Ideali dovedeni do izdisaja, a politički moral do bankrota
Na današnji dan obilježava se Svjetski dan slobode medija, koji je Generalna skupština UN a na prijedlog UNESCO-a proglasila 3. maja 1993. godine s ciljem da se podigne svijest o značaju slobode medija i da bi se podsjetile vlade država da je njihova dužnost da poštuju i podržavaju pravo na slobodu izražavanja. Ovaj značajni datum za građane je veoma važan jer su mediji njihovo najbolje oružje u borbi sa raznim oblicima nepravdi i ponižavanja. Na prostorima Unsko-sanskog kantona ovaj dan se ne obilježava a pogotovo ne na prostorima Velike Kladuše. Nedavno je toga bilo. Stjecajem okolnosti na Svjetski dan slobode medija, desetak godina prije utvrđivanja ovog datuma, sa radom je počeo Radio „Velkaton“ koji na taj dan ove godine slavi svoj 33. rođendan. Čestitamo!
Sve što se dešava danas svelo se na aktivnosti Udruženja BH novinara i Kluba novinara USK-a koji sa Fondacijom Friedrich Ebert u BiH u Kulturnom centru u Bihaću, u srijedu sa početkom u 11:00 sati prezentuju istraživanje i dabatu o temi: Novinarstvo, javno mnijenje i medijske slobode. Nismo ni mi novinari aktivni kao da ne osjećamo važnost medija i svih koji u njima rade u izgradnji i očuvanju demokratije koju nam sve snažnije kreiraju i nude političari po njihovoj mjeri. Kao da smo zaboravili da su sloboda izražavanja i sloboda medija temeljni stubovi dobrog upravljanja i političke odgovornosti u demokratskim društvima. Ako nema slobodnih medija koji rade prema profesionalnim i etičkim standardima, građani su lišeni uravnotežene i pouzdane informacije, podržane činjenicama. Uz pomoć slobodnih medija, razumijemo i razmatramo naše mjesto u svijetu i u zajednici, a ono je da smo u ovom trenutku na 65. mjestu po slobodi medija i slobodi izražavanja koje se prati u 180 država svijeta. Prvih pet zemalja po slobodi medija su: 1. Norveška, 2. Švedska, 3. Finska, 4. Danska i 5. Nizozemska. Bolja od BiH u regiji je Slovenija na 37. mjestu, a iza su: 66. Srbija, 74. Hrvatska, 106. Crna Gora i 111. Makedonija. Mi novinari smo barem na Svjetski dan slobode medija mogli i trebali govoriti o važnosti medija i svima koji u njima rade u izgradnji i očuvanju demokratije. Bez obzira što na prostorima USK-a djeluje svega nekoliko nezavisnih medija, oni igraju ključnu ulogu u nadzoru vlasti i jedini su koji mogu natjerati vlasti na odgovornost prema javnosti jer imaju važnu ulogu u promociji društvenog i privrednog razvoja. Međutim, kada nekim moćnicima u nečemu kola krenu ili odu niz brdo, za što su novinari u pravilu dežurni krivci, onda kap prelije čašu. Kako u takvom slučaju pomiriti vatru i vodu, a pri tomu sačuvati sebe i kakav-takav integritet profesije. Umijeće je samo u balansiranju.
Uskraćivanje prava novinarima da javnost na profesionalan način izvještavaju o radu Općinskog organa uprave uveo je kao novost u Općini Velika Kladuša njen načelnik u prethodnom mandatu Edin Behrić, koju praksu je, nažalost, nastavio i aktuelni načelnik Fikret Abdić. O ovim (ne)demokratskim postupcima općinakih načelnika upoznata je javnost jer su se u to uvjerile i ekipe drugih medija. Ružna slika velikokladuškog poimanja demokratije i poštivanja međunarodnih standarda odilazi u svijet vrlo često i poznata je svim medisjkim organizacijama i institucijama. Ovom pričom povodom Svjetskog dana slobode medija nemamo iluzija da nešto možemo promijeniti ali hoćemo, što često činimo, da se završi barem na pokušaju, neka se zna za buduće generacije kako je ovom lokalnom zajednicom kormilario njen „najmlađi i naljepši načelnik“ i kako to čini „najstariji“ načelnik. Nažalost, kada se u jednoj lokalnoj zajednici tako ponaša njen prvi čovjek, vide to drugi pa se i oni ponašaju poput glavnoga. Potpisnik ovog priloga, više od ostalih novinara, bio je na meti načelnika Behrića, a još više je kod aktuelnog načelnika Abdića, što direktno što preko njegovih najbližih saradnika. (Ne)očekivano, na čelu „tima“ za progon novinara u Velikoj Kladuši je Elvira Abdić Jelenović, načelnikova kćerka, predsjednica Laburističke stranke i Kluba vijećnika Laburističke stranke u Općinskom vijeću. O tomu kako se Abdić Jelenović ponaša na sjednicama Općinskog vijeća mogli ste pročitati i pogledati u ranijim prilozima. Novinare je nazvala „bijednicima“ pa se „bijednik“ u potpisu potrudio „razobličiti“ progoniteljicu o čemu više u drugom prilogu.
Predsjedavajući Općinskog vijeća Fikret Bašić još niti jedan puta u proteklih šest mjeseci nije obavijestio ili pozvao Redakciju ReprezenT-a na bilo koji događaj koji on organizira, odnosno na sjednice Kolegija Općinskog vijeća, što vrijeđa savremeno i angažirano novinarstvo i našu inteligenciju zanemarujući stvarni život na ovim prostorima, jer, izvan svake sumnje, „iza zatvorenih vrata“ puno se toga odlučuje o nama i na posredan način tiče se građana ove Čaršije koja je ponajviše njihovom zaslugom dospjela na posljednje mjesto od svih općina USK-a po svim ekonomskim i drugim statističkim pokazateljima. Mi u Redakciji ReprezenT-a smo se oduprili svim pritiscima i prijetnjama i evo opstali pa se naši progonitelji mogu slikati, što se progona tiče. Njihova je funkcija i misija prolazna, a ReprezenT ima i šansu i mogućnost da još mnoge eventualno njima slične nadživi jer istinom se bitke dobivaju a ne lažima i prijetnjama. Istinita vijest i informacija naša je obaveza a pravo naših čitalaca. Samo zatvorene oči u Velikoj Kladuši ne vide da se ovdje nastavlja razvijati jedna politička (ne)kultura kojom se uklanjaju temeljne vrijednosti i razara društvo. Jedna narodna kaže da se ljubav ne mjeri jezikom i riječima već odnosom i djelima. I ne samo prema drugima, već i prema Velikoj Kladuši. Načinom rada i djelovanja Elvire Abdić Jelenović, Veliku Kladušu je zahvatio proces izumiranja pouzdanog i odgovornog pojedinca, čime se uspostavlja proces koji je ideale doveo do izdisaja, a politički moral do bankrota. Kažu da je najgore moguće društvo ono koje nema opoziciju, a Velika Kladuša je poodavno nema, niti nezavisne i opozicione medije. Na sreću njenih građana, Velika Kladuša, za razliku od svih drugih općina u USK-u jedina ima dva nezavisna medija i oba proživljavaju istu sudbinu. Mediji su danas glavni izvor utjecaja na dešavanja u društvu, predlažu ili nameću ideje, vrijednosti, modele ponašanja. Također duboko utječu na privredni život, i to ne samo preko promocije, već i preko informacije i spektakla. Imaju, jednako tako, snažan utjecaj na politički život jer su prijenosnici informacija i mišljenja, potvrđivanja, sučeljavanja i – kao takvi – mogu promovirati sudjelovanje građana u demokratskom životu. Tamo gdje nema slobodnih medija, nema ni ličnih ni političkih sloboda, tamo gdje su mediji spriječeni da koriste slobodu riječi u suočavanju sa onima koji sanjaju da ih potčine, sa ljudima na vlasti poput Edina, Fikreta A,, Fikreta B. i Elvire, govoriti o postojanju „nekakve“ demokratije bilo bi besmisleno. Demokratija, izvorno shvaćena kao vladavina naroda nosi sa sobom sva prava i slobode tog naroda, među kojima se nalazi i sloboda mišljenja i izražavanja, čiji je ekvivalent pravo na informisanost. Informacija je prestala da bude privilegija nekolicine bogatih i moćnih koji su jedini imali pravo na riječ. We want press FREEDOM! Esad ŠABANAGIĆ