Piše: H. Muratović
Prije dva dana sjedim u svom voćnjaku i čitam dnevni list „Oslobođenje“. Iznenada me prekinu moj stričević, inače rijedak domaćin koji od 107 kuća nas Muratovića na području općine Bužim, drži krave i prodaje mlijeko. Nakon pozdravljanja, sjeda i komentariše kako mi ove godine nije dobro rodilo voće. Šaljivo mu kažem: pa kod nas ne rađa ništa dobro osim predizbornih laži! On se nasmijao, uozbiljio se i rekao mi doslovno: znaš, baš sam došao kod tebe da čujem za koga glasati. Umjesto direktnog odgovora, postavio sam mu pitanje na koje će on odgovoriti bez imalo dvoumljenja. Pitao sam ga: ako ti imaš kravu koja se često puta oritne nakon što je tvoja žena pomuze i prolije mlijeko, šta ćeš uraditi s njom? Bez razmišljanja, rekao je: prodaću je i kupiti drugu! Opet ga ja pitam: a kako znaš da li će nova krava biti ista, bolja ili gora od ove koju ćeš prodati? Odgovorio je: to ne znam, ali znam da ovu što se rita i proliva mlijeko moram promijeniti! Nasmijao sam se i rekao mu doslovno: eto, sam si dobio odgovor za koga ne treba glasati! Pogledao me i priupitao: znači li to da ove stranke koje su do sada bile na vlasti, svašta obećavale, a malo uradile, odnosno koje se samo ritaju u predizbornoj kampanji treba zamijeniti? Rekao sam mu: upravo tako!
Iako će većina čitalaca pomisliti da se radi o naivnom čovjeku, pogriješiće. Jer, ovaj proniciljivi ratar ima samo naizgled naivnih pitanja. Jedno od njih je: rođače, zašto baš nijedna stranka javno na predizbornim vašarima (ne kaže skupovima!) ne reče da su i u čemu do sada pogriješili. Znači li to da su oni, Bože me zakloni, bezgriješni?! Priznajem da nisam mogao odgovoriti čak ni protupitanjem (kao u prethodnom slučaju) zašto ne rekoše u čemu su griješili. Stoga se pokušah izvući, rekavši mu: da li su i u čemu bezgriješni, odnosno griješni, vidi svaki odgovoran čovjek koji nije naslonjen na bužetsku sisu. I taman kada sam pomislio da je razgovor na temu za koga (ne)glasati završen, rođak me tobože bojažljivo priupita: a šta misliš koga će hodže na džumi u petak preporučiti ljudima da glasaju? E, sada vidim da je čovjek pomalo i seoski filozof. Kažem mu: čućeš kada odeš na džumu! Opet on meni: znam da hoću, ali želim čuti i tvoje mišljenje! Iskreno mu odgovaram: ne znam šta će hodže na džumi učiniti, ali ti mogu reći da bi najpoštenije bilo da se u izbore ne miješaju ili, u najboljem slučaju, samo da ljudima kažu da izađu na izbore i da glasaju po svojoj savjesti. Uporan je ovaj moj rođak, pa me opet pita: šta ako su neki ljudi prodali savijest za 50 maraka, za zaposlenje nekoga svoga bar privremeno ili za opstanak na poslu već zaposlenih, kojima tamo nije mjesto? Priznajem mu da nemam pravog odgovora, pa se pokušavam vaditi uobičajenim frazama koje slušamo svaki dan: vatra za promjene treba da se nalazi u svačijim ubjeđenjima, ljudi pri glasanju trebaju voditi računa i o tome kakvu će Državu ostaviti svojim potomcima, što je više „budžetskih patriota“, sve je manje Bosanaca u Zemlji, da narod konačno mora shvatiti da su ovi stranački skupovi šminkanje surove stvarnosti i grčevita borba za o(p)stanak na političkim pozicijama njihovih stranaka i budžetskoj sisi njihovih pristalica. Sluša rođak moje teoretisanje, pa mi opet reče: sve ja to znam, ali mi nije jasno da većina ljudi misli da će pričom izgraditi Državu. Neće, moj rođače! Temelji Države trebaju se zasnivati na znoju i poštenom radu, kao što je slučaj sa nama, zaboravljenim poljoprivrednicima. Jer crnoj zemlji i dragom Bogu ne može se slagati. Ipak, hvala ti na razgovoru. Jedino što sam zaključio iz ovoga razgovora je da treba prodati kravu koja se rita nakon što bude pomuzena i prolije mlijeko, odnosno ne podržati one koji se u politici ritaju već 30-tak godina. O tome za koga ću glasati, odlučiću bez bilo čijih sugestija i časno sebe moći pogledati u ogledalo nakon što se vratim sa biračkog mjesta.
Umjesto zaključka, predlažem čitaocima da još jednom pročitaju i prihvate stavove ovoga čovjeka sa žuljevitim rukama, preplanulog lica i čvrstog karaktera. (*)