Čovjek čovjeku svoje misli daje riječima

Nema dvojbe da  izborna godina ima stanovitu važnost  za opće dobro stanovništva u smislu poboljšanja općeg ambijenta i povećanja kvalitete življenja. Nivo značenja izbora je u koleracijskoj povezanosti nivoa vlasti, konkretnih (ne)prilika, standarda života, razvijenosti civilnog društva,demokratskih tradicija i usvojenih standarda, percepcija temeljnih vrijednosti,… Nekoliko narednih brojeva Teftera namjenjeno je izbornoj godini raznim osvrtima s globalnog i lokalnog aspekta sa ciljem ponude osvješćavanja birača u smislu kako je prvi korak općeg poboljšanja demokratski izbor kompetentne i odgovorne lokalne vlasti i njena kontrola s jedne strane i općeg „stava okruženja“ sadržanog u sintagmi „pomozimo si sami pa će nam i drugi pomoći“, s druge strane! 

Ovim sedmim nastavkom (Tefter 335-342) posvjećenom kladuškom predizbornom vaktu 2016. godine pokušavam zgodnim „natuknicama“ iz višestoljetne kladuške povijesti zainteresovane glasače podsjetiti na ulogu i značaj narodnih izabranika u eri ultraglobalizacijskog doba. Kladuščani koji imalo drže do sebe već znaju da se ime Kladuše prvi put „naslućuje“ 1280. godine  (Cladosa) odnosno sasvim jasno u jednoj povelji od 1334. godine. Prema hrvatskom povjesničaru novijeg doba (Viktor Živić, 1937. godište) Kladuša u „pisanu povijest“ ulazi 1340. godine ljetopiscem Goričkim (1280-?) i Krbavskim biskupima Radoslavom i Franjom (H-dnevnik 19. travanja 1937). U novijoj knjizi „Austrijski i njemački putopisi o BiH do 1941. godine“ (Amira Žmirića, Banja Luka 2012) dodatno se osvjetljava već znani „povijesni zapis“ o Kladuši Benedikta Kuripešića (1490-?) koji je sa 37-članom delegacijom zanoćio u današnjem Todorovou na putu iz Beča u Carigrad 27. augusta 1530. godine. Pisani tekstovi o Kladuši različite povijesne relevancije mogu se pronaći u nebrojenim publikacijama. U najavljenom izdavačkom projektu („Kladuša na razmeđi dvaju stoljeća“) jedno poglavlje (Aksiomi kladuške povijesti….) pokušaće obuhvatiti „sažetke“ povijesnih doba Velike Kladuše. Promjenom društveno-političkog sistema 1990-tih (jednopartijski demokratski centralizam zamjenjem višepartijskom pluralističkom demokratijom), otvaranjem brojnih arhiva, novim svjetskim poretkom – globalizacijom, nestankom jednih i proglašenjem drugih država,… rezultiralo je, između ostalog, „vladavinom medija“. Prvi masovniji medijski teror na Kladušu i Kladuščane desio u drugoj polovini predzadnje decenije minulog stoljeća. Nešto od sramotne uloge medija iz tog vakta smo smjestili u knjige (Afera *87, Phoenix 2007. Svi zločini…,). Dobro je znano kakve su uloge odradili  pojedini pripadnici kladuškog društva (profesori, advokati, povjesničari, medijski uposelnici,…). Manje je znano kakve uloge su odradili narodni izabranici svih nivoa i sorti tog doba u suprostavljanjima medijskih kleveta, laži, insinuacija, podmetanja,… Repovi, zaostavština medijskih prljavština iz proteklog sistema demokratskog centralizma inovinirano je u novom vaktu poslije 1990-tih i danas se „proteže“ po potrebi, kao npr. Kladuša se razvila na prevarama, kladuško „zlatno doba“ je farsa, kladuški nosioci razvoja su „divovi“ na staklenim nogama, Kladuščani su prepoznatljiviji po hajdučijama nego po modernijim percepcijama temeljnih vrijednosti, kladuški „idoli-uzori“ su ili pod istragama ili u zatvorima, kladuške legende su izmišljene osobe, samo je li iz Kladuše radi se o „izdajniku“,…

Kladuški narodni izabranici novijeg doba

Zainteresovani Kladuščani su mogli u kolumnama Tefter pročitati desetine narodnih izabranika od prvih višestranačkih izbora 20. novembra 1990. i svih 13 izbornih ciklusa za sve nivoe vlasti (mjesne zajednice, lokalnu vlast, opće izbore za više nivoe). Voljom Svevišnjog većina ih je živa, zdrava,… Poneki još participiraju u određenim formama (stranke, civilna udruženja, biznis,…). Opća karakteristika za većinu da su se dobro snašli,… Koga interesuju konkretna imena zaslužnih za nazadovanje Kladuše zadnjih 20-godina ima na raspolaganju Bilten za društvena kretanja Partnerske grupe (6-to izdanja). Drugi val medijskog terora na Kladušu i Kladuščane krenuo je poslije 1990-tih i sa promjenom intenziteta i doziranjima traje i danas. Moderni Kladuščanin u današnjem informatičkom vaktu (printani, elektronski,… mediji,…) beskurpulozne vladavine onovčarenih tajkuna i njihovih podrepaša, unajmljenih medijskih bubnjara koji se nazivaju i žurnalistima (čast vrlo rijetkim izuzecima) i masovnim podmlatkom internet intelektualaca, stalno je izložen dezinformacijama, poluistinama, masnim lažima,… Pod takvim okolnostima zadnjih četvrt stoljeća formirana je svijest i čudno ljudsko ponašanje sa zamagljenim sistemom vrijednosti i nakaradnim percepcijama koje se najbolje ogledaju u sintagmi  „bolje imati nego znati“! Žalosno je da je za većinu Kladuščana danas istina ono što su mu mediji utuvili u glave, a ne ono što se stvarno, kako i zašto dogodilo! Vrlo malo Kladuščana do sopstvene istine o bilo čemu ili kome dolazi-spoznaje na osnovu vjerodostojnih izvora. Zabrinjavajuće velik broj Kladuščana prihvata „istine“ na osnovu „narodnih predanja“, problematičnih priča iz svakakvih izvora. Posebno nakaradnu i pristrasnu medijsku sliku Kladuše i Kladuščana nametnuli su sarajevski mediji tokom Građanskog rata 1993/95. na području Cazinske Krajine. Ova izopačena medijska predodžba Kladuše, Kladuščana i danas dominira u centru države, i danas je razlog satanizacije, fetvi, bojkota, izolacije,…

Kladuški junac i, legende, mitovi, znamenitije ličnosti

Vođenje je proces gdje pojedinac utječe na skupinu pojedinaca radi postizanja zajedničkog cilja. Definiranjem vođenja kao procesa ističe se da nije riječ samo o osobini vođe već i o procesu koji se odvija između vođe i skupina pojedinaca. Proces znači da vođa i skupina pojedinaca međusobno utječu jedni na druge. Definiranjem vođenja kao utjecaja naglašava se važnost vođe. Nakon stoljeća istraživanja kako osobine pojedinaca utiču na vođenje stvorena je lista osobina koje bi pojedinac trebao imati ili želio razviti kako bi ga drugi doživjeli kao vođu. Iz proširene liste osobina koje su rezultat rada niza istraživača, izdvojene su: inteligencija, samopouzdanje, odlučnost, cjelovitost, društvenost. Inteligencija ili intelektualna sposobnost, kao osobina vođe, pozitivno je vezana uz pojam vođenja. Sposobnost verbalne komunikacije, moć uvjeravanja i zaključivanje, upućuju da te osobine čine pojedinca boljim vođom. Međutim, intelektualne sposobnosti vođe ne bi se smjele razlikovati previše od intelektualnih sposobnosti njegovih podređenih. Kada se intelektualne sposobnosti značajno razlikuju mogući su problemi u komunikaciji s podređenima, koji teško mogu prihvatiti ideju vođe. (Cijeli pasus preuzet od Jasmine Miljković)! Modernijim kombinacijama konvergentnog (novije informacije o već poznatim događajima, ličnostima,…) i divergentnog (novije informacije o nevezanim već poznatim događajima, ličnostima,…) mišljenja, stavova moguće je objektivnije (1) formulisati kriterije-mjerila, (2) identifikovati konkretna imena, (3) vrednovati junake, legende,… konkretnog vremena, područja. Nužna pretpostavka je solidnija obrazovanost za temeljitije ponavanje civilizacije-povijesti, posjedovanje znanja i sposobnosti izbora metoda, metodologije,… U pomanjkanju pisanih vjerodostojnih listnina-priloga nužna su narodna predanja kao nezaobilaznice vezane za legende, mitove,… Tradicionalno je junaštvo kao odlika, karakteristika, osobina najtješnje vezane za defininisanja-izbor konkretnih imena legendi, junaka,… Percepcije junaštva su evolirale od konzervativno-tradicionalnih spremnosti za preuzimanje opasnih rizika po cijenu života (borbe, okršaji, nadmetanja sa smrtnim posljedicama,..) tipičnih za minula stoljeća do današnjih poimanja. Modernije percepcije junaštva na stoljetnoj razmeđi podrazumjevaju spremnosti preuzimanja širokog spektra tradicionalnih rizika (uz rizike po cjenu života i rizike od raznih gubitaka, neuspjeha,…) pa do suvremenijih rizika upuštanja u razne oblike kreativnosti, upornosti, žrtvovanja za razne oblike sloboda, društvenog angažmana, do prepoznatljivosti u po natprosječnim ljudskim vrlina.

Narodni izabranici kao veliki ljudi

Većina narodnih izabranika žele u očima „narodnih masa“ stvoriti različite predodžbe o sebi, svom liku, svojim plemenitim osobinama, svojim osjećajima za socijalne situacije, svojim… Jednostavno žele postati veliki ljudi! Na prostoru Cazinske Krajine u minulom stoljeću to je uspjelo samo dvojici, Nuriji Pozdercu u Cazinu i Hasanu Miljkoviću u Velikoj Kladuši. Da bi što vjerodostojnije percipirali šta znači veliki čovjek i kako se velikim postaje uputno je potražiti definicije koje su vrijedile minulog stoljeća. Od nebrojeno filozofa-mislilaca, utjecajnijih političara, kritičara ljudske suvremenosti, pripomenuću dvije zgodne „natuknice“. Obje su od ruskog filozofa zavidnog spisateljskog opusa (30-značajnih djela i preko 40 citiranih navoda od isto tolikog broja autora) Georgi Valentinovich Plekhanov (1856-1918) kod poznatijih kao Plehanov. On piše „Veliki čovjek nije velik zato što  njegove osobne odlike pridaju velikim povijesnim događajima individualnu fizionomiju, već zato što ima osobine koje ga čine najsposobnijim za služenje velikim društvenim potrebama svoga vremena, nastalim pod utjećajem općih i posebnih uzroka“. Kako Kladuščani vole slušati i pričati uglavnom šuplje priče nije zgorega da imaju u vidu još jednu zgodnu Plehnovu „natuknicu“ „Čovjek čovjeku daje svoje misli riječima, a sa umjetnošću ljudi jedan drugome predaju osjećaje“. Kladuša nazaduje, srlja prema tonjenju iz općih i posebnih razloga. Ako birači to žele preokrenuti onda neka dobro prostudiraju koji je od kandidata za načelnika trenutno najsposobniji da služi „velikim društvenim potrebama današnjice“! Još nije kasno da učestvujete u procjeni rezultata izbora. Javite se autoru Teftera. Hvala!

Povodom Kurban bajrama 2016. ramoh45.07@hotmail.com