Piše: Maja Savanović Zorić, psiholog i sistemski porodični psihoterapeut

Poštovani roditelji, učitelji i nastavnici,

Započela je nova školska godina, pri čemu je važno da se prisjetimo naše zajedničke odgovornosti u oblikovanju sigurnog i podržavajućeg okruženja za svu djecu. Uloga roditelja i prosvjetnih radnika u prevenciji nasilja ne može se dovoljno naglasiti – ona je ključna za zdrav razvoj i sreću naše djece.

Roditelji, zamislite kako bi svijet izgledao da svako dijete zna koliko je vrijedno i posebno, bez obzira na to nosi li markirane patike ili koristi prošlogodišnji ruksak. Odvojite nekoliko minuta za razgovor sa svojim djetetom o vrijednosti i važnosti ljubaznosti i empatije. Podsjetite ih na snagu njihovih riječi i kako jedno „sviđa mi se tvoj ruksak“ može uljepšati nečiji dan, dok jedna ružna opaska može ostaviti ožiljak na srcu.

Učitelji i nastavnici, zamislite učionicu u kojoj se svako dijete osjeća prihvaćeno i sigurno. Vaša je uloga nezamjenjiva u stvaranju sredine u kojoj nasilje nema mjesta. Jednostavan gest poput ohrabrenja da svi zajedno provedu veliki odmor, bez isključivanja „onog tihog“ u ćošku, može spriječiti godine emocionalne patnje.

Međutim, u svim naporima prevencije, ne smijemo zanemariti važan faktor – difuziju odgovornosti. Ponekad se može čuti izreka „ne tiče me se“ kada se suočimo s nasiljem ili nasilnim ponašanjem. Ova parola može dovesti do ozbiljnih posljedica jer smanjuje šanse da nasilje bude pravovremeno prepoznato i zaustavljeno. Svaki član zajednice, bilo roditelj, učitelj ili vršnjak, ima svoju ulogu u stvaranju sigurnog okruženja. Kada svako od nas preuzme odgovornost i ne ostavlja stvari slučajnosti, možemo značajno smanjiti šanse za nasilje.

Podsjetimo djecu da svako od njih može biti promjena koju želimo vidjeti u svijetu. Priče o djeci koja su kroz samo jednu ljubaznu riječ ili gest pronašla snagu da se suprotstave teškoćama kod kuće ili među vršnjacima trebaju biti primjer i inspiracija. Ljubaznost i podrška mogu napraviti ogromnu razliku, posebno za one koji se možda suočavaju s teškoćama kod kuće.

Sve počinje od kuće, a nastavlja se u učionici. Zajedno, kroz kontinuiranu saradnju roditelja i škole, možemo stvoriti temelje za bolji i sigurniji svijet. Prevencija nasilja počinje s nama, i upravo sada imamo priliku učiniti pozitivnu promjenu koja će trajati cijeli život. (*)