Geografski prostor današnje Velike Kladuše (45 stupnjeva i 16 min. N., te 15 stupnjeva i 48 min. E) površine oko 33 hiljade hektara ili nešto više od 331 km2 površine premrežene sa 25 vodotoka i 20-tak brda preko 250 m nadmorske visine, kao kompaktno područje Cazinske krajine oduvijek je terminološki pobuđivao dvojbe koje su novijim knjigama donekle otklonili Smail Kličić, Remiza Smajić,.. S geopolitičkog, geoprometnog i kulturno-historijskog aspekta u cjelini promatrano prostor današnje Cazinske krajine uvijek je imao krajiški karakter. Vojne odbrambene linije koje su doticale i ili djelomično presjecale ovaj prostor od Osmanskog doba, formiranjem Vojnih krajina, podizanjem vojnih utvrđenja, svojatanja ovog područja između susjeda, demografska struktura stanovništva, migracije,.. stalni su razlozi da  ovaj prostor „drže na oku“ vodeće obavještajne službe iz beogradske i zagrebačke metropole uz pomoć domaćih „obavještajaca“, preciznije špijuna-doušnika svakakvih farbi.Nijedan vladajući sistem nije zaboravio ovo područje kada je u pitanju obavještajna „pokrivenost“, popunjavanja vojnih jedinica, prikupljanje poreza, pridobivanje glasova, a poslije 1980-tih i za ozbiljnije namjere. Poslije 1986-te Kladuša se našla u zgusnutim zbivanjima koja su „podebljala“ već nabrekli „povijesni prtljag“ šarolikog sadržaja. Tranzicijom sistema 1990-tih na području Kladuše dominira nekoliko političkih stanaka koje se smjenjuju na vlasti sa različitim rezultatima. Uprkos činjenicama o solidnom naslijeđu jednopartijskog sistema, veoma očuvanih „sredstava za proizvodnju“ (osim donekle demografskog čimbenika), primjetnih nastojanja vladajućih struktura nije se uspio uspostaviti „sistem vladavine“ koji bi obezbjedio dinamiku razvoja nivoa beha prosjeka. Po rangu opće razvijenosti na ljestvici od 79 općina FBiH Kladuša klizi prema začelju (2012. bila je na 46. mjestu, 2016. na 56,..). Vrijeme tokom druge decenije 21. stoljeća pokazuje da Kladušom dominira pomanjkanje svega, a posebno vjerovanja u sebe. Društveni subjekti koji čine dominirajuću strukturu kladuškog društva, osam (nadri)političkih stranaka, preko 140 (kvazi)civilnih udruženja (smo 36 posebno upisano u općinski registar), 14 mjesnih organa vlasti, 27 džemata, nekoliko javnih preduzeća i par javnih ustanova,…) sa solidnim budžetom od oko 12-tak mil. KM djeluju više kao obesmišljene skupine fokusirane na sopstvene interese, pohlepaštvo, apanaže, sinekure,…

Promjenom društvenopolitičkoig sistema 1990-tih i ponovnom uspostavom graničnog prelaza u Maljevcu Velika Kladuša nanovo dobiva na značaju po svojoj geopolitičkoj poziciji kao „sudaru“ dviju civilizacija, Westa i Orjenta. Na brojne izazove reagujemo kasno, neadekvatno i-ili ih jednostavno prespavamo. Oko stoljetne razmeđe potencijalni investitori su prohujali Kladušom i našli povoljnije destinacije u centralnoj Bosni. U predhodnom totalitarnom sistemu moderno domaćinstvo moglo je tećinu suvremenih potreba u ishrani i higijeni podmiriti proizvodima iz kladuških pogona. Kako po tome stojimo danas? Jednostavno, kladuške elite zadnjih decenija ne mogu shvatiti šta sve može značiti za bolji standard života blagovremeno „prilagođavanje“ uvjetima privređivanja koje diktira globalizacija. Tužno je kada naša mentalna ograničenja i percepcije u 21. stoljeću ne mogu shvatiti šta znači povoljna geopolitička pozicija, perfektan reljef-klima, solidno naslijeđe, primjerna infrastruktura i nadasve izvanredna demografija.

Velika Kladuša je kroz svoju burnu prošlost bila zgodno područje za svakojaka poprišta, a Kladuščana se uvijek nalazilo za svakojake igre. Početkom ove godine postajemo sve egzotičiniji i privlačiniji dio BiH za bijeli svijet, putnike (ne)namjernike, (ne)sretnike svih boja, (ne)vjera, svakojakih namjera, imigrante koje će još dugo vremena nevolje i potrage za boljim životom svraćati u Veliku Kladušu. Kladuško gostoprimstvo, dostojanstvo,…

Prema raspoloživim saznanjima Kladuša u svoju pisanu povijest ulazi 1340. godine ljetopiscem Ivanom Goričkim (1280-?),… Poneki od brojnih putopisaca (kao npr. Benedikt K. augusta 1530.) koji su pohodili kladuško područje od tih vremena ostavljali su škrte zapise o svom prolasku i-ili zadržavanju na tlu današnje Velike Kladuše. Pažljivija isčitavanja skromnih i škrtih zapisa kladuške davne prošlosti kao prva zapažanja jasno i precizno ukazuju na gostoprimstvo, dostojanstvo, poštenje, ljudskost,.. Nije li sasvim logično očekivati da će neki od imigranata koji protutnje kroz Kladušu koncem druge decenije 21. stoljeća ponešto zabilježiti, dojaviti ostalim u dunajluk?

Od predzadnje decenije minulog stoljeća (preciznije koncem 1986.) ime Velike Kladuše u različitim kontekstima će često povremeno dospijevati u fokus medija sa širih geografskih prostora. Nažalost, dominirale su nevaljaštine koje zasjenjuju kladuške tradicionalne vrijednosti, ljudskost, pravednost,… Radi onih koji su zaboravili napominjem da smo koncem 1986. prvi put u recentnoj prošlosti privukli veću pažnju medija sa širih geografskih područja jer smo bespravno posegnuli za tuđim parama, upali smo u platni sistem države zahvaljujući lakovjernosti i pohlepama aktuelnog načelnika Fikreta Abdića (1939) i njegovih pobočnika u imenima Alije Aleševića,… Po čemu, kada, kako,… smo od 1986. dospijevali u fokus medija iz okruženja može biti predmet posebne elaboracije za pripadnike mladih Kladuščana.

Koncem januara 2018. godine na kladuškom tlu primjećena su ljudska bića koja po svom „habitusu“ ne pripadaju ovom geografskom području, Balkanu općenito. Nije bilo teško prepoznati da se radi o osobama sa područja Bliskog Istoka kojima su okrutni režimi uskratli kraće i brže prolaze do njihovih imaginarnih destinacija. Pronašli su „mekanije“ granice, a zahvaljujući digitalizaciju nije se teško snaći na bilo kojem mjestu zemaljske kugle pokrivene Internetom. Rukovodeći se (ne)svjesno metodom kraćeg puta počeli su sve masovnije dolaziti u Veliku Kladušu, posebno naselja u blizini državne granice sa Republikom Hrvatskom. Lokalne vlasti su na vrijeme i korektno postupili kada su februara 2018. posebnim „aktom“ informisali centralne vlasti u Sarajevu i zatražili adekvatne intervencije. Kako se u Sarajevu od davnina Velika Kladuša nezauzbija ozbiljno, ignoriše i omalovažava, tako je i aktuelni ministar sigurnosti Dragan Mektić, kladuški „papir“ negdje zametnuo, a svojim telalima (čitaj: potparolu MUP-a USK-a i ostali) prišapnuo da se prave veći nevidljivci-mutavci nego što stvarno i jesu. Pa tako potparolka Kantonalnog MUP usred Čaršije polovinom aprila 2018. laže u oči pred kamerama slovenačke televizije kako se radi o jedva koja desetina imigranata po kladuškim  ulicama i da to nije razlog veće zabrinutosti. Moram priznati da sam se ugodno iznenadio kad sam šestog aprila 2018. na Autobusnoj stanici u Sarajevo na svoje uši slušao kako tečno i pravilno izgovaraju ime naše bajkovite Čaršije. Bus kapaciteta 60-tak mjesta vozio je svega 10-tak domicilnih osoba, a ostalo su imigranti među kojima i tri žene sa malom djecom.

Pošteno je naglasiti da je većina ključnih faktora kladuškog društva (Općinsko vijeće, načelnik, džemati, mediji, neka civilna udruženja, pojedine političke stranke, pojedinci imami, ugostitelji, dobročinitelji, narodni izabranici, pripadnici intelektualnih krugova,…) tokom marta i aprila 2018. na sve strane upućivalo informacije, apele, … sa ciljem da se situacija sa imigantima u Velikoj Kladuši shvati puno ozbiljnije kao dugotrajnije pitanje, da se aktiviraju raspoloživi smještajni resursi (prostori pod krovom) i „natjera“ međunarodna zajednica na svrsihodno djelovanje. Vrhunac medijske pozornosti sa širih prostora (manje-više sve tv stanice iz bližeg okruženja su emitovale emisije-priloge o imigrantima i njihovom zbrinjavanju, hvalili Kladuščane,…) sublimiran je u beha mjesečnjaku Dani 27.04.2018. (na naslovnici: „Migranti stigli, šta sad“). Veoma argumentovan i korektan tekst Fahrudina Bendera na četiri stranice sa 10 slika (32-35) završava Otvorenim apelom kojeg je urednik portala Reprezent.ba uputio polovinom aprila Vijeću ministara BiH sa konkretnim prijedlozima smještaja (Dispanzer u Polju i drugi prostori u većinskom vlasništvu države). Geopolitička pozicija Velike Kladuše u kontekstu vremena i prostora implicira da ima trajno „svratište“ ako želi promovisati svoje gostoprimstvo, ljudskost,…!Kladuške bruke i sramote

Nekoliko mjeseci Kladuščani se zbilja nesebično trude (ima i zloupotreba) da održe svoje tradicionalne vrijednosti gostoprimstva, dostojanstva, ljudskosti,… brinući i hraneći stotine imigranata sa minimalnom pomoći sa strane. Desetine hiljada Kladuščana nisu zaboravili svoje golgote 1994. i 1995. Neizmjerno smo zahvalni našim susjedima sa Korduna, Banije,… koji su nam nesebično pomagali. Proživili smo i znamo šta znači imati pa nemati. Šta znači kad te „tvoja“ vlast progoni, šta znači kad se ne pokoravaš pohlepaškoj politici, stranačkoj vlasti koja se predstavlja kao država, šta znači kad zanemarimo da je država teritorija, građani i izabrana vlast. Šta znači kad prestanemo biti građani i prihvatimo biti podanici? Kako je biti naivan i titrati muda na veresiju? Zašto poštivati vlast, izabranike koji se neljudski ponašaju u obavljanju svojih dužnosti, zašto iskazivati simpatije prema onim koji narušavaju kladuške tradicionalne vrijednosti, zašto zatvarati oči prema stalnim drskim arogancijama i omalovažavanjima iz Sarajeva, zašto fermati ministre kojima su njihove fotelje i beneficije iznad svega, zašto imigrante tjerati pod vedro nebo kad ima boljeg komfora u (ne)ljudskoj Čaršiji, dokle trpiti da imovina koju smo zajednički stvarali trune i propada, čemu služi Dispanzer u Polju kada Kladuša ima oko 200 osoba sa posebnim potrebama, kada ima nekoliko stotina imigranata među kojima desetine majki sa malom djecom, dokle trpiti javašluk vlasti oko devastacije imovine koju samo stvarali u vremenu kada samo 7,5% predškolske djece ima pristup predškolskom obrazovanju, dokle trpiti milionska potraživanja budžeta od firmi u većinskom vlasništvu države, zašto pretvarati kvalitetna poljoprivredna zemljišta u „poslovne zone“ (kao npr. Šumatačke luke) kad imamo hiljade m2 devastiranih lokacija, zašto smo financirali „studije-analize“ koje neuvažavamo u strateškim dokumentima (termalne vode, Hukavica,…), zašto…?Fikret Abdić (1939) je koncem 1986. imao hrabrosti da očito protivpravno izvrši upad u platni sistem države u kojoj je bio poslanik, član Centralnog komiteta, predsjednik Poslovodnog odbora posrnule kompanije, moćnik za sve i svašta u svojoj Čaršiji. Maja 2018. isti „junačina“ sa mandatom  načelnika Općine sa malko više od devet hiljada glasova ili 48% od onih 38% koji su se odazvali na izbore oktobra 2016. se libi da izda privremenu „naredbu“ kojom će mobilizirati Dispanzer, hale, … za smještaj imigranata i tako spriječi urušavanje tradicionalnog obraza Kladuščana! Vanredna situacija-okolnosti oko imigranata (oglušavanja i oklijevanja državne vlasti, prijetnja epidemije, učestale nečasne radnje od strane imigranata, prijetnje sigurnosti građana i imovine,….) su sasvim solidni, ljudski, pa ako hoćete i institucionalni razlozi da se pokaže koje hađžija u svojoj avliji! Da je kojim slučajem tako i-ili slično postupio spasio bi nas  bruke i sramote koja se može vidjeti u „kampu“ pod otvorenim nebom u Trnovima. Svojim (ne)činjenjima u funkciji autentičnog kladuškog interesa (pravedno napredno kladuško društvo) Fikret Abdić i njegovi aktuelni sljedbenici jasno i nedvosmisleno potvrđuju svoje deficite u percepcijama ljudskosti, poštenja,..!

Slike-prizori „kampa“ u Trnovima po Abdićevom nalogu od 17.05.2018. (fol javna imovina 10-tak dunuma gole tratine obrasle šibljem) su najsramotniji medijski prilozi o Velikoj Kladuši u prve dvije decenije 21. stoljeća! Javno pozivam kladuškog vijećnika, poznatog likovnog slikara, da posjeti izbjeglički „kamp“ u Trnovima, nacrta portret sa slikom načelnika Abdića i premijera Rošića (je..li jedan drugog) u sredini i ponudi na aukciji. Garantiram otkup portreta po pristojnoj cijeni većoj od mjesečnog paušala! Lociranjem izbjeglica pod vedro nebo u Trnove, oklijevanjem sa određivanjem primjernog smještaja sa mogućnosti uspostave „sistema“ načelnik Abdić i njegovi savjetnici (ne)svjesno podupiru Kladušu kao „leglo kavgi i incidenata“! Aferim!

Ovih dana svjedočimo (Oslobođenje, 13.06.2018.) o aktivnostima prve trube USK-a, premijera Rošića, slanja Mektićevih inžinjera da provjere stanje objekata kao da Kladuša nema stručnijih i poštenijih ljudi od Mektića i njegovih saradnika, svjedočimo i o vrludanjima direktora Privrednog društva „Agrokomerc“, o bespotrebnim trošenjima budžeta, o…

Sve se to moglo skratiti, a imigranti biti davno smješteni u boljem komforu, dočekati bajramske praznika sa što manje poniznosti da Velika Kladuša ima načelnika od formata i građanske hrabrosti!

Bajram  Šerif Mubarek Olsun 2018.  ramoh45.07.@hotmail.com