„Nova relevantnija saznanja“  od 2007. do 2017. godine (2)

Privrženost profesiji (analitika-publicistika), između ostalog, nalaže da se istrajava na pažljivom prikupljanju, arhiviranju, proučavanju,… građe o svom zavičaju, događajima, ličnostima,… strateškim odlukama, poučnim crticama iz svakodnevnog života,… Isto tako pripadništvo intelektualnim krugovima implicira involviranost u aktuelne teme koje duže vremena javnost povremeno lansira u fokus interesovanja (npr. malinarstvo i-ili poljoprivreda općenito,…). Prije tri mjeseca tokom redovne kardio kontrole u Karlovcu kod „starog vuka“, uvaženog dr. Grmoje, iznenada, pritiskajući sondu ultra zvuka po prsima, profesor kaže: -Kaj se ovi naši u Zagrebu smišljaju oko Agrokora kad vi u Kladuši imate dobra iskustva. Šta radi Abdić sada? Kaj Vi velite o tome? Doktore, priča o Agrokoru će još potrajati. Neka se mnogi pripreme za dugotrajniju laganu glavobolju. Abdić trenutno u Kladuši presipa iz šupljeg u prazno! Na lokalnim izborima prošle godine nije uspio motivirati Kladuščane da se odazovu glasanju u većem broju tako da je osvojio 48% ili oko 9.000 glasova što nije ni četvrtina izbornog potencijala bajkovite Čaršije! U jednom od tri telefonska razgovora sa F. Abdićem (2005-2012), između ostalog, on kaže: -Tvoj je problem što pišeš na osnovu knjiga, a u njima je malo istine, preteže laž! Replicirao sam: Abdiću, ono što je javno publikovano, a nije pokušano demantovati ostaje kao „istina“! Nemože biti neistinita tvrdnja Adila Zulfikarpašića i Sulejmana Latića kako je Abdić logisticiran tokom boravka u bihačkom zatvoru 1987/89). Ne može biti neistinit „Registar imovine“ općine Opatija u kome je zabilježeno da je Fikret Abdić tokom 1994. prometovao sa nekretninama. Nemože biti neistinita izjava Slobodana Lazarevića data pred sudskim vijećem pod prijetnjom krivične odgovornosti. Ne može se dovoditi u pitanje vjerodostojnost pisanja predsjednika Općinskog suda u Velikoj Kladuši 1987. godine koji nije znao kud sa mjenicama koje su donešene na protest 1987. Ne mogu se  ignorisati svi nalazi o reviziji vlasništva u Agrokomercu koji nisu po Abdićevom „modelu, ne može  se dokumentacija koja nije prošla pozitivnu verifikaciju prihvatati kao dokazni materijali u sudskim procesima, ne mogu privredna društva koja nemaju pozitivno revizorsko izvješće očekivati dobivanje tenderskih prodaja,… Publikacije treba čitati….

Koncem 1994. (07.11.1994) Skupština BiH donijela je Zakon o podržavljenju društvene i radničke imovine (Zakon o pretvorbi društvenog vlasništva, Sl. novine 33/1994). Stupanjem na snagu ovog Zakona BiH postaje nosilac prava svojine u društvenom vlasništvu i to: a) prirodna bogastva i dobra u općoj upotrebi, b) društvenog kapitala iskazanog u bilansima stanja pravnih osoba na dan 31.12.1991. Istine radi, kasnijim izmjenama i dopunama navedenog Zakona poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma koncem 1995. godine sve uplate (obratite pažnju na razliku između obračunato i uplaćeno) i sve otplaćene dionice po „Markovićevom“ zakonu iz 1989/90. su priznate kao dionički kapital. Primjer Saniteksa to potvrđuje! Tokom februara 1991. (griješe oni koji pišu 1992.) održana je Osnivačka skupština Agrokomerca d.d., a registracija kod Suda u Bihaću izvršena 31.10.1991. sa vlasničkom strukturom 53:47% (dioničari – država). Šta i kako se dešavalo sa navedenim Zakonom, vlasničkom strukturom Društva,… je opisano i nema potrebe repeticije. Mala privatizacija (maloprodajni objekti, tenderi i aukcija) dijela imovine Društva obavljena je 1999/2002. Zbog sporosti i traljavosti rješavanja imovinskih odnosa ovu priču nisam uopće tretirao u knjizi Afera ’87. Tek sam u drugoj polovini 2012. došao u posjed ovog predmeta. Tenderom je privatizirano 25 stvaki u kojima je učestvovala 61 osoba. Početna cijena iznosila je 6,419.051 KM, prodajna 4,646.165 KM, gotovinom je plaćeno 2,129.017 KM. Bilo je predviđeno zapošljavanje 138 radnika i dodatna ulaganja od 3,280.584 KM. Prva stavka je bio tender br. 4, kupac Mujo Milak, prodajna cijena 66.000 KM, plaćeno gotovinom 23.100 KM. Zadnja stavka bila je asfaltna baza Hajrat, tender br. 231, kupac „Huremagić“ d.o.o. Cazin, prodajna cijena 500.000 KM plaćena gotovinom u cjelokupnom iznosu. Aukcijom je prodano 26 stavki, učestvovalo je 149 osoba. Prodajna cijena 2,481.630 KM, plaćeno gotovinom 862.571 KM. „Mala“ privatizacija je produbila kladuške polarizacije. U Ameriku je iz Kladuše došao haber kako Kladuščani, sljedbenici Fikreta Abdića nebi trebali učestvovati u „krčmljenju“ Agrokomerca! Većina je to i poštovala i danas se osjećaju prevarenim!

Nažalost, vrijeme i eksperti su potvrdili-dokazali da provedena privatizacija u Agrokomercu 1991. godine nije bila u skladu sa važećim propisima niti su radnici pojedinačno iz tog vremena dobili bilo kakav „papirić“ o svom suvlasništvu-dioničarstvu. Tužne su činjenice da su kladuški papagaji cijelo vrijeme obmanjivali sebe, bivše radnike i javnost o suvlasništvu od 53%. Saniteks je slijedeći „u dlaku“ Zakon o transformaciji društvenog kapitala iz 1989/90. jedva „nategao“ učešće dioničara od oko 38%! Tokom 2002/2003. bio je u toku haški proces protiv Slobodana Miloševića (1941-2006). O tome su ponekad ponešto populistički pisali i beha sedmičnjaci (Slobodna Bosna, 07.11.2002) i Latićev Ljiljan (07-14. 04.2003). Tragom njihovih priloga uvjerio sam se da nisu puno „fulali“. Naime, u procesu protiv Miloševića prodefilovalo je ispred tročlanog sudskog vijeća mnogo svakojake čeljadi među kojima i Slobodan Lazarević-Bobo (1947). U svom svjedočenju Bobo je detaljno opisao kako, zašto i kod koga je upućen iz Beograda 1984. godine. Detalje ovog svjedočenja sam uvrstio u tekstove buduće knjige „Kladuša na razmeđi dvaju stoljeća“. U vrijeme našeg Prvog egzodusa 1994. poslije jednog sastanka u hotelu Toplice u Topuskom Lazarević, bio oficir za vezu pri Komandi vojske Srpske Krajine, javio mi se pitajući da li ga poznajem? U Kladuši danas ima više desetina Kladuščana koji se dobro mogu sjetiti simpatičnog Bobe i njegove atraktivne gospođe. Radio je kao inokorespodent u Agrokomerc i prof. Engleskog jezika u kladuškoj gimanziji.Prvi ministar trgovine u Vladi Franje Tuđmana (1922-1999.) Petar Kriste (1936.) je 2003. publikovao knjigu „Sjene nad slobodom“. U knjizi je, između ostalog, detaljno opisao „trgovačke odnose i bilanse“ sa Fikretom Abdićem od njegovog izlaska iz bihaćkog zatvora koncem 1989. godine. Koga interesuje neka pročita? U ovoj knjizi objašnjena je „tajna“ revitalizacije Agrokomerca 1990/93. U drugoj polovini 2007. Mehmed Koštoć (1948.) je u sedmičnjaku ReprezenT publikovao veoma interesantan feljton od deset priloga o Aferi ’87. Ovaj Koštićev feljton je dobar primjer kako rođeni Kladuščanin koji je tokom događaja, dakle 1987., boravio van zavičaja i preživljavao njegovu golgotu! Zagrebački „Liber“ je 2008. godine publikovao knjigu Ive Goldstein (1958.) „Hrvatska 1918-2008“ u kojoj su dvije stranice (737/38) posvećene „Slučaju Fikreta Abdića“. Tekst iz ove knjige je primjer kako Agrokomerc i Abdića treba „suočiti sa sudom povijesti“. Koncem 2008. akademik Muhamed Filipović (1929.) publikovao je knjigu „Afera Agrokomerc i smrt Hamdije Pozderca (1924-1988.) u kojoj u tri dijela na 247 stranica prezentuje svoja „istraživanja“. Knjiga ima neobično opširan uvod (oko 20 str.). Možda je ovaj uvod najpoučniji dio knjige? Prof. dr. sc. Josip Jurčević (1951.) pripada onoj skupini autora koji svojim radovima nastoji obezbjediti neupitnu vjerodostojnost. Novembra 2013. publikovao je knjigu „Spašavanje zločinačke budućnosti“. Na str. 108., između ostalog, piše: -Operativna akcija Una i Avala istraživale su kriminal u Agrokomercu iz Velike Kladuše te spregu  Fikreta Abdića i drugih s osobama iz Hrvatske. Koga interesuju detalji neka se potrudi? Krajiške autore u imenima Smaila Kličića, Kasima Mujagića, Izudina Saračevića, Safeta Čurtovića, Safeta Hrnjice… koji su se u svojim knjigama poslije 2007. osvrtali na Agrokomerc do Afere ’87 spominjem kao primjere intelektualne lijenosti da proniknu u „srž problema“! Dvojica Kladuščana u imenima Dragana Karajića (London) i Edisa Felića (Zagreb) publikovali su zapažene priloge o Agrokomercu.Neizbježna hronologija koja je prethodila Aferi ’87

Sjećanje je stvaralački čin, dio pamtimo, dio zaboravimo. Iz vremena kojeg obuhvata ovaj dio kladuškog vremeplova većina Kladuščana pamti samo dobre stvari koje su dio rezultata sistema koji je propao. To, između ostalog, znači da su te dobre stvari koje dio Kladuščana pamti po dobrom bile rezultat nekih čudnih okolnosti, a čuda nisu samoodrživa realnost ljudskog života. Velika Kladuša je već više od četvrt stoljeća dezindustrijalizirano područje. A to, između ostalog, znači i područje izolirano od modernijih percepcija univerzalnih vrijednosti (pravednost, jednakost, istinitost,..). Možda u tome leži dio razloga nazadovanja Kladuše zadnjih decenija. Prvi august 1983. godine okončan kontraverzni sudski proces u Sarajevu poznatiji kao „Sarajevski prosec“ 13-torici na čelu sa Alijom Izetbegovićem (1925-2003.). Juna 1984. Predsjedništvo CKSKBiH razmatrao je Informaciju o Agrokomercu i usvojio važne zaključke. Devetneastog jula 1984. Izvršno vijeće Skupštine SR BiH razmatralo je Informaciju o Agrokomercu i naložilo izradu Programa konsolidacije sa redukcijom investicionih ulaganja. Tokom 1985/86. u više navrata sa sjednica Kreditnog odbora Privredne banke Sarajevo zahtjevi za odobrenje investicionih programa su „skidani sa dnevnog reda“, prolongiranja pozitivnih rješenja. Koncem 1986. Interna banka Agrokomerca bespravno upada u platni sistem države sa lažnim telex nalozima. Dvadesetpetog januara 1987. u ponoćnim satima izbija veliki požar u Centralnom skladištu Radne organizacije „Reprom“ u Polju. Petnestog marta 1987. Služba društvenog knjigovodstva-Ekspozitura Velika Kladuša signalizira emitovanje mjenica bez nastanka dužničko povjerilačkih odnosa. Petog juna 1987. republičko Izvršno vijeće fformiralo stručnu grupu istaknutih stručnjaka na čelu sa Kasimom Umičevićem, zamjenikom guvernera Narodne banke BiH. Šestog augusta 1987. Izvršno vijeće BiH razmatralo Analizu financijskog stanja u Agrokomercu. Sedmog augusta 1987. Privredna banka Sarajevo objavljuje Informaciju o pregovorima sa Jugoslovenskim tržištem novca i hartija od vrijednosti u vezi reguliranja obaveza po mjenicama Agrokomerca. Četrnaestog augusta 1987. Izvršno vijeće BiH obaavještava javnpost o mjeničnom poslovanju Agrokomerca i Privredne banke-Osnovne banke Bihać. Istog datuma lokalni novinar iz Kruševca šalje prilog svom uredniku beogradske Borbe o „lažnim“ mjenicama Agrokomerca. Subota, petnaestog augusta 1987. Beogradska Borba-Nedjeljno izdanje objavljuje prilog Ađejkovića iz Kruševca pod naslovom: Udar od 22.000 milijardi“! Četvrtog septembra 1987. Radnički savjet Složene organizacije Agrokomerc pod predsjedavanjem M. Rošića donosi odluku o smjenjivanju Fikreta Abdića. Osmog septembra 1987. izvršeno je hapšenje F. Abdića u Opatiji i pod jakom policijskom pratnjom sproveden u bihaćki zatvor. Navedeni događaji odabrani između 60 kalendarskih datuma prema knjizi Afera’87, Phoenix 2007. U idućem Tefteru:  Šta Abdić piše poslije 30 godina o Agrokomercu? Ramo Hirkić