Puče puška s pećine nema više trećine
Piše: Hasan ZULIĆ
U rogu na zapadu Bosne ipak nešto novo, građani su odbili koračati za tuđim imenima, tuđom slikom na bilbordima, misliti tuđom glavom i gledati tuđim očima; narodnjački duopol SDA-SBB potučen je do balčaka na lokalnim oktobarskim izborima, oholi politički spotovi u mainstream tabloidu „Dnevni avaz“ ustuknuli su pred interesom građana da vrate Bihać i Bužim u okrilje građanskog svjetonazora. Umorni od dugogodišnjeg zavođenja lažnim obećanjima, zagušljive propagande, nemilosrdnog i beskrupuloznog sučeljavanja političkih stranaka u srazu za vlast u gradu/općini Krajišnici su preuzeli aktivnu ulogu u demokratskom procesu i ostvarili svoje pravo da glasaju na lokalnim izborima 2. oktobra 2016. godine. Oni birači koji su izašli na izbore kao i oni koji nisu glasali i svoje građansko pravo prepustili drugima da odlučuju umjesto njih, izabrali su budućnost po svojoj volji i mjeri i nikako drukčije. Političko jezgro nove općinske moći u Cazinu, Bosanskoj Krupi, Bosanskom Petrovcu, Ključu i Velikoj Kladuši uspostavlja stari poredak (ancien regime). Međutim, istini za volju očekujem novo, promjenu strukture vlasti i stila vođenja i upravljanja strateškim izvorima moći; općinske fiskalne politike, unapređenje fiskalne odgovornosti, transparentnosti i najavu dugoročne fiskalne održivosti u gradu Bihać i ostalim općinama, izuzev u Velikoj Kladuši. Političko obiteljsko stablo Laburista u kladuški prostor pustilo je nemušti program – političku predizbornu maglu. No, bez obzira kakvu percepciju imali o izborima u Velikoj Kladuši volju birača valja poštovati. Upravljačkom timu Fikreta Abdića treba dati šansu, najmanje 100 dana „grace“ perioda da se vidi kojeg konja su zajahali i u kom pravcu se kreće konj i šta je prvi cilj. Iako većina ljudi ne želi slobodu, jer sloboda znači odgovornost (Sigmund Freud) građani Bihaća i Bužima nije užasnula odgovornost; potrošili su strpljenje i legalno i legitimno odbacili vlast koja sporošću puža izvlači jedinicu lokalne zajednice iz krize i nisu dozvolili da ta neuspješna vlast postane slon koji samo tapka u mjestu. Motiv glasača oktobarskih izbora bio je razvidan: kazniti one koji su izašli na izbore sa općim tezama, političku estradu – platformu kojom se ne bavimo sami nego drugi trče počasni krug i pobjeđuju za nas, za naše neostvareno častoljublje, kao da je pobjeda naša, a za svoje dobro, lutkare koji barataju ljudima kao da su lutke na koncu i prosipaju iz šupljeg u prazno i nagraditi ozbiljne političke i projektne programe, reformske teme i nove političke modele, a koji se trebaju ostvaririti u lokalnoj upravi u slijedećem mandatu. Gubitnici su, dakako, spomenici sebičnosti, lijenosti, ravnodušnosti, umišljenosti, površnosti i gluposti, a dobitnici oni koji otvaraju mogućnost mijenjanja, razgovora, uvažavanja, okupljanja, šire vidike interesa i prihvataju kompromis. Na testu suštine demokracije izboreno je novo političko stvaranje, nova oslobođena misao. Osnažena novim saznanjima izbori su iznjedrili vlast koja će biti odgovorna i biti u stanju upravljati (neće valjda vladati kao do sada!) reformskim svjetonazorom, prije svega fiskalnom politikom kao glavnim alatom, politikom indirektnog oporezivanja, neporeznih nameta i poslovnog okruženja. Ako su protekle decenije „pojeli skakavci“ može se postaviti upit: mogu li jahači najavljenog boljitka života u zavičaju ispomagano korupcijsko tijesto račvati u smjeru promjene stvari kako bi se napravio zaokret u vođenju djelotvorne politike da u naš gladni prostor uđe nova ekonomska logika – reforma? Valja se, nadalje upitati imaju li narodni izabranici u lokalnoj vlasti stvarnu potrebu da nas povedu ka slobodnom tržištu, a koji predstavlja sigurnost, mir, otvaranje novih radnih mjesta i podsticanje novih mogućnosti i vidike za mlade? Tvrdim da ima šanse, ali pod jednim uvjetom; ako (grado)načelnici zajašu najgoreg konja – korupciju, jer ako se ukroti taj bijesni konj moguće je svladati i ostale nevolje. Ono u što sam sasvim siguran je da će sve biti drukčije. Ovaj trend me podsjeća na birvakatile begovski vakat: Puče puška sa pečine nema više trećine.