Sličnih priča poput ove iz naslova u BiH svakako ima, naravno i šire, no priča o četveročlanoj porodici Beganović posebna je a naša, iz Velike Kladuše. Bračni par Mirzet i Marina roditelji su dvojice sinova Tarisa i Arisa, i svi oni su kao porodica u karateu. Ponos ove porodice i Karate kluba „Regeneracija“ je Taris koji ima 13 godina, a od svoje četvrte godine kada se pridružio ovom klubu, nedavno je kompletirao svojih 400 osvojenih medalja. Četiri medalje Taris je osvojio na Svjetskom kupu, pet na Balkanskom prvenstvu, devet na Državnom prvenstvu BiH čiji je reprezentativac bio već osam puta. Taris ove godine prelazi u kadetsku kategoriju.

Gruba je procjena da su ove medalje teške barem desetak kilograma. Pored ovih medalja i stalnog angažmana u klubu, Taris je osmi razred osnovne škole i odličan je učenik. Mlađi brat Aris ugledao se u starijega brata i već je do sada prikupio 51 medalju na raznim takmičenjima.

Mama Marina trenira karate u grupi za odrasle i vodi predškolske polaznike. Zasluge da se baš svi bave karateom svakako pripadaju Mirzetu, doktoru tehičkih nauka, koji je aktuelni selektor Dječje reprezrntacije BiH za cure. On je  najuspješniji trener već duži vremenski period po izborima Općinskog sportskog saveza Velika Kladuša i Sportskog saveza USK-a, a njegov Karate klub „Regeneracija“ u kojem je Mirzet trener je devet godina uzastopno prvak USK-a. -Ove godine aBd osvajamo 10-tu uzastopnu titulu prvaka USK-a, obećava trener Beganović, te dodaje da se svi u familiji bave karateom kojemu su posvećeni i da uspijevaju sve to nekako izgurati. –Za sada je plan da nastavimo istim intenzitetom, dodaje Beganović.

Otkako je mama zavoljela karate sve izgleda drugačije

No, trener Beganović upozorava na masovni odlazak mladih iz ovog kluba, čak šta više taj odlazak naziva masovnim. Klub trenutno broji stotinjak takmičara dok ih je nekada bilo tri stotine i više. -Brine me sve veća najava odlazaka iz kluba čiji roditelji odlaze trbuhom za kruhom dok je „Regeneracija“ iznjedrila do sada 112 članova reprezentacije BiH. Mnoge osvojene medalje tako neće krasiti vlastite prostorije Karate kluba „Regeneracija“, riječi su trenera Mirzeta Beganovića, inače vlasnika crnog pojasa – 5 – DAN.

-Karate je intelektualni sport sa komponentama istrajnosti, poštovanja, samouvjerenesti, radnih navika, reda, i velike discipline, što je presudno za ostvarivanje dobrih rezultata i uspjeha u školi. Za takav rad potrebna je neizmjerna ljubav i nadarenost. Našim sinovima najveća ljubav, podrška i veliki motiv dolaze od nas roditelja koji moramo trošiti ogromnu energiju da oni što lakše dođu do zacrtanog cilja a što nam, očito nekako uspijeva i stoga smo i mi uz njih u karateu. Ja sam tu svakako pa bilo nam je važno pridobiti i suprugu što smo uspjeli pa će, aBd naš rad i u narednom periodu biti nagrađivan novim „kilogranima“ medalja jer dečkima rastu motivacije i ambicije. Sve navedene uspjehe najvećim dijelom finansiramo iz našeg kućnog budžeta, završava svoje kazivanje otac Mirzet, doktor nauka, trener, vozač…

I na kraju, ne manje važno već itekako važno, Beganović ističe da ništa od navedenog pa čak niti karatea u današnjem obimu ne bi bilo da ga nije u Velikoj Kladuši utemeljio Emin Redžić , majstor karatea 7 – DAN, trener, ispitivač i vlasnik prostorija za treninge. –Ništa od pobrojanih rezultata ne bi bilo ostvareno bez zasluga našeg trenera, pedagoga, našeg uzora i čovjeka kojega djeca izuzetno cijene i vole. Svima nama on je uzor i ponos, završava svoje kazivanje Mirzet Beganović.

Beganović nije želio ovom prilogu dodati ono što će evo učiniti autor. Emin Redžić je već godinama glavni konkurent za najviše Općinsko priznanje, no nije ga dobio jer već dva mandata u Velikoj Kladuši zbog nefunkcionisanja vlasti uglavnom nema dodjela nikakvih priznanja.

Medalje mjerene kilogramima   

O svojih desetak kilograma medalja Taris skromno reče: -Svaka mi je medalja važna i svaka me na nešto podsjeća. Naravno, da su medalje sa sa terena širom Europe i svijeta važnije i draže, taško da bi njih bilo da nije bilo ostalih medalja. Do svake od njih put je bio težak sa puno izazova, ali, sretan sam jer je moj trud isplatio, a ja polako krčim put ka Olimpijskoj medalji, barem ja tako mislim i u to vjerujem, Tarisove su riječi.

Osim članarina, Beganovići svojim sinovima osiguravaju opremu za treniranje, plaćanje kotizacija i putovanja na takmičenja, kao i ostale (ne)predvidive troškove. Međutim, bavljenje sportom ili bilo kojom drugom fizičkom aktivnošću za djecu je veoma poželjno, ali koliko god to bilo poznato, nemaju svi roditelji mogućnost djecu upisati u neki klub ili školu sporta, zato što to košta. S druge strane, škole sporta i sportski klubovi, i pored redovnih članarina koje plaćaju članovi, uglavnom se bore za preživljavanje, a rijetki uspiju namaći tek koju marku „sa strane“.

Uspjeli smo jer smo djecu sklonili sa ulice

–Važno je djecu skloniti sa ulice, smatra mama Marina i dodaje: –Možda zvuči kao kliše, ali zaista je tako. Dijete zauzvrat dobije sve benefite koje pruža karate ili bilo koji drugi sport, od zdravstvenih do socijalnih i ono što je možda najvažnije, nije na ulici. Onda imamo zdravo dijete sa zdravim navikama. Što se tiče karatea, osnovna oprema za početnika nije toliko skupa. Kada su se naši dečki počeli malo aktivnije baviti ovim sportom, trebalo je više i skupocjenije opreme koja košta i više od hiljadu maraka je tu dolaze rukavice, pape, štitnici, dva kimona, pojasevi. Karatisti imaju „radni paradnu“ opremu a koja mora biti u skladu sa propisima Svjetske karate federacije. Trenutno je situacija u karateu takva da čak i reprezentativci, karatisti koji nastupaju za nacionalne timove, sami snose troškove za učešća na takmičenjima na evropskim i svjetskim prvenstvima. O turnirima da i ne govorimo. Sreća je naših članova što Karate klub „Regeneracija“ ima vlastite prostorije za treninge i boravak, kazala nam je mama Marina, odgovorna i zaslužna za uspjeh sinova barem podjednako koliko i otac Mirzet. Esad ŠABANAGIĆ