Kladuške konfliktne inat-politike i njihove posljedice
Promotrimo malo činjenice koje se mogu dokazivati sa svih aspekata, kao npr. višehiljadita povijest ljudskog života na današnjem kladuškom tlu na kojem se u drugoj polovini minulog stoljeća stanovništvo skoro udvostručilo (sa 24.296 po prvom poratnom popisu 1948. godine dostiglo 52.908 ljudskih duša 1991. godine), s jedne strane i malobrojnosti Kladuščana koji su „kidisali“ modernijim percepcijama i implementacijama temeljnih vrijednosti (pravednost, jednakost,..), s druge strane, može se, između ostalog, rahat zaključiti kako se znanje kao najveći dar Allaha dž. š. (ne)svjesno ignoriše, potcjenjuje, omalovažava,… odnosno kako se narodni izabranici (vijećnici, članovi savjeta mjesnih zajednica, članovi džematskih odbora,…) sve vidnije udaljavaju od božijih blagodati! Malo primjetnije činjenice o nazadovanju Kladuše (privreda, obrazovanje, kultura, ljudska prava, građanske slobode,…) u odnosu na beha prosjek i pored solidnog naslijeđa jednopartijskog sistema koncem 1990-te jasno ukazuje kako današnja dominirajuća dobna struktura (30-55 godina starosti) u najproduktivnijem radnom vaktu već dvije decenije se prosto ne snalazi. Djeluje dezorjentirajuće, ne zna šta hoće ili šta i zašto neće, ili… O navedenoj konstataciji (dezorjentiranosti-vrduljanjima,…) ponajbolje svjedoče debate i njihovi epilozi na sjednicama kladuškog senata, npr. nećemo javnu kuhinju, ostaju nedorečeni, pa ne znamo šta bi htjeli, koje vrijednosti preferiraju? Na trećoj sjednici (20.02.2017.) su pokazali „jedinstvo“ oko proširenja djelatnosti Javnog preduzeća „Komunalije“ u profitni biznis ignorišući institucionalne okvire (Zakon o privrednim društvima i Zakon o komunalnim djelatnostima ili slično). Valjda viši nivoi vlasti neće „žmiriti“ kao u slučajevima kada su Općinska vijeća Velike Kladuše uz blagoslov svojih Komisija za statut i propise protupravno krčmili vakufsku imovinu.
Kada bi Kladuščani imali kredibilno Općinsko vijeće onda bi oformili svoje komisije pa da stvarno istraže ko je i koliko zaslužan kako za postojeće ruglo dijela ulice Zuhdije Žalića tako i obustavljenu gradnju, potkopavanje mezarluka u istoj ulici, i-ili kako zaštiti budžet od načelnika, pravobranioca,… (primjere možete naći u Izvještaju o stanju… od decembra 2016). Možete li zamisliti da jednom konzilijarnom sastanku u zdravstvenoj ustanovi sastankom na kojem se raspravlja o potvrđivanju dijagnoze, terapije tačno poznatom pacijentu, ili…, presjedava diplomirani pravnik? Naravno, da ne! Provjerite tko predsjedava Komisijom za statut i propise Općinskog vijeća u sadašnjem mandatu! Usudio bih se prognozirati da u Kladuši omjer diplomiranih medicionara i diplomiranih pravnika je 1:5! Snažno podsjeća na vakat „zlatnog doba“ (1975-1987.) kada smo poludoučenim nastavnicima društvenih smjerova povjeravali poslove tehničkih direktora proizvodnih pogona! Istinito, nije to bilo „sjajno doba“ po percepcijama i implementacijama univerzalnih vrijednosti, ali smo trpili, podnosili jer se napredovalo, bar u fizičkom smislu (gradilo se, školovalo se, zapošljavalo se, ljetovalo se, kreditiralo se jeftinim kreditima u uvijetima visoke inflacije, bolovalo se na teret drugih, trošilo se ne zarađeno, potkradali smo, zakidali državu kroz poreze, carine,…). Živili smo u jednom prividno dobrom periodu zahvajujući mogućnostima „snalaženja“ u sistemu demokratskog centralizma. Vrijeme otpuhalo demokratski centralizam, a mi se nismo blagovremeno pripremili za pluralizam-tranziciju. Nismo blagovremeno shvatali da će globalizacija smrviti sve i uspostaviti nove kriterije-pravila,… Potcijenili smo da su u digitalno globalizacijsko doba ubrzanog tehnološkog razvoja kultura i obrazovanje prvorazredna pitanja-zadaci. Tokom zadnje decenije proizveli smo par strategija za ništa (Strategije razvoja, Omladinske politike, mladih, odnosa sa građanima,…), a o Strategiji kulture samo jedan nedorečen prijedlog već bivše senatorice Alibegić koju direktor Centra kulture, poznati kipar niti je razumio niti se potrudio, niti danas shvata što bi značilo spajanje Centra i Radija Velika Kladuša. Zlo goveče, dovijeka june, kaže poznata crnogorsko-hercegovačka poslovica koju je u Veliku Kladušu „donio“ pripadnik prve generacije školovanih milicionera 1965-tih, Šerif Džolota!
Nastanak i geneza kladuške konflikt pat-politike
U drugoj polovini kladuškog znanog vakta, znači negdje iza polovine 1984. godine (19. jula) iz Sarajva došla „depeša“ da neće biti više para iz jeftinih izvora (fondovi za nerazvijene, dugoročnih plasmani emisije novca Narodne banke,..), neće biti garancija za inokredite dok Kladuščani (čitaj: Agrokomerc) bitnije ne poboljša kvalitetne faktore privređivanja (čitaj: produktivnost, ekonomičnost, rentabilnost), a posebno „efektuiranje investicija“! Abdića to nije toliko „štrecnulo“, imao je „išaret“ da se nešto priprema, jer je zastoj u odobravanju investicionih programa evidenten. Odlažu se odluke, skidaju se s dnevnih redova Kreditnog odbora kreditni prijedlozi A/C, ne pomaže više ni vodanje Munira Mesihovića (člana i-ili predsjednika Predsjedništva SR BiH) po kancelarijama Privredne banke Sarajevo,… Bajkovita Čaršija ubrzava aktivnosti u toku oko Programa infrastrukture u organizaciji Socijalističkog saveza. Koncem 1984. Program se usvaja i daje u zadatak na operativno ostvarenje predsjedniku Izvršnog odbora Skupštine opštine Velika Kladuša, današnjem odvjetniku Fikretu Čelebiću (1949)… Cijelu 1985. godinu smo proveli u galopirajućoj inflaciji, agitirali oko upisa za Program infrastrukture, zaboravili na sarajevsku „depešu“, Kladušu su pohodili brojni zvaničnici, mediji su opjevavali,…a stare „ljubavi“ tinjaju. Tu i tamo, neka „iskrica“ po kladuškim koularima koju telali odmah dojavljuju!
U Saniteksu se po povratku sa „školovanja“ iz Sarajeva (čitaj: iz Poslovodnog odbora SBS-a) 1980. godine već dobro etabolirao drugi mandat poznati i priznati Kladuščanin, polaznik prvog partizanskog kursa koncem 1944. (Spomen ploča iz Grahova-Barake, nestala tokom Bratorata 1993/95 i ništa se „ne zna“. Došli neki tuđi vandali, ištemali i zdimili, pitaj vraga kuda.), poslijeratni učitelj u Donjoj Vidovskoj (Fikret kod njega ponavljao četvrti razred), više puta biran za predsjednika Općine, diplomirao na Visokoj privrednoj školi u Zagrebu 1965-tih, Kladuščani će mu dati naziv jedne ulice, a publicisti će mu ime upisati u knjigu „Čuvari Yugoslavije-Zelene korice“. Kad su politkomesari procjenjili da upis za Program infrastrukture neće ići u očekivanoj dinamici i iznosima počelo se „narezavanjima“, sva pravna lica (preko 100-njak što OOUR-a, što SIZ-ova, što…) po 50-tak ondašnjih miliona ondašnje valute (Yu dinar), a rukovodioci, pripadnici „elita“ od 15 do 30-tak,… Abdić je svojim sljedbenicima osigurao povoljne kredite kod banke u Ogulinu, ostali su se snalazili kako su mogli. Elem, epilog „sudar unutar kladuške ljevice“ desio se juna 1986. godine kako tvrdi Mujaga Miskić, jedan od „grobara“ kladuške ljevice poslije 1995-tih. O turbolentnim kladuškim previranjima 1984/86. se malo pisalo. Narodna predanja su još svježa, a moje je da naglasim kako je tada odavno posijano smjene (1978/79.) kladuških polarizacija naglo proklijalo i počelo puštati duboke korjene! Nelikvidnost je poprimala zabrinajvajuće razmjere, nema kredita, nema… Mjenice su već u opticajima, slijede zanavljanja. Koncem 1986. Abdić „žmiri“ na lažne telex naloge, bespravan upad u „platni sistem države“ kojeg je izveo kontraverzni Alija Alešević, u funkciji direktora Interne banke Agrokomerc. Zašto kontraverzni? Prelistajte šta je sve Alija pisao, govorio, radio, da bi se ponovo augusta 2013. pojavio u timu za Agrofeniks! Velika Kladuša, 12. 03. 2017. povodom 10-godišnjice pojave prvog broja Teftera! ramoh45.07@hotmail.com