Postignuća, posrnuća…
26-godišnjica promjena društvenopolitičkog sistema (18.11.1990.) nije medijski posebno obilježena bar u pripadajućoj sedmici. Kako je u modi postsocijalizam, postradikalizam, postindustrijsko doba, post… možda se „nestanak“ totalitarnog doba obilježi post… Kako sam u par Teftera opisivao taj vakat, precizno kad i kako su Kladuščani odabrali pluralizam (18.11.1990. godine sa odazivom od 73,38% ili 23.027 birača koji su izabrali 70 odbornika iz šest političkih stranaka,…), tko su Kladuščani koji su nas uveli u novo doba na državnom nivou (Abdić, Alagić, Ćemalović, Miljković,…) i lokalnom nivou (Šakanović, Kajtazović, Vajagić, Veladžić, Perković, Hašić,…), tko je od izabranih ostavio i kakve tragove,… nema potrebe za ponavljanjima. Fušerska analiza kladuških demografskih kretanja bi pokazala kako je oko 10-tak posto Kladuščana koji su 1946. godine imali mogućnost birati „komunizam“ ukazala im se prilika da mogu birati i pluralizam. Od navedenog vakta Kladuščani su izlazili na glasanja 14 puta i birali blizu dvije hiljade izabranika sa statusima članova savjeta mjesnih zajednica, vijećnika, poslanika, članova džematskih odbora i drugih organa… O izborima u političkim strankama i civilnim udruženjima mogle bi se pisati monografije. Na izbornim listama za sve nivoe vlasti u sekularnom i vjerskom segmentu kladuškog društva proteklih 26 godina našla su se imena skoro svakog trećeg punoljetnog Kladuščana, blizu 15-tak hiljada imena. U prohujalih 26 godina pluralističke demokratije na kladuškom tlu zbilo se nebrojeno sitnijih događaja od kojih su poneki zabilježeni u osobnim arhivama, više hiljada krupnijih događaja sa dugotrajnijim pečatima i tragovima (od osobnog i općeg značaja) odnosno par desetina događaja sa trajnim pečatima i dubokim tragovima od općeg značaja (u mom arhivu 100-njak). Veći broj krupnijih događaja opisan je u publikacijama i dostupan zainteresovanim Kladuščanima ma gdje bili i šta radili. Učesnici internet dijaloga posljednjih 10-tak godina imali su prilike doprinijeti sadržajnijim opservacijama brojnih događaja različite relevancije.
Najvjerodostojnija konstanta svih proteklih višestranačkih demokratskih izbora na kladuškom tlu su Fikret Abdić (1939) i Stranka Demokratske Akcije (1990.). Oba subjekta na izborima 18.11.1990. godina izabrani su „plebiscitom“, Abdić za člana sedmočlanog Predsjedništva SRBiH sa više od 1,045 miliona glasova na državnom nivou (oko 44%) i SDA sa 17.624 (76,54%) na lokalnom nivou. Na lokalnim izborima oktobra 2016. godina Abdić je dobio 9.026 glasova (48,10%), a SDA u kladuškom Senatu drži 14,28% mandata (4/28) ili 2.729 glasova (13,74%), odnosno njen lider (posalnik Asmir Ćuforović) 2.010 glasova (10,13%). Razlaz Abdića i njegovog prvobitnog izbora (SDA) 15.09.1990. desio se 03.10.1993. godine! Abdić je u međuvremenu (1993) osnovao MDS koja će se 1995. preregistrovati u DNZ i koju će 2012. napustiti. Sada „posluje“ u okviru Laburističke stranke BiH (2014)! Kladuško društvo u prohujalom pluralističkom vaktu je doživilo brojne strukturalne (nije više multietničko ni multikulturalno,…), ideološke (dezorjentirano bez prepoznatljivog sistema vrijednosti,…), posvađano (ratni okršaji,…), opljačkano (rat, izbjeglištvo, privatizacije,…), devastirano (pohlepe, socijlane neosjetljivosti, kriminal, droga,…), ekonomske (nejednakosti sticanja i rasporeda prihoda, bogastava,),… promjene. Posrnuća, nazadovanja, zaslužni Kladuščani,… su konstante čija kvantitativno kvalitativna obilježja su vjerodostojno naznačena (ali ne i objašnjena) u Konceptu Unaprijedimo Kladušu zajedno koji se promoviše Biltenom za društvena kretanja (šest izdanja zaključno sa 2016.).
Kladuška postignuća, posrnuća,…
Najvrednije civilizacijsko dostignuće i ostvarenje (započeto u jednopartijskom i većinski implementirano u višepartijskom sistemu) u novijoj kladuškoj povijesti jeste bez sumnje dostupnost zdrave sigurne pitke vode za skoro cjelokupnu populaciju bajkovite Čaršije. Pouzdano se procjenjuje da preko 95% Kladuščana ima pristup i koristi pitku sigurnu vodu iz kontrolisanih dubinskih izvora. Završni dio glavnine poslova na vodosnabdjevanju (istraživanja i bušenja) obavljeno je tokom 1980/85. Kako po vodosnabdjevanju kotiramo u BiH najvjerodostojnije pokazuje situacija u glavnom bh. gradu. Domaćinstva glavnog rada imaju česte redukcije potrošnje i plaćaju cijenu od 1,17 KM po kubnom metru (u Zenici 0,60 KM, Tuzli 1,44 KM, Mostaru 1,27 KM). Kladuščani ne znaju šta su redukcije potrošnje vode i plaćaju 0,90 KM po kubnom metru. Jeste da su „gubici vode u mreži“ novog Kladuškog vodovodnog sistema malko manji od stoljetne vodovodne mreže Sarajeva, ali to je stvar koncenzusa osoba domicilnog „VIK-a“ i velikih kladuških potrošača vode, naravno, na šetetu većine građana i u korist malog broja uposlenika. Šta, kako i kada se odvijalo na izgradnji preko 700 km vodovodne mreže do početka druge decenije 21. stoljeća opisano je u dokumentima, knjigama,… Od decembarskog Referednuma o infrastrukturi 1984. pa do lokalnih izbora oktobra 2016. Kladuščani su proživjeli uspone, posrnuća, padove, tonenja, nazadovanja,… Sada im se ponovo smiješi napredovanje, uskrsnuće, „dugo kladuško zlatno doba“!? Da li će se to i dogoditi, najviše zavisi od Kladuščana i novoizabrane lokalne vlasti u imenima načelnika i 28 light vijećnika (osoba bez jasnih stavova-misli i čvrstih uvjerenja). U vaktu pluralističke demokratije napredovanje, poboljšanje životnog standarda, kvalitet ljudskih prava i uživanja građanskih sloboda u neposrednoj je vezi sa političkom voljom i raspoloživim resursima-šansama razvoja u kontekstu općih (ne)prilika! Strat, primopredaja između pređašnjeg načelnika, mlađašnjeg Edina Behrića (1988) koji je „vladao“ na osnovu 13.112 glasova i vremešnog Fikreta Abdića (1939.) koji će „mandatariti“ sa 9.026 glasova obavljena je 13.11.2016. sa prepoznatljivom diskriminacijom medija! Umjesto da se primopredajom priredila veličanstvena manifestacija sa javnim obraćanjem javnosti ispred kladuške ljepotice (Robne kuće), sve je obavljeno diskriminatorski, cinici kažu pravi cirkus! Očito, umjesto usmjeravajuće prezentacije izabrala se selektivna, što nije mudra poruka! Nisam taj dan bio u „lokalu“ pa nemam osobna svjedočenja! Telefonsko izvješće koje sam primio iza 10 sati ujutro tokom proputovanja kroz Tuzlu zvučalo je preoptimistički. U ekonomskog pogledu kladuško društvo je u vaktu jednopartijskog sistema doživjelo „zlatno doba“ i ostvarilo trajna bogastva (stambeni fond, infrastruktura, industrijski objekti, objekti društvene nadgradnje,…) koja nisu naslijeđena. Haman pa potpuno eliminisalo teško naslijeđe (nepismenost, endemska oboljenja,…). U navedenim ostvarenjima uloge i zasluge Fikreta Abdića su nesporne. Radi se o generacijskom bogastvu koje je prenešeno u novo pluralističko vrijeme u kojem Fikret Abdić nije prohujao kao legenda već značajan politički faktor. Navedene činjenice logično upućuju na, čini mi se centralno pitanje, šta formalna vladavina Abdića (ukupno kao familije) 2016-2020. može značiti za Veliku Kladušu? Hoće li Abdići prirodne (reljef, klima,…) i novoizgrađene resurse (prenešeno generacijsko bogatstvo) u kontekstu aktuelnih kladuških (ne)prilika i shodno pluralističko digitalno globalizacijskom okviru modernim participacijama građana htjeti, znati usmjeriti prema „novom zlatnom“ periodu, bez fraza (mi bi – oni ne daju)? Pretresi, iventure, „sveobuhvatne analize stanja“ su bez sumnje dobar početak, ali bez diskriminacija nikoga i ni po kakvom osnovu! Dobar broj Kladuščana se osjeća diskriminiranim-sataniziranim, čime se slažem! Diskriminirani se ne mogu uspješno suprostavljati diskriminacijama parkticiranjem problematičnih percepcija univerzalnih vrijednosti i posezanjima diskriminatorskim instrumentima! „Vlast je kvarna i najbrže mijenja i kvari ljude, njihove ćudi, karakter i ponašanje“, piše Mustafa ef. Spahić (Oslobođenje,12.novembar 2016.) i nastavlja: „samo apsulutna i neograničena vlast apsulutno kvari. Vlast je jedini od svih poroka koji se starenjem ne smanjuje, nego tragično i užasno uvećava“.
U idućem Tefeteru „Američki trampizam i kladuški fikretizam“!
Velika Kladuša, 21.11.2016. ramoh45.07@hotmail.com