SANSKI MOST….U selu Briševo, koje je smješteno između Sanskog Mosta i Prijedora, nekoliko kilometara od Ljubije, protekle subote služena je sveta misa kojom je obilježena 28. godišnjica stradanja mještana ovoga kraja. Misu je predvodio banjalučki biskup, Franjo Komarica, a zbog aktuelne zdravstvene situacije uzrokovane pandemijom virusa korona, bogosluženju je prisustvovao nešto manji broj prijeratnih žitelja ovoga sela. -Svake godine okupljamo se na ovome mjestu kako bismo se sjetili onoga što se dogodilo i šaljemo poruku mira i milosrđa, kako se ovakva dešavanja više nikome i nikada ne bi ponovila, kazao je Komarica.

Ovo selo je u poslijeratnom periodu potpuno opustjelo, a njegovi stanovnici danas mahom žive u Republici Hrvatskoj ili nekoj zapadnoevropskoj zemlji. Okupljeni su oko Udruženja „Briševo“, koje postoji i djeluje u Zagrebu i njeguje uspomenu na rodni zavičaj. Predsjednik ovog udruženja, Zdravko Marijan, kaže kako selo nema stalnih stanovnika i da se tek na proljeće ili ljeto u svoje kuće vrati nekolicina starijih mještana koji ne mogu bez rodnog praga. -Prema našoj statistici, Briševljana danas ima u 11 različitih svjetskih država, a ono što nas i dalje spaja jeste ljubav prema rodnom selu. U njemu ne živimo, ali ga u srcu nosimo i tu ljubav prenosimo na našu djecu, kaže Marijan.

Dodaje kako danas do sela vode loši makadamski putevi koji se neredovno održavaju, a jedini objekat koji je u proteklom periodu u potpunosti obnovljen je mjesna crkva. Prema njegovim riječima, cijeli ovaj kraj, koji se u prošlosti naslanjao na Rudnik željezne rude „Ljubija“, ekonomski je mrtav, pa je i to jedan od razloga zbog čega nije bilo povratka. Mještani su posebno kivni na nekontrolisanu sječu i uništavanje njihovih privatnih šuma i kažu kako se tome mora stati u kraj. Briševo je prema popisu iz 1991. godine imalo oko 500 stanovnika i tada je bilo u sastavu prijedorske opštine, kojoj i danas pripada. U julu 1992. godine, prilikom napada srpskih snaga, Briševo je pretrpilo velika razaranja, a samo u jednom danu stradalo je 68 mještana, među kojima i jedan broj žena i djece. Zbog ratnih strahota i stradanja, odlučili su tada da kolektivno napuste svoje domove. Selo je potom, tokom vremena opljačkano, a kuće su porušene ili zapaljene, pa danas tek oronule ruševine obrasle vegetacijom svjedoče o ljudskom životu na ovim prostorima. Zlatan ČEKIĆ