica riješe „na svoj način“, (ne) legalnom privremenom uzurpaciju državne imovine, da se smjeste izbjeglice, da se pristupi organizovanom sustavnom djelovanju po princpu: Think gobal, work local!
Svojim oklijevanjem i nečinjenjem lokalna vlast (ne)svjesno pridonosi pogoršanju situacije porastom tenzija između lokalnog stanovništva i izbjeglica sa (ne)svjesnim ciljem daljnjeg kompromitiranja vlasti (ne države). U tom smislu treba dešifrovati i sastanak sa predsjednicima mjesnih zajednica 12. jula 2018. i najavu „zborova građana“, tipična repriza manifestacija iz jeseni 1992. Ovakvim ponašanjem kršimo ljudska prava, sramotimo se pred civilizovanjijim svijetom, pokazujemo svoju nezrelost,… Kome to i zašto treba?Očito je da djeca izbjeglica iz 1994/95. koja su danas narodni izabranici (vijećnici i članovi savjeta mjesnih zajednica) na području Velike Kladuše slijede one vrijednosti koje moderni svijet prezire i –i li su pod utjecajem „poraženih civilizacijskih dostignuća“ na ovim prostorima! Doduše, gaženje, kršenje, povrede ljudskih prava su snažno prepoznatljive karakteristike svih režima vladavine na ovom prostoru (za vrijeme Huskine vladavine bez njegove odobrenja nije bilo ni ženidbe ni prodaje imanja, ni… U doba zenita jednopartijskog sistema slično ili gore. Novije doba, prefinjenije, sve na štetu budžeta, a u korst svojih džepova)!
Odnos Kladuščana 2018. prema izbjeglicama je civilizacijski izazov prema kojem respektno primjeran broj građana se korektno i ljudski odnosi, a ne više samo šačica slobodnomislećih Kladuščana!
Velika Kladuša, 15. jula 2018. ramoh45.07@hotmail.com