Čudna je ova naša bajkovita Čaršija

Kladuščanima koji imaju poteškoća sa slabim pamćenjima i bržim zaboravima preporučujem da ponavljaju isčitavanje Teftera, možda štogod dokuče? Zainteresovane podsjećam da je autor Teftera posvetio kladuškim proljećima deset brojeva (Historijski proljetni almanah: 245-255, proljeće 2012). Apel je bio: Poziv na akciju/A Call To Action! Nemam ambicija da popujem i pametnujem, već samo da ukazujem na činjenice! Uostalom, 50-tak godina radim za sebe i opće dobro, u korist većine Kladuščana, ma gdje bili i šta radili. Moje kompentencije i reference su opće poznate, provjerljive i neupitne. Nisu stečene naslijeđima, laktanjima, članstvima u propalim organizacijama, kupovinama dionica na diskont, ratnim profiterstvima, poslovanjima na ivici zakona, mešetarenjima,…Demokratski centralizam prezirem i s tim me se ne može ušutkivati, ucjenjivati,…Čudna je ova naša bajkovita Čaršija u kojoj su mnoga proljeća u recentnoj povijesti obilježena nagovještajima čije operacionalizacije i implementacije nisu rezultirale „renesansama“, već sunovratima! Povod ovom naslovu Teftera jesu „Kladuški razvojni izazovi“ koje smo odslušali na Radiju Velikoj Kladuši, reemitovanjem snimka Pete sjednice kladuškog senata održanog 27. marta 2017. godine. Razvojne izazove je osobno najavio Fikret Abdić (1939), bez sumnje osoba zaslužna za sve uspone i padove zagonetne Čaršije zadnjih pola stoljeća, prezentovanjem „Osnova programa i politike općinskog načelnika za mandatni period 2017-2020“ i Prijedlogom budžeta za 2017. godinu. Ukratko rezimirano: „Temeljna razvojna paradigma Kladuše za naznačeni mandatni period jeste JP „Komunalije“ sa potporom budžeta za 2017. godinu sa oko 2,0 miliona KM javnog novca“! Slijedeći navedenu „razvojnu smjernicu“ Kladuša u bajne vode treba uploviti javnim novcem i „štapskim pravilima“ vodeće parlamentarne stranke (8.241 glas ili 13 mandata). Javnosti je poznato da je Laburistička stranka BiH u Velikoj Kladuši potrebnu većinu od 15 vijećnika-senatora skuckala da  dvoje Kladuščana, poznatih liječnika, ali i osoba skolni čas ovako-čas onako, suštinski u velikim nesporazumima sa autentičnim kladuškim interesima u sintagmi: Pravedno napredno građansko kladuško društvo! Ako navedeno nije tačno neka javno objave „platformu“ i-ili sličan dokument kako bi iznevjereni birači, eventualno, mogli vidjeti nešto više od osobnih šićara!?Geneze kladuških nekoliko proljeća zadnjih 40-tak godina

Među uspješnija kladuška proljeća možemo svakako ubrojiti proljeće 1974. Tog proljeća održani su izbori, izvršena kadovska preslagivanja i krneulo se u razvoj. Kasniji rezultati (kladuško „zlatno doba“ 1975-87.,…), među kojima najvjerodostojniji rezultat je bio „bijeg“ iz izrazito nerazvijenih općina (konac 1980). Sjetimo se da je Kladuša jedino u tom vaktu svoje višestoljetne povijesti bila imigraciono područje, da je do tog vremena u svim pripadajućim državnim formacijama (Osmanije, Austrougraska, Kraljevina, Banovina,..) bila među najnerazvijenim područjima sa najvećom stopom nepismenosti, siromaštva,…U kladuškoj recentnoj povijesti 1984. godina ostaje upamćena po mnogo čemu, a posebno sa: „Depešom“ iz Sarajeva 19. jula 1984. (svi je redom ignorisali dok nije zatrebala), Referendumom o infrasktrukturi usvojenim koncem 1984., „razvojnim ambicijama“, pripremama Prvog prostornog plana, pripremama prve monografije,… Sve navedeno i drugo posijano je u proljeće 1984. godine. Kakvo je sjeme posijano, kako je klijalo, kako je i kada izniklo, kakve plodove je donijelo,… opisano je u knjigama. Knjige treba čitati, u njima sve piše, glasi stara poslovica! Najnoviji intervju Raifa Dizdarevića (Oslobođenje, prvog aprila) nas je malo podsjetio šta sve i kako se odvijalo u najsjeverozapadnojoj općini SRBiH. Kome sada i zašto trebaju bajata sjećanja „igrača pokera“ sa obilježenim kartama o kladuškim sudbinama. Od Raifa je veći duduk Vildana Selimbegović kao rame za jadikovanja propalih ljudi! Dobro im je Jelenkovićka odgovorila u Oslobođenju od 06.04.2017.! Proljeća 1985. Kladuščani su različito proživljavali u rasponima svakodnevni egzistencijalnih pitanja, „narizavanja“ po Programu infrastrukture, galopirajuća inflacija, pripreme srednjoročnih planova, usvajanje planskih prostornih dokumenata, razvojem samoupravnih socijalističkih društveno-ekonomskih odnosa, njegovanjem delegatskog sistema, opstrukcijama banaka oko odobravanja novih investicionih zaduženja, razbuktavanjima pritajenih višegodišnjih varnica, prvim naznakama javnih konfrontacija oko „razvojnih tema-dilema“,… Nismo puno marili za „intelektualna prepucavanja“ vodećih srpskih i beha intelektualaca (akademik D. Ćosić i beha književnik Predrag Matvejević,…). Promakla je pažnji neka Skupština u Beogradu koja je začela čuveni „Memorandum“ oko kojeg se i danas „sporimo“!Koga smo sve 1985. primali u goste, šta su nam govorili, kako smo ih ispraćali, šta smo sve lokalno promovisali, također opisano u knjigama. Urota protiv BiH je već bila u procedurama širom bivše Yuge! Proljeće 1986. godine, pored svakodnevnih poslova, morali smo obaviti završne rasprave oko budućeg Zakona o udruženom radu (pripremati Programe prilagodbe,..), „uživali“ smo u galopirajućoj inflaciji koju smo naslijedili iz 1985. godine (cijene na malo imale porast od 80,6%, troškovi života 85,2%,…), pripremali se za dodjele Februarskih priznanja i nesluteći u kakve smo belaje već duboko zakoračili! Najveći problem je bila nelikvidnost. Svi smo iskazali fantastične rezultate poslovanja koncem 1985., a gotovine nigdje! Mi smo usavršavali štancanje i distribucije mjenica, a politički dužnosici Kladuše su pokušavali uvjeravati naivne kako će to sve dobro završiti. Proljeća 1987. smo već uglibili preduboko. Odmah početkom godine suočeni sa bespravnim upadom u platni promet Abdića i njegovih heplera doživljavali smo od poslovnih partnera svakakvih dogodovština. Tek što smo malo izgladili budalaštine oko platnog prometa, podmetnuše nam požar (19. januar 1987.) u Polju. Neki dan sam putujući na sajam u Bjelovar slučajno sjedio pored jednog od vatrogasaca tog požara. Baš smo se ugodno ispričali: šta je gorilo, a šta spašavano, šta ovo, zašto ono,…! Pisane i ne pisane informacije o Kladuši su „pljuštale“ na sve strane, svi forumi raspravljaju,…  Dobili smo i prvu monografiju „Kladuša kroz stoljeća“, ali nam nije bilo do čitanja. Nešto slično kao i sa najnovijom Abdićevom knjigom „Od idola do ratnog zločinca i natrag“ koja je uspješno promovisana koncem decembra 2016. Očito sa knjigom Abdić nije „ispunio očekivanja“. Bavio se povijesnom jalovinom za ništa. Zaboravio šta sam mu Prvog maja 2012. telefonom preporučio iz Phoenixa. Proljeća 1989. godine, između ostalog, građani BiH su nam još jednom …. sve po skipsku jer su iskupom mjeničnog duga morali plaćati veće poreze. Proljeća 1994. godine smo ponovo u velikim belajima. Pokušali smo se „isčupati“ Bijelom knjigom i Revitalizacijom proizvodnje, posebno u Agrokomercu, ali…Tada se nismo pitali za ništa, bili smo u ratu sa svima, mediji su nas u BiH ocrnili bolje nego što izgledaju vrane na Starom gradu. Naravno, u svim navedenim i drugim proljećima sam osobno participirao na različite načine, shodno mandatu i profesionalnim percepcijama. Osnovni razlozi debakla „navedenih kladuških proljeća“ su slojeviti, višeznačni,… lišeni kritičkih promišljanja i spremnosti na „svekladuške dijaloge“. Snagom nasilja većine, glasova, moći, demostracijama pritisaka,… postižemo „kompromise“ sa svima sem sami sa sobom, sa Kladuščanima! Danas, Laburisti imaju „koncenzus“ sami sa sobom, zaboravljajući da su ipak manjina!Razvojne paradigme Kladuše

Pripadam onoj skupini Kladuščana, ma koliko brojna bila, koja smatra da su Osnove programa i politike…kojeg je Abdić prezentovao na već navedenoj sjednici, daleko ispod očekivanja. Često se zapitam: da li je moguće da čovjek sa nekad čuvenim referencama živi još u dobu kojeg smo ispratili u muzeje. Abdićev duh i borbena strast kada priča o razvoju zadivljuje one koji se iskreno bave kritičkim promišljanjima razvoja. Nije primjerno da sa takvom požrtvovanošću oko razvoja nameće i promoviše razvojne koncepcije koje su upitno korespodentne sa važećim institucionalnim okvirima, koje su teško shvatljive i prihvatljive potencijalnim investitorima, koje isključuju poslovna partnerstva, koja se ne baziraju na verifikovanim analizama, studijama, elaboratima,… Kladuši treba razvojna paradigma zasnovana na privrednim subjektima (cooperetivies) budućnosti koja su rezultat demokratskog koncepta proizvodnje baziranog na socijalno društvenom preduzetništvu 21. stoljeća. Navedena razvojna paradigma treba da proizađe iz „svekladuških dijaloga“ i usvojena na Drugom kladuškom saboru kojeg čine svi narodni izabranici u formi Strategije razvoja za naznačeni period i-ili bitnijom revizijom postojeće Strategije 2014-2023. (nešto slično kao Terra Mandra na kladuški način)! Nastavak slijedi u idućem Tefteru! Velika Kladuša, aprila 2017., posvećeno proljeću 1994! ramoh45.07@hotmail.com