Sretna nam Nova godina i – nek’ nam je dragi Bog na pomoći

Tačno 31. decembra u 00:00  sati preminula je stara godina! Niko za njom nema razloga plakati. Naprotiv, svi se vesele što je ispustila dušu, ispratili smo je kao najveću vucibatinu i posljednju šušu. Umjesto lijepih riječi možemo reći: „Au, bolan, što je stara godina bila veliko đubre, zaslužila je da sa donje strane travu pase, pomenula se, ne povratila se“! A koja je to njena najveća krivica? Pa, kažu, donijela nam je pandemiju, nestabilnu i odnarođenu vlast, nezaposlenost, prouzrokovala je političke svađe; razne, namnožila je prevarante preko svake mjere; bezobrazno, u izgradnji bolje demokratske budućnosti je imala neograničena zakašnjenja, nije baš najbolje shvaćala šta sve treba da se mijenja, bila je neenergična, kuburila je sa parama za sport, kulturu, infrastrukturu…

Međutim, kao pristalica odbrojavanja, imao sam priliku prisustvovati odbrojavanju zadnjih sekundi takve stare godine, na Trgu mladih, u Velikoj Kladuši, koju neko iz blizine nazva jednim pogrdnim imenom. Odbrojavao je neko (ne)bitan iz sastava grupe „The Horoscope band“ njen oproštaj sa dušom, a kad je taj (ne)bitni uzviknuo: Sretna vam Nova, 2022. godina! uslijedio je vatromet i „opći napad“ na sve prisutne sa svim oblicima i jačinama petardi pa je čak valjalo preživjeti bez ogrebotina i posljedica. Preživio sam nekako onih novogodišnjih deset, devet, osam… Zašto se zapravo rugam odbrojavanju kada sam to često upražnjavao ispraćajući staru godinu i čekajući Novu.  Odbrojavao sam dan po dan, sat po sat, minut po minut. I tako je svaki dan za mene bio jedan broj manje, sve dok se nisam oprostio od Stare, koju nazvaše .urvom, sa čime se baš i ne slažem.

Inače, odbrojavanje povećava napetost i unaprijed od nečega stvara historiju. Evo nas hvala Bogu u prvim danima prvog mjeseca u Novoj, koji je valjda bitan samo po tome što je prvi u godini i što sa njime ulazimo u izbornu godinu. Za desetak mjeseci bit ćemo ponovo na poprištu političkog ratišta. Tako najnježnije zvuči romantizirana verzija izborne najave. A, ne, nećemo o tome! Ne zavrijeđuje jer političari i njihove stranke liče na slike mafijaša i lopova, odnosno zločinačkih organizacija, naravno u očima poštenog, bolje obavještenog svijeta. Zato udaljimo se od predstojećih izbora u ovoj godini i svega što nas očekuje. Radije se vratimo Staroj kojoj je odzvonilo, koja je u našem gradu obilježila krizu vlasti, krizu morala, krizu svijesti, krizu svega i svačega… „Pokopali“ smo je, uz skromno slavlje i radost što smo zakoračili u Novu – 2022. godinu. Da je nisu obilježile spomenute petarde, ne bi ni znali da je jedna godina prošla a druga došla. Vrijeme nas je na vrijeme upozorilo, i to ozbiljno, da se nemamo razloga radovati dolasku Nove godine. Istina, protekla godina nije bila sjajna, ne samo zbog globalnog problema sa pandemijom već naših lokalnih problema koje su obilježile opstrukcije najgore vrste kako zakonodavne tako i izvršne vlasti. Još je puno toga po čemu možemo, ako hoćemo, pamtiti godinu koju smo tek ispratili, ali podsjetit ćemo se ipak, nek se zna. Na kantonalnom nivou možemo s pravom ustvrditi da je protekla godina bila – totalno loša, bez definisane parlamentarne većine pa prema tome drugačije nije moglo biti niti kod nas u Velikoj Kladuši, općini koja je svojim kontinuiranim nazadovanjem, u svemu i svačemu, dospjela na posljednje mjesto od svih općina u USK-u, po svim ekonomskim pokazateljima, u svakom pogledu. Velika Kladuša je 2021. godinu završila na putu u svoju stranputicu, u tonenje, uperenu prema prosjačkom štapu. Na tom putu Veliku Kladušu vode Laburisti pa dok je njih u vlasti, Velika se Kladuša nema čemu nadati. Dakle, Velika Kladuša je u 2021. godini prošla loše a obilježje njenog nazadovanja je bijedni položaj Kladuščana, izazvan migrantskom krizom i već spomenutom pandemijom što nas je možda manje pogodilo od krize vlasti, krize morala, krize svijesti, krize svega i svačega. Na svu sreću, ovakom negativnom ocjenom ne možemo ocijeniti druge općine u komšiluku Unsko-sanskog kantona. Tu je, treba biti objektivan, situacija negdje nešto bolja a negdje znatno bolja a nigdje lošija. To valjda potvrđuje činjenica da Velika Kladuša ima isti broj (5.100) zaposlenih na kraju 2021. kao što je imala i krajem 2019. godine. Suvislo je sada pitanje u šta smo potrošili dvije godine! Ovome čemu u Velikoj Kladuši svjedočimo rezultat je stalnih političkih turbulencija što i nije tako loša pojava, naravno, ne tvrdim ovo u ime građana jer njima je svega preko glave a od turbulencija im se vrti u glavi. Međutim, objektivno i realno, treba očekivati da je ovima sada na vlasti (Laburistima) a koji proizvode turbulencije dugoročno odzvonilo, ili možda i nije, nakon (ne)uspjeha opozicije.

Godina iza nas je, eto bila takva kakva je bila i naknadne intervencije za nekakav popravak jednostavno nisu moguće. Ali šta nas to ipak čeka u Novoj godini, kakva su očekivanja, procjene, prognoze? Ne treba a priori biti pesimista, ali naravno ne treba biti ni nešto posebno „vidovit“, pa ne vidjeti da nam 2022. godina neće donijeti mnogo dobroga. Spisak katastrofičnih naznaka u svijetu je zbilja dugačak i… daj Bože da bude prema dobru! Veliku Kladušu ovakve katastrofe za sada zaobilaze (osim pandemije, migranata, radikalizma…) i naša elementarna nepogoda je naša aktuelna izvršna i zakonodavna vlast a nju je moguće otkloniti samo na izborim a koji su tek za tri godine.

U našoj Velikoj Kladuši, konkretno, sasvim je izvjesno da će se kriza vlasti nastaviti jer logika vladanja ovdje jednostavno ne dozvoljava stabilnu i prosperitetnu vlast. Gdje to, osim u Velikoj Kladuši, ima toliko eksperimentizma i noviteta i gdje ima takav oblik vladavine u kojoj pozicija drži sve poluge vlasti a koja odavno nema većinu, ali podržava načelnika kojega je birala i dovela na funkciju. Takva politika koči privredu jer sistem je takav da stalno regeneriše krizu i na koncu – propast, ukoliko se naravno, u međuvremenu nešto bitno ne izmijeni. A, volje da se nešto bitno promijeni – očito nema! To što je opozicija, samo privremeno a tobože deklarativno, najavila novu većinu potvrdilo je da Kladuščanima takva većina i ne treba. Ne treba jer je nema u Bosni, nema u entitetima, kantonima, nekim općinama… Vječni status quo će se potvrditi kao jedino rješenje do tamo nekih novih lokalnih izbora! Pa, gdje nam je kraj? Perspektiva u Novoj, koja je tek počela, dakle nije nimalo ružičasta, naprotiv. Zato, sretna nam Nova godina i – nek’ nam je dragi Bog na pomoći! Drugi nam više niko neće, ne treba i ne može pomoći, jer mi stalno živimo u uvjerenju da nam je za sve loše stvari apsolutni krivac nego drugi, u Velikoj Kladuši su to mediji i izmišljeni neprijatelji razvoja. Naša vlast, ma kakva god bila, ona je naš izbor, pa ko je onda krivac?! Vlast je samo ogledalo naroda! Ovakvi kakvi smo, bolje nismo ni zaslužili! Esad ŠABANAGIĆ