BOSANSKA KOSTAJNICA – Blaženstvo je u ovome vremenu, kad je u Bosni i Hercegovini sve zamršeno, nesigurno i nejasno – biti uspješan. Osim znanja, osiguranoga tržišta i sigurnoga plasmana, biznismen mora biti i iznimno hrabar. Jer, dok danas sve može izgledati mirno i rajski, već sutradan može sve izgledati nerješivo i bez utjehe. Ponekad ti učinjena nepravda naprosto izgleda nepopravljiva. A nepravde toliko ima, kao da je prekrila čitav svijet od kojeg je napravila stvarni pakao. I u takvim situacijama jedna osoba, a zove se Aleksandar Stanić, uvijek pronađe rješenje, bez straha i bez čekanja, ide dalje. Doduše, i kod njega je bilo posrtanja, ali se podizao još jači, tako da je često prevazilazio nemoguće i nedostižno.

Proizvodnja otpočela u garaži obiteljske kuće

Kostajnička tvrtka „Tekstil-Stanić” u gradiću na Uni, tik uz granicu s Republikom Hrvatskom i Europskom unijom, utemeljena još početkom 1998. godine rad je počela u garaži obiteljske kuće, s pet uposlenih, Mustafa Saračević, Slavenka Blanuša, Mirsada Novljaković, Gordana Blagojević i Dragana Škilj. Danas je to poduzeće s tridesetak uposlenih, premda ih je prije nekoliko godina u proizvodnji bilo više od sedamdeset. Vrlo su prilagodljivi, kako u asortimanu robe, proizvode donje rublje za muškarce i žene, te biciklističku sportsku opremu, tako i za potrebe stranoga tržišta. Trenutačno imaju potrebu za još desetak radnika tekstilne struke, ali ih na tržištu rada nema.

Kako kaže vlasnik i direktor poduzeća, Aleksandar Stanić, kojeg još iz djetinjstva zovu Jack, što  u prijevodu znači darežljiv, najveći problem u poslovanju njegova poduzeća jeste nestabilnost opskrbe električnom energijom i stalan nedostatak radnika. Ako se što žurno u tom procesu ne promijeni, s ovih prostora, ali i u cijeloj državi, sve se sužava i mrači. Sve je manje smijeha, a sve više mladosti što odlazi iz ove zemlje. To svi znamo i vidimo, kaže Jack, i ako ne dođe do radikalnoga zaokreta u strategiji države, i stari će krenuti stopama svoje djece i unuka. Moramo biti pravedniji i bolji kako bi se promijenile ljudske sudbine na ovim prostorima, poručuje Stanić. Kad govori o uspješnosti svoje tvrtke, na prvo mjesto stavlja obitelj, svoju predivnu suprugu Nikolinu, koja zaslužuje divljenje. Radi tamo gdje zapne, od pretovara, utovara, administrativnih poslova, stručnih intervencija, projekata, financijskih konstrukcija… Tu je i sin Mateo, student u Njemačkoj, angažiran na računalnim zadacima, dok je kćerka Matea još uvijek srednjoškolka. Radnici „Tekstila-Stanić” zadovoljni su statusom. Imaju redovitu plaću, prosječno 1.000 konvertibilnih maraka, plus topli obrok i prijevoz. Doprinosi se za njih redovito uplaćuju.

Pet uposlenica u drugome stanju

Ono što raduje Kostajničane jeste to što su od njih tridesetak uposlenih pet u drugom stanju. Aleksandar Stanić – Jack, u mnogo čemu je poseban. Nije niti u jednoj političkoj partiji, što je rijetkost za ovo vrijeme. Bio neovisni kandidat za načelnika kostajničke općine na izborima 2016. godine. Rodio se u Njemačkoj 1971. godine, ali ondje se nije niti školovao, niti živio. Tek otišao, na nagovor roditelja, početkom Domovinskoga rata na ovim prostorima, 1992., a po uspostavi mira, vratio se rodnoj grudi. Dobar nogometaš bio. Imao svoj stil i gard. Energičan je, uman i sposoban. Radikalno častan čovjek. Poduzimljiv. Zbog svega toga Aleksandru Staniću – Jacku želimo poslovanje i život bez posrtanja. Samir TULIĆ