Jučer se u vijetu obilježavao se Svjetski dan slobode medija, koji je Generalna skupština UN a na prijedlog UNESCO-a proglasila 3. maja 1993. godine s ciljem da se podigne svijest o značaju slobode medija i da bi se podsjetile vlade država da je njihova dužnost da poštuju i podržavaju pravo na slobodu izražavanja. Ovaj značajni datum za građane je veoma važan jer su mediji njihovo najbolje oružje u borbi sa raznim oblicima nepravdi i ponižavanja. Na prostorima Unsko-sanskog kantona ovaj dan se po prvi puta obilježio u Sali Skupštine USK-a a organizatori su bili Vlada USK-a i ministar obrazovanja, nauke kulture i sporta. Ovom medijskom događaju odazvalo se tridesetak novinara i drugih medijskih radnika, uglavnom iz Bihaća u kojem su smještene dopisničke redakcije značajnijih BH medija. Ovom događaju, prisustvovali su još predstavnici Redakcije ReprezenT-a i Radija Bosanski Petrovac. Prisutnima su se kratkim osvrtom na medijsku sliku uopće obratili ministar Muhamed Ramić i savjetnik premijera Jasmin Musić. Svoje čestitke medijima i novinarima putem ove Redakcije uputili su Armin Halitović, načelnik Općine Bosanska Krupa te gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić i predsjedavajući Gradskog vijeća Davor Župa. Već nekoliko godina unazad ovaj se događaj ne obilježava u Velikoj Kladuši što i ne čudi jer se radi o sredini u kojoj je progon određenih medija i novinara najizraženiji na prostorima BiH pa i šire.
Stjecajem okolnosti na Svjetski dan slobode medija, desetak godina prije utvrđivanja ovog datuma, sa radom je počeo velikokladuški Radio „Velkaton“ koji na taj dan ove godine obilježava svoj 34. rođendan. Predstavnik Redakcije ReprezenT prisustvovao je upriličenom obilježavanju ove godišnjice i uputio čestitke slavljenicima, među kojima je najsretniji bio Nedžad Purić, jer je od strane menadženta „Velkatona“ nagrađen sa ručnim satom i posvetom, za desetogodišnju vjernost i odgovoran rad. Mi u Velikoj Kladuši kao da smo zaboravili da su sloboda izražavanja i sloboda medija temeljni stubovi dobrog upravljanja i političke odgovornosti u demokratskim društvima. Ako nema slobodnih medija koji rade prema profesionalnim i etičkim standardima, građani su lišeni uravnotežene i pouzdane informacije, podržane činjenicama. Uz pomoć slobodnih medija, razumijemo i razmatramo naše mjesto u svijetu i u zajednici, a ono je da smo u ovom trenutku na 62. mjestu po slobodi medija i slobodi izražavanja koje se prati u 180 država svijeta, a ovaj rezultat je za tri mjesta bolji nego prethodne godine. Mi novinari smo barem na Svjetski dan slobode medija mogli i trebali govoriti o važnosti medija i svima koji u njima rade u izgradnji i očuvanju demokratije.
Bez obzira što na prostorima USK-a djeluje svega nekoliko nezavisnih medija, oni igraju ključnu ulogu u nadzoru vlasti i jedini su koji mogu natjerati vlasti na odgovornost prema javnosti jer imaju važnu ulogu u promociji društvenog i privrednog razvoja. Međutim, kada nekim moćnicima u nečemu kola krenu ili odu niz brdo, za što su novinari u pravilu dežurni krivci, onda kap prelije čašu. Kako u takvom slučaju pomiriti vatru i vodu, a pri tomu sačuvati sebe i kakav-takav integritet profesije. Umijeće je samo u balansiranju. Uskraćivanje prava novinarima ReprezenT-a, i još nekima, da javnost na profesionalan način izvještavaju o radu Općinskog organa uprave uveo je kao novost u Općini Velika Kladuša njen načelnik u prethodnom mandatu Edin Behrić, koju praksu je, nažalost, nastavio i aktuelni načelnik Fikret Abdić. O ovim (ne)demokratskim postupcima općinakih načelnika upoznata je šira javnost a što je ružna slika velikokladuškog poimanja demokratije i poštivanja međunarodnih standarda. Ovom pričom povodom Svjetskog dana slobode medija nemamo iluzija da nešto možemo promijeniti ali hoćemo, što često činimo, da se završi barem na pokušaju, neka se zna za buduće generacije kako je ovom lokalnom zajednicom kormilario njen najmlađi načelnik i kako to čini najstariji načelnik koji ima više savjetnika nego bilo koji drugi načelnik na kugli zemaljskoj, a da pri tom javnost i poreski obveznici ne znaju šta oni rade niti vide nekakve rezultate tog rada. Nažalost, kada se u jednoj lokalnoj zajednici tako ponaša njen prvi čovjek, vide to drugi pa se i oni ponašaju poput glavnoga. Politika progona neposlušnih novinara iz Organa uprave prenešena je, nažalost, i na sportske terene, u oblast kulture, gotovo pa svugdje gdje to aktuelna vlast ima umiješane svoje prste. Čitateljima ovog Portala je poznato šta se desilo Redakciji ReprezenT-a unazad nekoliko sedmica kada je u pitanju izvještavanje sa utakmica lokalnog Nogometnog kluba „Krajišnik“. Nažalost, u ovoj ružnoj priči značajno mjesto „negativca“ zauzima vršilac dužnosti direktora Radija Velika Kladuša, koji je, zajedno sa ostalim članovima Uprave kluba, potpisnik i prijave po osnovu koje je policija, po prvi puta u 12 godina postojanja, službeno dolazila u našu Redakciju na isljeđivanje novinara. Ovom prijavom i eventualnom tužbom apsolutno se ništa neće dogoditi, ali hoće pokazati ko smo i kakvi smo i mi koji radimo u medijima. Napadi na novinare pa i ovakvi koji dolaze is sfere nogometa su dobro poznati simptomi suspenzije demokratije i uvođenja maskirane diktature. Korak po korak, napad po napad, to je jasna poruka svim kritičarima šta ih sljeduje ukoliko dovedu u pitanje funkcionisanje vlasti u Velikoj Kladuši. O čemu se ovdje radi? O pokušaju da se Portal Reprezent.ba predstavi javnosti kao remetilački faktor koji navodnim „neprimjerenim člancima” uzenemirava lokalnu vlast i vodeću lokalnu političku partiju, a zapravo je cilj da se vlasnik i urednik ovoga portala markira kao legitimna meta u okviru novinarstva, da bi se osujetio, te da bi se diskreditirao.
Predsjedavajući Općinskog vijeća Fikret Bašić još niti jedan puta u proteklih sedamnaest mjeseci rada na toj dužnosti nije obavijestio ili pozvao Redakciju ReprezenT-a na bilo koji događaj koji on organizira, odnosno na sjednice Kolegija Općinskog vijeća, što vrijeđa savremeno i angažirano novinarstvo i našu inteligenciju zanemarujući stvarni život na ovim prostorima, jer, izvan svake sumnje, „iza zatvorenih vrata“ puno se toga odlučuje o nama i na posredan način tiče se građana ove Čaršije koja je ponajviše njihovom zaslugom dospjela na dno ljestvice općina USK-a, u svakokom pogledu. Neće Bašić čak niti da odgovori na uljuđeni pismeni dopis što je bruka i sramota jer time doprinosi da ova lokalna zajednica zbog takvih bude tema raznih seminara i drugih sesija koje organizuju medijska udruženja i asocijacije. Ni načelnik Abdiće neće da odgovara na službene dopise. U Redakciji ReprezenT-a se odupremo koliko možemo pritiscima i prijetnjama i opstajemo što progoniteljima očito smeta. Trenutna funkcija i misija progonitelja je prolazna, a ReprezenT ima i šansu i mogućnost da još mnoge eventualno njima slične nadživi jer istinom se bitke dobivaju a ne lažima i prijetnjama. Istinita vijest i informacija naša je obaveza a pravo naših čitalaca. Nažalost, u Velikoj Kladuši je najteže onima koji govore i pišu o istini. Samo zatvorene oči u Velikoj Kladuši ne vide da se ovdje razvija jedna politička (ne)kultura kojom se uklanjaju temeljne vrijednosti i razara društvo. Jedna narodna kaže da se ljubav ne mjeri jezikom i riječima već odnosom i djelima. I ne samo prema drugima, već i prema Velikoj Kladuši. Kažu da je najgore moguće društvo ono koje nema opoziciju, a Velika Kladuša je poodavno nema. Na sreću njenih građana, Velika Kladuša ipak, za razliku od svih drugih općina u USK-u jedina ima sada već tri nezavisna registrirana medija i svi oni proživljavaju istu sudbinu. Mediji su danas glavni izvor utjecaja na dešavanja u društvu, predlažu ili nameću ideje, vrijednosti, modele ponašanja. Također duboko utječu na privredni život, i to ne samo preko promocije, već i preko informacije i spektakla. Imaju, jednako tako, snažan utjecaj na politički život jer su prijenosnici informacija i mišljenja, potvrđivanja, sučeljavanja i – kao takvi – mogu promovirati sudjelovanje građana u demokratskom životu. Tamo gdje nema slobodnih medija, nema ni ličnih ni političkih sloboda, tamo gdje su mediji spriječeni da koriste slobodu riječi u suočavanju sa onima koji sanjaju da ih potčine, sa ljudima na vlasti poput spomenutih Edina, Fikreta A. i Fikreta B. govoriti o postojanju „nekakve“ demokratije bilo bi besmisleno. Demokratija, izvorno shvaćena kao vladavina naroda nosi sa sobom sva prava i slobode tog naroda, među kojima se nalazi i sloboda mišljenja i izražavanja, čiji je ekvivalent pravo na informisanost. Informacija je prestala da bude privilegija nekolicine bogatih i moćnih koji su jedini imali pravo na riječ. We want press FREEDOM! Esad ŠABANAGIĆ
