Kladuški okviri za izbore 2016. (5)
Nema dvojbe da izborna godina ima stanovitu važnost za opće dobro stanovništva u smislu poboljšanja općeg ambijenta i povećanja kvalitete življenja. Nivo značenja izbora je u koleracijskoj povezanosti nivoa vlasti, konkretnih (ne)prilika, standarda života, razvijenosti civilnog društva, demokratskih tradicija i usvojenih standarda, percepcija temeljnih vrijednosti,… Nekoliko narednih brojeva Teftera namjenjeno je izbornoj godini raznim osvrtima s globalnog i lokalnog aspekta sa ciljem ponude osvješćivanja birača u smislu kako je prvi korak općeg poboljšanja demokratski izbor kompetentne i odgovorne lokalne vlasti i njena kontrola s jedne strane i općeg „stava okruženja“ sadržanog u sintagmi „pomozimo si sami pa će nam i drugi pomoći“, s druge strane!
BiH kao država bilježi skromne pozitivne stope rasta strateških pokazatelja društveno ekonomskog razvoja (osim demografije), napreduje manje-više u svemu osim implementacije civilizacijsko-demokratskih standarda građanskog modernog društva. Među osnovnim razlozima sporosti kao što su: povijesno naslijeđe, oskudni resursi, česti ratovi,… je svakako i „ideologija“ zvana nacionalizam, bez obzira na atribute. Većina bh građana kidišu pri osudi propalih-mrtvih ideologija kao što su: socijalizam, komunizam, samoupravljanje,…, ali su istovremeno spremni štrajkovati dan-noć da produže s uživanjem nekih od beneficija propalih sistema kao što su topli obroci, prevozi, godišnji odmori,… U ovakvoj BiH kakva jeste uspješno napreduje koja desetina od 147 općina koje i respektabilne međunarodne institucije preporučuju kao pogodne sredine za življenje i podizanje familija. Nedavno je bh Oslobođenje objavilo afirmativne podatke o zaposlenosti u Tešnju i sličnim općinama kod kojih je na 1.000 stanovnika zaposleno od 250-300 stanovnika. U Velikoj Kladuši je to sa 31.12.2015. bilo oko 107 (4.317/40.407). Pred četvrt stoljeća Velika Kladuša je na 1.000 stanovnika imala oko 205 zaposlenih, a Tešanj duplo manje. Tko sumnja neka pogleda Statistički godišnjak BiH za 1991. godinu.
Da li Kladuša nazaduje, i zašto
Opširniju elaboraciju nazadovanja Velike Kladuše smo formulisali u Konceptu „Unaprijedimo Kladušu zajedno“ o kojem kukavički šute brojni „viđeniji“ Kladuščani, a podanici trpe nadajući se čarobnom štapiću. Mediji su već odavno za opjevavanja, jeftine zabave i populizam, a medijski uposlenici glume „samozadovoljnike“ zadovoljavajući se s mrvicama koje love na razne načine i sa raznih strana. Detaljnija činjenična obrazloženja nazadovanja Velike Kladuše zainteresovani mogu pronaći u Biltenu za društvena kretanja (Bilten br. 6 upravo dostupan na Portalu reprezent.ba odnosno zaljubljenicima u zavičaj u papirnom izdanju kod participanata Partnerske grupe). Zašto Tešanj ili neka druga bh varošica iz kruga naprednijih općina napreduje, a Velika Kladuša nazaduje? Odgovor je jednostavan. Odlučujući utjecaj na poboljšanje standarda, kvaliteta življenja građana ima demokratski izabrana društveno odgovorna moralno neupitna lokalna vlast. To je sine quo non! Oko percepcija i implementacija te činjenice većina Kladuščana ima ozbiljnih poteškoća. Naprednije općine u BiH su takve jer im se „posrećilo“ da biraju kompetentne društveno odgovorne i moralne narodne izabranike (načelnike, vijećnike, poslanike,…). Velikoj Kladuši se to nije „posrećilo“ zadnjih 20-tak godina! Generacija koja najviše participira u biračkom elektoratu Velike Kladuše (starosna dob od 30-50 godina) evidentno ispoljava ozbiljne deficite percepcija temeljnih vrijednosti (pravednosti, jednakosti,…). Nije vrag da se radi o izgubljenoj generaciji bez motiva, vizija, volje,… Tužno je ako perspektivu svoje djece vide u sluganstvu kao bečke ili druge konjušare, kao… Svaka čast onim malobrojnim koju su uspjeli nostrificirati diplome i dobiti adektvatno zaposlenje! Velika Kladuša manje-više nazaduje u svemu pozitivnom (zaposlenost, GDP p/c, civilno društvo, građanski aktivizam, participacija u javnim poslovima,…) i vidno napreduje u iseljavanjima, lopovlucima, pohlepama, hajdučijama, kršenjima ljudskih prava, građanskih sloboda,… Tradicionalna kladuška gostoprimljivost, bogobojaznost i dostojanstvo postaju sve jeftinija roba na globalnom tržištu! Znam da je komplicirano promovisati kladuško dostojanstvo u državi u kojoj munfici zvani B. Izetbegović, M. Dodik, L. G. Wigemark i njihovi pobočnici u kafanama donose strateške odluke od državnog značaja. Slično onom što je Bakirov ćaća dogovarao referendum 1992. godine bez Srba, uz punu asistenciju i nagovor međunarodnih hoštaplera! O kakvoj to principjelnosti, institucionalnosti i sl. principima o bh državi se može razgovarati bez legitiminih predstavnika trećeg konstitutativnog naroda?
Kladuščani se „dijele“ na bh „patriote“ i ostale
Najupečatljiviji organoleptički uvid u kladuške „podjele“ su javne manifestacije (rijetke promocije knjiga, mjesna druženja, lokalna državna obilježavanja, stranačko civilna okupljanja, organizovanja,…), nažalost, počesto i dženaze. Posebno se „podjele“ manifestuju ljetnim okupljanjima (Kladuški dani kulture, Krajiški teferič, Dani osobođenja Velike Kladuše od Kladuščana, Dani dijaspore,…). Kultura sjećanja većine Kladuščana i njihovih izabranika je još u kasnom Srednjem vijeku! Postojećem stanju i njegovom produžavanju najviše doprinose stranačka pješadija i kladuški podrepaši koji svoje mentore vide van Velike Kladuše. Oni koji su zadovoljni postojećim stanjem ili bi ga mijenjali samo po svojim okvirima, shvatanjima, percepcijama,… Naravno, svojim znači pripadajućoj stranci, opciji, i-ili novije ideje nezavisnim listama, kandidatima,… Da većina Kladuščana (ne)podržava „podjele“ po bilo kojem osnovu može se dokučiti po skromnijim odazivima šarolikih skupina ljetnih manifestacija 2016. Nema više ni hrlenja nezaobilaznih zvaničnika, „pobjednika“ u Bratoratu 1993/95. Dovoljni su izaslanici iz domaćih „patriotskih“ redova. Podjele na bh „patriote“ i „izdajnike“ blijede. Većina „korpusovaca“ je sve više razočarana u „državu“ jer ne može ispunjavati lažna obećanja (zlatne kašike i slične budalaštine), ne mogu svi imati dobro plaćene nezaslužene beneficije, ne mogu… Sporo, ali neizbježno shvataju kako je država teritorija, narod i izabrana vlast, a oni se uglavnom borili za ovo zadnje. Kod „autonomaša“ situacija je malo slojevitija. Oni su buntovni prema svakoj vlasti ako u njoj ne mogu vladati kako bi oni htjeli, preciznije u interesu većine koju mogu ekonomski-logistički „držati u šaci“. Većina se slaže sa svojim lokalnim političkim (ne)istomišljenicima da je BiH jedina država za sve, da je većina 29. februara i prvog marta 1992. glasala (čak 99%) za nezavisnu samostalnu demokratsku BiH. Vjerujem da bi se to ponovilo i danas, možda ne u tom procentu, ali većinski sigurno! Različito su percipirali načine kako BiH treba biti po „mjeri“ većine građana i zato su se žestoko pohvatali za vratove. Bilans je poznat, oko 1.600 ukupno smrtno stradalih tokom Bratorata 1993/95. Ne, nikako onoliko koliko je zapovjednik Komande Petog korpusa više puta medijski ponavljao! Zašto se baratalo i još barata lažnim brojkama? Pa zato da se Kladuščane (bh „patriote i ostale) drži u ambijentu vječite krivnje za dizanje „ruku na državu“, odnosno slabe budnosti u čuvanju „države“, jer vlast i njihovi poslušnici su država (teritorija, narod su sporedne stvari), a Ustav i zakone sprovodimo po volji. Tom logikom smo dogurali do 93 presude Ustavnog suda koje vlast ne želi implementirati, a broj pravosnažnih nesprovedenih sudskih presuda kojim Kladuščani mlataraju po ulicama i parkovima nitko i ne zna! Kladuški klesari podjela u invalidnoj državi pozivaju na rajcanja kako bi što dulje produžili uživanja svojih privilegija. Nadati se da će to većina birača na vrijeme prepoznati i osujetiti drugog oktobra 2016.? Velika Kladuša, 12. augusta 2016. Ramoh45.07@hotmail.com