Početak, razvoj i stanje kladuškog sunovrata (4)
Koncem 1979. godine, pored već u monografiji navedenih događaja, dvogodišnja nastojanja Općinskog komiteta Saveza komunista (1977/78) na čelu sa Munibom Bešlagićem (1948) rezultirala su, između ostalog, povratkom Muhameda Talakića (1930-1999) iz Sarajeva sa privremenog rada na poziciji zamjenika predsjednika Poslovodnog odbora Složene organizacije udruženog rada „SBS“ Sarajevo. Naime, pokušaji da se Husein Murtić (1943) dovede u Saniteks na poziciju direktora i kratkotrajni eksperiment sa Stevom Komadinom nisu uspjeli. Polovinom decembra 1979. godine okončana je konkursna procedura i Radnički savjet je na IV Vanrednoj sjednici 15.12.1979. godine donio Odluku o izboru direktora Radne organizacije Saniteks, a tačkom 4. precizirao da se dužnost između dosadašnjeg vršioca dužnosti Rame Hirkića (1946) i novimenovanog Muhameda Talakića ima obaviti najkasnije do 31.12.1979. uz prisustvo komisije. Zapisnik o primopredaji potpisan je u četvrtak, trećeg januara 1980. Predsjednik RS bio je Emin ing. Karajić (1951). Povratkom Muhameda nanovo je „oživljen“ dugo godina pritajivan „antagonizam“ oko toga ko je glavni „hadžija“ u jugo-varošici za koju tada ni babe vračare, poput zagrađanke Milke „Neberačke“, nisu mogle odgatati da će po zlu, tokom tekuće decenije, par puta dospijevati na prve stranice novina i najavne „špice“ svjetskih tv stanica. Talakić je dobro primljen u Saniteksu, Hirkić premješten u „sivi dom“, Kladuša je nastavila razvijati samoupravne socijalističke društveno ekonomske odnose i žurila prvom sunovratu. Akcelerator svemu i svačemu bio je Agrokomerc sa kojim je Fikret Abdić (1939) raspolagao bez pogovora, a općinski, državni i politički organi svedeni na puke izvršioce-vazale Fikreta Abdića. Talakić je po povratku iz „metropole“ počeo prakticirati do tada u Saniteksu nepoznate stvari (komotna raspodjela stanova, kredita, preraspodjela rukovodnih pozicija, nagrađivanja komercijalnih predstavnika, blagonaklonost prema kemijsko-prerađivačkom sektoru, nesamoupravno „prelijevanje dohodka“ između OOUR-a,…) što je tinjalo do usijanja koje će rasplamsati Džemal Ahmetović (1950), direktor Tkaonice-najvećeg OOUR-a i član Općinskog komiteta Saveza Komunista Velike Kladuše, tokom 1985/87. godine.
Infrastruktura (voda, putevi, elektrika, komunikacije općenito,…) je odvajkada u Čaršiji bila prateća stvar (udovoljavanje najnužnijih potreba), ali je 1984. postala limit efikasnijeg poslovanja privrede i ostvarenja ambicioznijih investicijskih projekata. Pripremljen je cjelovit Program infrastrukture u organizaciji Socijalističkog saveza na čelu sa Smiljanom Jurićem. Program je usvojen 23.12.1984. godine, a operativno rukovođenje preuzeo Fikret Čelebić (1949) sa mandatom predsjednika Izvršnog odbora Skupštine općine! Abdić je sasvim logično nastojao da se Programom infrastrukture objezbjedi što više sredstava kako za realne potrebe, ali i da pokaže javnosti i partijsko-državnim organima kako se Kladuščani „ne štede“ u samoodricanjima. „Narezavanja“ visina uplata shodno navedenom Programu infrastrukture bila su obavezujuća za funkcionere i pravne osobe (preko 150 funkcionera i 100 Osnovnih organizacija udruženog rada). Tako npr. pravne osobe nisu mogle „upisati“ manje od 5o miliona dinara, a funkcioneri manje od 20 miliona. Da bi se ova „priča“ malo približila sa vremenske distance od 35 godina može pomoći kursna lista. Koncem 1985. godine oficijelni kurs za 1 USA $=305,18 dinara ili za tada mnogo rašireniju njemačku marku 1 DM=121,73 dinara. Prosječna mjesečna neto plaća u Saniteksu je 1985. iznosila oko 141 USA $ ili 445 DM. Vrijednost 1 USA $ iz 1985. godine jednaka je približno 5,16 USA $ koncem 2017. Funkcioneri su svoje obaveze prema infrastrukturi u najvećem broju izmirili povlaštenim kreditima koje je Abdić obezbjedio (samo za lojalne) preko banke u Ogulinu. Nema sumnje da su po osnovu Programa infrastrukture iz tog vakta prikupljena respektabilna sredstva koja će se kasnije „zagubiti“ prilikom „obračuna“ sa državom oko otkupa mjeničnog duga koncem zime 1989. godine. Ova godina (1984.) u BiH zapamćena je, između ostalog, i po fenomenalno organizovanom Zimskom olimpijadom u Sarajevu koju su pomogli svi redom. Za Kladuščane je to bila dvostruka obaveza (Infrastruktura + Olimpijada) u isto vrijeme.
Kladuške (ne)pravde
Nagomilane nepravde koje je Talakić generirao u Saniteksu, pomiješano raspoloženje oko „razreza“ infrastrukture zbog represivnih mjera za one koji su se protivili ili nisu mogli platiti (onemogućavanje registracije auta, upisi djece u matične knjige,…), beneficije koje je Abdić blagoslovio svojim pristašama (stanovi osobama koje nisu u radnom odnosu sa „Agrokomercom“, krediti, stipendije, ogulinski krediti, gradnje vikendica, ljetovanja, jahte,…), brojna anonimna pisma koja su iz Kladuše stizala u Sarajevo „kulminirale“ „zaključcima“ (19.07.1984) Izvršnog vijeća Skupštine SRBiH po Informaciji o konsolidaciji poslovanja „Agrokomerca“. Koincidenacijalno i-ili smišljeno iste godine iz Beograda se upućuje Slobodan Lazarević-Bobo (1947) u Veliku Kladušu i zapošljava kao Abdićev prevodilac za engleski jezik i profesor na kladuškoj gimnaziji (Slobodna Bosna, 07.11.2002). Ista osoba se kao zaštićeni svjedok oznake C-001 pojavljuje u Haagu na suđenju Slobodanu Miloševiću (1941-2006) u predmetu IT-01-51-I i svjedoči o planovima između Miloševića i Abdića i zajedničkim ratnim operacijama u Kladuši i Cazinu (Ljiljan,7-14. april 2003). Nekako u isto vrijeme Mario-Smail Nuhbegović (grafičar u Saniteksu) je u Saniteks doveo bjegunca iz najčuvenijeg svjetskog zatvora, američkog Alcastara, krajnje sumnjive biografije i namjera pozicioniranja u Kladuši. Stanovao je jedno vrijeme u hotelu „Konak“ tako da ga se brojni Kladuščani mogu dobro prisjetiti!
Dvojac (Fikret i Muhamed) je imao svoje „vitezove“ (poneki u duplim ulogama) raspoređene u svim kladuškim OOUR-ima, čak i u Veterinarskoj stanici sa jednocifrenim brojem zaposlenika. Dvojica vodećih kladuških privrednika (Muhamed i Fikret) umjesto da se bave profitabilnošću i kvalitetom proizvoda i usluga, paradoksima pretjerane ourizacije, osmišljavanjem vizija i strategija prema najavljnim izazovima Novog svjetskog poredka, oni krenuše u sukobljavanja i polarizacije. Nisu im pomogli ni „savjeti“ kako je kriza u ideologiji, a radnike zanimaju samo plate i krediti za stambene potrebe! Sa svojom „Analizom društveno-ekonomskog razvoja 1971/85……proglašen sam krizofilom i toksičnim elementom! Najbitnije o zbivanjima u bajkovito tajanstvenoj Čaršiji do konca 1990. opisano je u knjizi „Afera *87“ (Phoenix, 2007) i nema smisla repeticiji. Ovdje valja podsjetiti zainteresovane čitaoce na pisma sadržana u knjizi, spiskove Kladuščana koji su se oglušili, priloge onih koji su se odazvali, spisak članova Koordinacionog odbora,… Prošetajte malo kroz biografije nekih Kladuščana sa tih spiskova? Bio je to vakat kada je tradicionalna ljepota kladuške duše (gostoprimostvo, dostojanstvo, osjećaj za nepravde,..) lagano počela nestajati! Sa vremenske distance od 30-tak godina skeniranje upravo perioda 1984/87. godine i narednih par godina učvršćuje rašireno mišljenje kako nismo bili dovoljno svjesni i sposobni „dešifrovati“ šta će slijediti naredno petogodište. Propustili smo predvidjeti da su navedeni „zaključci“ pospješeni „razrezivanjem“ u vezi Programa infrastrukture ubrzali pritajene polarizacije Kladuščana, što je sve skupa trasiralo putanju Kladuše u sunovrat. U navedenom vremenskom periodu ključne pozicije u nomenklaturi kladuške nadgradnje imali su: Ibrahim Ikanović (1940), predsjednik Skupštine u dva jednogodišnja mandata (1984-86), Fikret Čelebić, predsjednik Izvršnog odbora Skupštine, Rajko Stević (1941), predsjednik Općinske organizacije Saveza komunista, Smiljan Jurić, predsjednik Socijalističkog saveza. Raspoloživa „arhivska građa“ (transkripti, privatne zabilješke,..) koja se odnosi na naznačeno razdoblje potvrđuju opću dominaciju Hakije Pozderca (1919-1994) nad svim i svačim, a Hamdija Pozderac (1924-1988) je služio za pokrića kadrovskih „križaljki“. Najbolji primjer u tome jeste odnos prema Muhmedu Talakiću (nije ga Hamdija zaštitio od „progona“ 1985/86. godine), „rezanje desne ruke“ Abdiću (smjena Ibrahima Pehlića (1936) sa pozicije sekretara Sekreterijata unutrašnjih poslova i ustoličenje Huseina Delića (1950) na tu poziciju. Bili smo naivni oko (ne)svrstavanja u tabore tokom „sudara unutar kladuške ljevice“ 1985/86. Uz brujanja buldožera na gradnji dionice puta Barake-Vidovska-Johovica-Šturlić „pobijedila“ je 1985/86. godine Abdićeva „struja“. Vrijeme je potvrdilo da su samoproglašavani najveći „komunisti“ Kladuše, Muhamed i Fikret, (ne)svjesno postali „grobari“ partije koja im je sve omogućila. Koju deceniju kasnije Muhamedovo ime ćemo čitati u plavoj knjizi „Čuvari Yugoslavije“ kao doušnika-špijuna državne obavještajne agencije. Abdić je hrabro i naivno nastavio po svom i zaglavio u bihaćku „kulu“ 07. septembra 1987. godine. Svojom knjigom „Moj odgovor“ (Zagreb, 1990) potvrdio je svoju kratkovidnost i naivnost! Kladuščani su malo naučili iz tog vakta! Obojica su propustili šanse da ostanu upamćeni kao neprikosnoveni moralni autoriteti prkosne Čaršije, a većina Kladuščana će kasnije „šetati“ između amnezije i nostalgije. Tek na lokalnim izborima 2016. godine nostalgičari će postati manjski dio glasača (48%, ili nešto više od devet hiljada) Velike Kladuše izborom Fikreta Abdića za načelnika., čiji kandidat za načelnika, (Edin Behrić, 1988), je 2012. dobio 64% glasova. Abdića će njegove „vjerne“ pristaše poslije 2012. godine vodati po terenima Velike Kladuše gdje će imati prilike sjediti na „šupljim kantama“, vaziti po volji,…
Umjesto intelektualnog dopinga, Kladuščani dobili…
Preuzimanjem dužnosti načelnika Općine početkom novembra 2016. Abdić je započeo obećavajućim najavama. Ekspresno je urađen Izvještaj o utvrđenom stanju u Organu uprave Općine na dan 09.11.2016. godine. Radi se o opširnom (218 stranica) i sveobuhvatnom dokumentu (analitički prikaz po službama). Svaka čast sedmorici autora Izvještaja! Novoimenovani načelnik je obavio kolokvijalno konzultativne razgovore sa brojnim članovima sa mandatima (savjeti mjesnih zajednica, preduzetnici, civilna udruženja,…), obrazovao nekoliko komisija za dovršetak strateških poslova (registar javne imovine,…), izvršio kadrovske promjene u Organu uprave, javnim preduzećima i ustanovama,… na institucionalno i transparentno sumnjive načine o čemu su se očitovali i inspekcijski organi. Ovim je Abdić samo potvrdio da nije osoba od reda i zakona, da je veoma deficitaran kada je u pitanju institucionanost (zakonitost, statutarnost,..) na koju se poziva kada ga nadležni organi „pričepe“. Većina zainteresovanih Kladuščana ma gdje bili i šta radili koji drže do sebe i svog zavičaja iskreno se ponadala da će strateški dokumenti (Budžet za 2017., Osnove programa i politike načenika 2017-2020.,…) nove administracije na čelu sa Abdićem biti proceduralno i sadržajno nešto novo, osvježavajuće za kladušku društvenu scenu! Iznevjerena očekivanja su objelodanjena marta 2017. na sjednici Općinskog vijeća prilikom usvajanja Budžeta za 2017. i Osnova programa i politike… Sve o Budžetu i Zaključak o usvajanju Osnova programa…, ali ne i integralan tekst, zainteresovani mogu vidjeti na službenom portalu, Službeni glasnik 4/2017. Elem, umjesto intelektualnog dopinga Kladuščani su dobili još jedan nepravedan, socijalno neprihvatljiv, institucionalno upitan Budžet za 2017., a umjesto jasnih „smjernica“ šta, kako i kada uraditi imamo pamflet za ništa-povijesna jalovina slična onoj o „preuzimanju Agrokomerca“ iz 2012. sa preko 800 pisma. Tokom juna 2017. za potrebe knjige u pripremi „Kladuša na razmeđi dvaju stoljeća/Kladusa on boundary two Centuries“ dovršio sam Socioekonomske pokazatelje o Kladuši 1990-2016. i prosljedio participantima Partnerske grupe Koncepta Unaprijedimo Kladušu zajedno, među kojima su i dva vijećnika, Enver Pehlić i Fuad Sulejmanagić. Preporuka je bila da na narednoj, znači julskoj sjednici OV, postave pitanje, kao npr. šta se smjera poduzeti da se čim prije zaustavi nazadovanje Kladuše, i-ili… Najrealnije mogućnosti-opcije usporavanja nazadovanja Kladuše jeste poboljšanje općeg ambijenta u kojem će građani participirati bez ignorisanja, diskriminiranja,… fokusirani na poboljšanje uvijeta privređivanja postojećih preduzetnika, efikasnijeg upravljanja otpadom, revitalizaciji poljoprivrede i sela,… Sve mimo navedenog je beskorisno trošenje sredstava poreskih obaveznika sa ciljem generiranja socijalnih neprvadi i pohlepa narodnih izabranika i njihovih podupirača. Koncept unapredimo Kladušu zajedno je fokusiran na pravedno napredno građansko kladuško društvo sa modernim percepcijama i implementacijama temeljnih vrijednosti (pravednost, jednakost, solidarnost, istinoljubivost,..), a to je (pre)komplicirano štivo za načelnika Abdića i njegovu administraciju! Velika Kladuša, 07.09.2017. ramoh45.07@hotmail.com