Nema dvojbe da izborna godina ima stanovitu važnost za opće dobro stanovništva u smislu poboljšanja općeg ambijenta i povećanja kvalitete življenja. Nivo značenja izbora je u koleracijskoj povezanosti nivoa vlasti, konkretnih (ne)prilika, standarda života, razvijenosti civilnog društva, demokratskih tradicija i usvojenih standarda, percepcija temeljnih vrijednosti,… Nekoliko narednih brojeva Teftera namjenjeno je izbornoj godini raznim osvrtima s globalnog i lokalnog aspekta sa ciljem ponude osvješćavanja birača u smislu kako je prvi korak općeg poboljšanja demokratski izbor kompetentne i odgovorne lokalne vlasti i njena kontrola s jedne strane i općeg „stava okruženja“ sadržanog u sintagmi „pomozimo si sami pa će nam i drugi pomoći“!
Zečevi iz rukava sa prepoznatljivim misijama
Vrijeme curi, rokovi za evidnetiranje kandidata za predstojeće oktobarske izbore su prošli. Jedni su verificirani od Centralne izborne komisije, a friško prijavljeni na čekanju. Nadati se da će svi biti potvrđeni, sem jednog? Osobno bih volio da svi dobiju certifikate i krenu u sakupljanje glasova! Potvrdi li Centralna izborna komisija kandidaturu Fikreta Abdića-Babe za načelnika Općine biće to samo dokaz više kako je u BiH moguće i dozvoljeno sve. Da se razumijemo, ne mislim samo zbog odležane robije za povrede Ženevskih konvencija, već prvenstveno zbog činjenice o fizičkom neprisustvu, stalnom prebivalištu, na području lokalne zajednice zadnjih pet godina. Nisu Ameri ludi kada su definirali da kandidat za izborne pozicije, pored državljanstva, mora izvjesno vrijeme prije kandidature, fizički boraviti na teritoriji države. Npr. kandidat za predsjednika 14 godina! Obzirom na činjenicu da Kladuša nazaduje (imena zaslužnih publikovana u Biltenu za društvena kretanja-dopune slijede, na spisku su navedeni kandidati za načelnika, osim Adema Pajazetovića), tone (u odnosu na beha prosjek) više od decenije uglavnom zbog Kladuščana i njihovih izabranika. Znači, nije nam se posrećilo da u zadnjih nekoliko izbornih ciklusa izaberemo kompetentne, demokratski odgovorne predvodnike koji će prednjačiti u izgradnji pravednog naprednog kladuškog društva. Pogrešno smo investirali svoje glasove i kusamo rezultate njihove vladavine. Na predizbornim skupovima pričane su priče, a podanici su klimali glavom i odobravali budalaštine tipa „uredićemo državu, stvorićemo, zaposlićemo,… Govore su držali kandidati sa sumnjivim ili nikakvim referencama. Mediji su prešućivali ili opjevavali. Nije bilo pitanja, dijaloga, rasprava,…
Brojni čuveni pisci, npr. Balzac, pisali su da se može postati-uvući u društvene elite na dva načina. Jedan je da čovjek sa svojim građanskim aktivizomom udara kao „topovska kugla“, a drugi je da se ušulja kao kuga. Među aktuelnim, a i prethodnim, narodnim izabranicima svijećom i povećalom treba tražiti osobu sa prepoznatljivim referencama, biračima poznatu po građanskom aktivizmu u mjesnim zajednicama, civilnim udruženjima,… Većina se ušuljava kroz stranke kao poslušnici šefa stranke i njegove nomenklature. Kladušom se odavno bildaju priče tko će se sve pojaviti na listama. Dočekali smo i vidjeli tko se kandidira i nudi. Uglavnom se radi o osobama, bar kandidata za načelnike: Adem Pajazetović (1966), Adamil Mulalić, Asmir Ćufurović, Fikret Abdić (1939), čija imena su u opticaiju već duže vremena. Prema imenima i opcijama kandidata za vijećnike možemo „zaključiti“ da su „ideološka“ preslagivanja okončana. Da li će kladuška javnost oličena u medijima kao što su radio emisije, portali,… slijediti dosadašnju pasivnost, ostaje da motrimo? Još nema signala ni iz jednog medijskog „centra“ u smislu konstruktivnijeg nastupa formulisanjem strateških pitanja koja u kampanjama ne bi smjela biti zaobiđena! Moji pokušaji nisu shvaćeni „bona fide“! Shvatio sam da kvarim veselje i zadovoljštinu direktorima radio stanica Kladuše, urednicima portala,…! OK, ako je dobro, onda ništa! Svi poznati kandidati za sve pozicije mi se doimaju više kao zečevi iz rukava, šešira stranaka, lobija, zamaglenih interesnih skupina sa prepoznatljivim misijama. Ni jedan izvor, rukav, šešir, dunjaluk sa čijim ishodištem se kandidati povezuju u kladuškoj javnosti nije prepoznatljiv sa svojim vizijama, aktivizmom, konstruktivnim javnim nastupima po bilo kojem strateškom pitanju Kladuše.
Kakve kandidate za narodne izabranike Kladuščani trebaju i da li su kandidirani to?
Koncept Unaprijedimo Kladušu zajedno kao otvorena knjiga za sve pozitivne ideje i Bilten za društvena kretanja (pet izdanja 2014/15) koji promoviše pravedno napredno građansko kladuško društvo su dobar orjentir Kladuščanima koji drže do sebe, do onih koji su ih porodili i onih koje smo porodili-odgojili kao građane, a ne podanike! Na prvi dio pitanja u podnaslovu znam odgovor, jasno i precizno. Svakoj modernoj lokalnoj zajednici trebaju kandidati sa vizijom, prepoznatljivih proeuropskih orjentacija, čistog obraza i prošlosti, bez kitnjastih repova, sa nedvojbenim referencama potvrđenim na otvorenom tržištu, pristojne retorike, dizajniranog izgleda, prepoznatljivi po modrenim percepcijama temeljnih vrijednosti (pravednosti, istinitosti, solidarnosti,..), gostoprimljiv i dostojanstven Kladuščanin otporan na bočne utjecaje i političke trgovine. Reklo bi se idealan profil, ali nije nužno. Ne mora biti „cvjećka“! Može imati išaranu biografiju tako da mu se za većinu „grijehova“ pa i trenutnih „falinki“ može progledati „kroz prste“. Poželjno je da nema neriješenih pitanja sa zakonima! Za odgovore na drugi dio pitanja u podnaslovu (da li su kandidirani to?) moramo imati neophodne vjerodostojne informacije o čemu se zainteresovani moraju pobrinuti, a mediji pokazati društvenu odgovornost.
Zaključni dio nedovršenog rukopisa geopolitičkog eseja o Kladuši
Pojačani obavještajni interes za Cazinsku krajinu kao muslimansku „enklavu“ analitičari su evidentirali poslije 1980-tih jer su „operativne“ evidencije pokazivale interesantna kretanja poslije „proglašenja muslimanske nacije“ (popis 1971. i Ustav 1974.), reafirmacija muslimanskog „fundamentalizma“ (sarajevski proces 1983.), smrt neprikosnovenog vođe (maj 1980.), eskalacija muslimanskog „nacionalizma“, nadolazeće redovne rotacije prema kojim Hamdija Pozderac (1924-1988.) treba biti predsjednik Predsjedništva SFRJ, ekspanzija Agrokomerca na teritorij susjedne republike (Batnoga,…),… Brzina, obim i struktura involviranosti Agrokomerca u Armiju i obratno nisu zabilježeni u povijesti bivše vojske. Upiranje na zadnje noge Abdića (1939.) da ima svoje ljude u represivnom aparatu vlasti na svim nivoima. Blagonaklonost stražara na rampama prema Abdiću, njegovo „junačenje“ pred sudovima, usponi-padovi-usponi,…. daju realne osnove svakojakim zaključivanjima! Autori brojnih knjiga pišu da su Milošević (1941-2006.) i Abdić trebali biti glavni realizatori Treće Yugoslavije! Ovaj esej mogli bi dopuniti brojni Kladuščani iz redova narodnih izabranika, vojnih komadanata obje sukobljene formacije (Narodna odbrana i Armija BiH), pripadnka intelektualnih krugova, dužnosnika religijskih zajednica,… Da je Abdić i Agrokomerc bio interesantan obavještajnim agencijama (civilnim i vojnim) te da su se iste trudile da obavještajno prate i „pokrivaju“ Abdića i zbivanja u i oko Agrokomerca nije ništa novo i zašto bi to bilo neobično. Kao da američka CIA (Centralna informativna-internacionalna Agencija) i druge obavještajne službe spavaju? Ne, dapače intenzivno prate njima interesantne osobe, izvještavaju, hapse,… Mahom većina autora se upiralo na zadnje noge kako bi Abdića ocrnili, oblatili, prikazali kao izdajnika,… i veoma su pristrasni. Kao da Abdić nije znao da ga prate, šijuniraju, vrbuju,…! Zašto se prešućuje svjedočenje Mire Lazovića o glasanju u Genevi kada je bila na dnevnom redu podjela BiH? Zašto bi bio grijeh biti kosovac ako to pomaže ostvarivanju legitimnih interesa? Legitimni interesi Abdića bili su prodaja proizvoda platežno sposobnom kupcu i pridobivanje kupca da investira u Agrokomerc! Ne znam zbog čega i čemu ljubomora i „grijehovi“ što su proizvodi Agrokomerca napunili vojne menze i skladišta? Nije sporno da je Abdić bio veliki trgovac! Da li je to grijeh? Olajavači Abdića, Cazinske krajine, Kladuše i Vidovske nisu uspjeli podastrti vjerodostojne podatke da je Abdić trgovao sa nacionalnim interesima i krajiškim dostojanstvom! Abdić nije bio „cvjećka“ kako će primjetiti kladuški žurnalista Edis Felić! Blatiti Abdića i uz njega poštene i čestite Krajišnike je oduvijek bio unosan i dobro plaćen posao sarajevskih vlasti! To što Abdić nije dozorio i došao „tobe“ ni poslije izlaska iz pulskog zatvora marta 2012. nisu dokazi za izdajništvo već pohlepa za vlašću, moći, utjecaju,…! Abdićevo poslovanje s mjenicama 1985-tih, prikupljanje sredstava za revitalizaciju Agrokomerca 1990-tih i kasnije, prikupljanje sredstava za izgradnju Agrofeniksa 2014/15. u Šumatcu su legitimna visoko rizična rabota! Da li i legalna o tome treba očitovanje nadležnih organa! Tko, koje i kakve aranžmane je sklapao-utanačivao sa Abdićem su partnerski odnosi. Tko se osjeća prevarenim je njegov problem. Dugovanja i potraživanja su partnerski odnosi i mogu biti predmet sudskih sporova kao i opredjeljenosti na izborima. Abdić nije nacionalista, šovinista, kradljivac! On nije bježao van granica bivše države i još nije znano za njegove privatne bankovne račune u zapadno europskim državama. Ratno profiterstvo je posebna tema i oko toga Abdić nije odgovorio na neugodna pitanja (npr. kupovina stana u Opatiji malodobnom djetetu 1994., sudbina financijskih sredstava koja su ostala kod izvjesne gđe Zečević augusta 1994.,…). Zašto bi trgovina Abdića sa Srbima tokom Bratorata 1993/95. bila drukčije tretirana od trgovine dužnosnika Petog korpusa? U konvojima koji su vozili robe za Abdića nije znano o toksičnim primjesama, a za Peti korpus su javno poznate sumnje-dokazi o toksičnosti! Autonomaši su isprašeni 1994. i 1995. da bi mogli biti opljačkani. To je najbliže istini, a ostalo su više tlapnje „domoljubnih“ tarabanata. Mjestima i broj smrtno stradalih tokom Bratorata 1993/95. pametnim sve govore! Što se autora ovog priloga tiče u turbolentno obavještajno političkim spletkarenjima Fikret Abdić-Babo ponašao se logično, racionalno, dostojanstveno, na jedino mogući način: korektne odnose sa Srbima i Hrvatima ne dovodeći u pitanje identitet sebe, svog naroda, svog zavičaja!
Velika Kladuša, treći dan Ramazanskog bajrama 2016. ramoh45.07@hotmail.com