Danas se obilježava Svjetski dan borbe protiv HIV/AIDS-a. Iako se Bosna i Hercegovina ubraja u niskorizične zemlje sa malim brojem zaraženih osoba HIV virusom, broj novozaraženih je u porastu. Jeste li se ikada zapitali da li poznajete ijednu osobu oboljelu od ovog virusa? Pretpostavljamo da ne poznajete, al ne zato što ona ne živi u vašem okruženju već zato što živi skrivena od svih. Marginalizovani i skriveni u strahu da ne izgube socio-ekomonski status, posao, prijatelje, osobe oboljele od Aidsa, često se nalaze u poziciji da se sa svojim oboljenjem nose sami. Kao da strah od posljedica zaraze virusom nije dovoljan, strah od odbacivanja i nerazumijevanja dodatno je breme koje na svojim leđima nose. Predrasude prema osobama oboljelima od HIV/Aidsa su veoma česte. One nastaju iz pozicije neznanja koji se razvija u strah od potencijalne zaraze. Uvjerenja koja postoje o njima najčešće su nepravedno pojednostavljene, generalizovane te naučno i iskustveno neutemeljene. Predrasude su osnova za verbalno i fizičko nasilje, diskriminaciju te na kraju i potrebu da se sama oboljela osoba povuče i ne izlaže riziku da bude odbačena i osuđena od članova zajednice u kojoj živi.
Nema većeg siromaštva od neznanja, i to neznanja koje uključuje manjak informacija, manjak razumijevanja i višak ograničenosti koji ne omogućavaju da se osoba vidi u svjetlu svojih kvaliteta. Naučna pozicija neznanja označava potrebu da se upustimo u avanturu zvanu učenje i saznavanje, nikako temelj za diskriminaciju onih o kojima veoma malo znamo. S toga, prije nego nas savlada strah od tuđe „bolesti“ potrebno je da o njoj nešto više naučimo. Za početak dovoljno je da znate da se HIV/Aids ne prenosi kontaktom zato pružiti ruku prijateljstva i zagrljaj podrške najmanje je što možemo učiniti. (Zorica Railić-Perić – „Psiholuminis”)