Nepopustljiva politička sila ugušila samosvojnost i okupirala akademsku zajednicu
Piše : Hasan ZULIĆ
Tek što je razvrgnut politički brak SDA i A-SDA i s političke scene uklonjena Vlada Izudina Saračevića, bilo je sasvim razvidno da samo interesni trgovački savez može izglasati, više puta odgađane izmjene i dopune Zakona o visokom obrazovanju u Bihaću i na mala vrata uvede, u akademsku zajednicu menandžment bez ograničenja u jednoj osobi, nezabilježen u suvremenom visokom obrazovanju. Preslagivanjem skupštinske većine uspostavljeni su partnerski odnosi s onima koje ne interesuje učešće u vlasti već želja za trgovinom sudbinama ljudi i postavljanje ultimatuma. Kako kružok SDA okupljen oko Šemsudina Dedića, Amira Avdića, (zar ovaj federalni poslanik nije u sukobu interesa?) i Asima Kambera pokazuje interes za političku trgovinu, ad hoc je uspostavljena trgovačka koalicija u USK-u. (Trgovačka koalicija temelji se na promicanju osobnih interesa vječito gladnih usta, na načelu trgovine usluga„ja tebi, ti meni“ i političkog kupleraja, u kojoj je moguća i promjena svjetonazora). Nisam očekivao zakonitu i pravednu odluku, jer zakonodavna vlast ne odlučuje u predmetu stvari upravnog spora, jesam se nadao odgovornom odnosu spram pravovaljanih propisa akademske zajednice. Skupštinska većina donijela je nepravedne „osuđujuće“ mjere prinude uprkos činjenici da ne postoji nijedan dokaz da je Senat počinio nezakonitu radnju u postupku razrješenja Rektora. Istini za volju, zastupnici ne moraju poznavati zakon, ali su ipak podvrgnuti zakonskom propisu (ignorantia legis non excusat), no donesene mjere udaljene od zakona, omogućilo je pravo većine senatora za izvođenje dokaza koje je povrijedilo jednakosti oružja odbrane i optužbe u postupku upravnog spora kod nadležnog suda. Nijedan od pripremljenih dokaza nije uzet u obzir. Pravda je izostala. Zašto? Skupštinska većina okupila se oko zajedničkog cilja: izvaditi razriješenog rektora Mirsada Veladžića iz živog blata u koji je nesmotreno upao i opetovano ga ili nekog drugog partijskog univerzitetskog nastavnika postaviti na tron Univerziteta. Neprovjeren i jednostran izvještaj o provođenju inspekcijskog nadzora nad zakonitosti rada, poslanici su prihvatili 02.08.2016. godine, kao i mjere nadzora (integracija funkcije rektora i predsjednika senata, prinudna uprava…).
SONY DSC
Taj paket mjera je ustvari vizija Vlade Huseina Rošića: programski set razvojne politike akademske zajednice koji se temelji na apsolutizmu jednog čovjeka – rektora, pod staklenim zvonom SDA. To je obris „reformskih“ mjera koje treba izvesti buljuk ideja i principa koji će udaljiti 11 „pobunjenih“ članova senata iz upravljačkog procesa. Na zastupničku praznovjernu podršku Zakona (zamjena teza, krivotvorina, prešučivanje činjenica), zacijelo, značajan doprinos dalo je i ovdašnje pravosuđe. Umjesto da izda rješenje koje rješava glavni predmet spora, po tužbi Senata i Upravnog odbora; je li Rektor Mirsad Veladžić razriješen u skladu sa Zakonom o visokom obrazovanju u Bihaću ili nije, je li upad Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta USK-a imao zakonsku podlogu ili nije, Kantonalni sud u Bihaću izdao je rješenje koje tužitelje prikazuje kao kolateralnu štetu prijateljskih odnosa suda i vlasti. Kako je skupštinska većina odlučila na prvi utisak, nije bio potreban nijedan dokaz. Izjašnjenje i prihvat sablasnih mjera dovelo je zakonodavni organ u sramatnu pomirljivost prema ponašanju koji opasno pleše na litici političkog nemorala i korupcije. Gilotinjom Senata, dok bi se Rektor, kao najdgovornija osoba upravljanja povukao bez ikakvih posljedica, krajiška politika se stavila ispred poštenja, što je naopak poredak. U izmijenjenim uvjetima upravljanja , bez ograničenja v.d. Rektor, kao da se ništa nije dogodilo vedrio bi i oblačio u vertikali i horizontali bez bojazni da će ga neko pratiti i kontrolirati u radu. Ustroj menandžmenta u privremeni inokosni organ, osudio je vlast na čekanje. Priča o spasavanju osnovnog interesa: sloboda i samostalnost – autonomija i akademske slobode, raspršuje činjenica da poslovodni organ jednog lica, sam ne može u radu pokazati vlastiti kapacitet, drukčiju znanstvenu i upravljačku praksu i odgovornost da u ovoj visokoobrazovnoj instituciji dođe do priželjkivanih promjena. On ništa ne nosi nabolje i neće ništa promijeniti. Imamo obrazovne programe industrijskog doba. Tabula raza, svega što je prethodilo. Resetiranje upravljačke strukture i početak „iz početka“ samo je varljivo priviđanje i spin interesno potentnih ljudi opredijeljenih za status quo. Reforma visokog obrazovanja nije u žiži interesovanja vodeće narodnjačke stranke. U kadrovskoj križaljci, stranačkim inženjeringom Mirsad Veladžić došao je na tron sa zadatkom da ovjeri netransparentan utrošak austrijskog kredita kojeg je Vlada Republike Austrije odobrila za opremanje znanstvenog i obrazovnog procesa (vlast se do danas nije oglasila o utrošku ovog kreditnog novca). Smisao uvođenja mjera prisile je produbiti krizu identiteta puteva izlaska iz začaranog kruga u kojoj Vlada ima u ruci samo izmijenjen i dopunjen Zakon bez pune podrške akademske zajednice. Otpor, odgađanje i nespremnost da se svi akteri na relaciji akademska zajednica–gospodarstvo–politika sučelje sa poteškoćama može biti kompromitovan. Osamnaest godina poslije osnivanja Univerzitet u Bihaću izložen je znanstveno–ekonomskom i političkom metežu; danas je autonomija ukinuta, programski i organizacijski dobrano urušena i unazađena, okupirana i okupacijom zaslijepljena i zaglupljena. Iako aktualna vlast nema pravo da zgrabi samosvojnost visokog obrazovanja i uvede mjere prinude (to pravo ima nadležni sud u upravnom postupku), grub nasrtaj ne može biti ničim opravdan. Skupštinska odluka je ustvari politički akt umotan u zakonsku oblandu u kojoj se može pronaći, uzurpacija akademskog prostora, eutanazija autonomije i gubitak nezavisnosti, okupacija i zagađenje znanstveno – nastavnog miljea političkom moći, nevjerovatna rjetkoća gluposti koju uspostvaljaju interesni virovi. To je odluka u kojoj se sućeljava primitivna neodoljiva sila moći, račva i sudara sa nepokretnim Senatom i Upravnim odborom u procesu kadroviranja, kao u kakvom birvaktile mlinu, sažvakani i ispljunuti od strane dojučerašnjih studenata, sada besćutnih i nepismenih političara. Odluka je zastrašujuća dijagnoza davno viđene, razarajuće i natražnjačke smjese ideološkog siledžijstva i povijesnih bukagija nipodaštavanja visokog obrazovanja. Zastupnička odluka i njena vrijednosna perspektiva, cinično načeta okupacijom, kao elektronski stroj za skeniranje akademske zajednice u kojem je stupanj gluposti i ispraznosti došao do razine u kojoj, zapravo čovjek normalne vertikale vrijednosti, neočekivano može biti zadovoljan osjeća li se kao poslanici u Skupštini USK-a, potrošeno i suvišno, jadno i beznadno. PS: Prijavljujem korupciju u vlasti USK-a. Vidio sam jedan dokument utroška austrijskog kredita i tvrdim da je u pitanju visoka korupcija. Ukoliko tužilaštvo USK-a ima hrabrost i karakter istražiće ovaj krimen.