Da se razumijemo, nema nevinih.

Zakonodavni dom je pun bitangi i destruktivaca.

Ko se nije prepoznao neka stane pred ogledalo.

Narod je sudeći po glasanju za Finansijski plan ZZO USK-a izabrao uvjerljivo najgore od mogućih.

Čuli  smo kako  pojedinci, metafore mi, seru a nemaju proliv.

Od ključkog „stratega demagogije” i stroja za proizvodnju magle kako je svaki pad SDA bio, u stvari, let.

Kako sa puno riječi ne kaže ništa i „poentira” kako je to sve.

Uspio je u par godina da se oblikuje u mobilizatora šuplje priče, sve više odanog ideji o sopstvenoj veličini, sve manje bitan bilo kome drugom.

Saznali smo i da je bivši direktor ZZO USK-a i autor sumnjive informatizacije zdravstva, sada zastupnik, ljekar po struci, važniji stranci nego kolegama koje je spremno ostavio bez plata.

On je svečano, u ime politike svoje stranke, neglasanjem za plate medicinara pljunuo na bijelu kutu, koju će već sutra obući i ponašati se kako se ništa nije dogodilo.

Nisu bolji ni drugi, ali ako je Budžet USK-a predmet političke bitke „do zadnje kapi krvi” je li to morao biti i budžet ZZO USK-a?

Ma, jeste, kako da ne.

I još jedan jablan sa narodnim certifikatom poput loše narikače zaintrigirao je izjavom kako „niko normalan ne bi smio da glasa protiv plata medicinara“. I glasao kako je glasao.

Pa „slučajni” dekor grupe demobilisanih boraca i šake „nafatanih” medicinara kao fizička i psihološka ekstenzija pritiska da se izglasa ono što nije trebalo biti predmet glođanja do koske „narodnih” zastupnika.

Ljekari (sindikat) su odbili ideju da budu nečiji paravan ili platforma za političke poene.

Očaj u skupštinskim hodnicima razbijen je na trenutak verbalnim nadraživanjem Maršala i Sindikaliste iz KB-a i kada su svi očekivali da se dva potencijalna nasilnika, crvena u licu i sa ratnim pokličima krajiških Komanča uhvate u koštac slobodnim stilom pijanih svatova-ništa.

Nakon aktuelne skupštinske svinjarije, političkog lešinarenja, sramote i  apsurda „u ime naroda” kojima novinari svjedoče decenijama, pade i poštena krajiška tradicija i kalup  kafanskih tuča – ni noža, ni pištolja ni direka.

Niti šta rade, niti se znaju pošteno potući.

Sram vas bilo. (normala.ba)