„Ljudi (čitaj: Kladuščani) se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuje se laskanjem i prezirno pretvorenim udvaranjem, a to im često pošteno ljudski izgleda neizmjerno hrabrije nego da jedni drugima kažu golu istinu“, napisao je Miroslav Krleža (1893-1981) u jednoj od svojih nebrojenih knjiga. Osvanulo je prolhadno sunčano martovsko jutro u maglovitoj slavonskoj nizini. U 07:40 sati stojim u redu za raspodjelu doručka. Blokove sam nekako „iskamčio“ i predao Hamdiji. Inače se mogu prodati za 20 Kuna. Oko osam sati počinje raspodjela. U redu stoje oni discipliniraniji. Alijini sljedbenici idu preko reda, a o Hrvatima da ne govorim. Oni nigdje ne čekaju! Preko reda tiskaju se i ovdašnji „govnari“. Među njima i poneki pripadnik bivšeg OBL-a. Sreća da se hrana dijeli u dvije linije pa se puno ne zadržavamo. Oko 11:00 sati izlazim u šetnju i susrećem Muhameda B. koji se vratio iz Orahovice. Promatramo zajednički odlazak 70-tak učenika Osnovne škole Gašinci u Orahovicu. Tamo se u novoizgrađenoj i moderno opremljenoj školi već više sedmica izvodi „nastava u prirodi“. Kroz ovaj oblik nastave proćiće učenici svih 15 odeljenja. Opći utsici su dobri! Smještaj, hrana, uvijeti nastave, sve u najboljem redu. Domaćini izuzetno gostoprimljivi. Najveći problem je spriječiti djecu da ne šaraju po zidovima i namještajima. Produžavamo šetnju do zadnje kućice na uglu hrastove šume. U ovoj kućici smješten je Hašim A. i njegova Fatma, bivša pisarica 1967-ih u Saniteksu. Tokom šetnje priča mi Muhamed kako je pred neko vrijeme razgovarao sa Asimom K. koji se sinoć vratio iz posjeta. U povjerenju Asim mu rekao da će u narednih par sedmica doći četiri autobusa da „pokupe“ one koji trebaju početi raditi u Agrokomercu-Rijeka. Navodno se prijavilo 1.360 osoba? Asim ga upozorava da to ne širi dalje da se nešto ne izjalovi. Kasnije sam primjetio da je došlo još „pumpača“. Oni trebaju da utuve u glave izbjeglicama kako je to pravo rješenje i da odustanu od preseljenja. U popodnevnim satima održavani su „tajni sastanci“na kojima su prvopozivci ažurirali spiskove i prezentovali uvjete: prosječna plata 2.200 Kuna, gubi se izbjeglički status, porodice do daljneg ostaju u Gašincima, prvo se zapošljavaju tesari, armirači, zidari, a kasnije vozači i ostale profesije. Osnovna prepreka su radne i boravišne vize za koje imaju sva obećanja. Mnogi ne shvataju da nije ključno pitanje početi raditi, nego hoće li se od zarade moći pristojno živjeti? Ja sam u vlastitom aranžmanu uz pomoć cimera sa faksa našao posao od 3.000 Kuna mjesečno, besplatan ne namješten stan. Kad sam napravio globalnu računicu ustanovio sam da nije dobro rješenje. Pored igrališta susrećem Dragana K. koji je bio na operaciji, nešto oko očnog kapka. Kaže mi: „ovdje tko ostane normalan-nije normalan“. Brojne kontraške priče čuju se na svakom koraku. Trenutno su aktuelne: Šerifu Deliću dovoljno je u Zagrebu 20 Kuna dnevno, a Muniba B. ne može zadovoljiti ni 200 Kuna. Šicel troši mjesečno 300 DM za taxi, a Ramo je još na „ledu“,..“.Ženidbe-udaje u Gašincima

U proljeće sve pupava, cvjeta pa i ljudska mladost! Sezona je brojnih ženidbi, a česta posredovanja vrši Rifet Dolić. On mu ga dođe kao neki „prosac“! E. Smlatić se oženio sa A. Mašinović iz kućice K-36. Sestra se opirala, ali je zet bio na strani mladoženje. Šećo je na „guranje“ oženio R. Ožegović. Mahić, zv. Hamin je sebi doveo Z. Velić iz Slapnice. Kaže da je donijela i nešto miraza. Poneki napominju kako je velika šteta da nema efendije Mujkića da obavi vjenčanja po 60 DM. Hamin dodaje kako u Kantonu ne priznaju šerijetska vjenčanja. Drugi dobacuju da se on ne vjenčava za Kanton već za se! Dok se brojne izbjeglice zabavljaju na različite načine preko razglasa se čuju pozivi za: Rusmira Nuhanovića, Hasniju Selimanović, Refika Keserovića, Razmiza Šakinovića, Ibrahima Nuhanovića,…Oni treba da se jave kod razglasa! Moja privremena gazdarica, Besima je jako bolesna, gripa. Sve poslove oko ručka obavlja Hamdija. Dvogodišnji Edis je nestašan i stalno trčkara po kućici K-10 koja je sva od nastavaka koji škripuću i uznemiravaju druge stanovnike. Cigarete se na crno kupuju po 3,5 Kuna za kutiju, a legalno se prodaju po 6,00 Kuna. Drva ima dovoljno, a loženje još nužno. U društvu sa Zlatkom Omeragićem odlazim do Osnovne škole Gašinci-barake koja je smještena izvan Kampa. Tamo zatičemo starijeg čovjeka koji vrši pospremanja. Nije oduševljen našim dolaskom. Malo zavirujem u sve četiri učionice. Na zidu jedne učionice vidljivim slovima piše: „Od naših drugova iz Zagreba, Osnovne škole Ivan Gundulić! Dragi prijatelji, završila nam je školska godina. Nadamo se da će sunce svojim blistavim sjajem obasjati i vaša ožalošćena srca i da će te se vratiti u svoja rodna mjesta. To je moja želja“. U potpisu Marija Konaček, Petrinjska 28, Zagreb. Sve napisano je iz rukopisa još ne publikovane knjige Egzodus III. Velika Kladuša, 14. aprila 2018. godine.  ramoh45.07@hotmail.com