Promjene u zatvorenom sustavu nisu moguće
Da ponovim ranije izrečeno, do danas neoboren moj obrazac; blagoslov krajiške politike je u tome što mora nadvladati samo jednu tiraniju – ugnjetavanje stanja quo. Jeste li se upitali ikad zašto domaći političari kojima ste podarili mandat da upravljaju Kantonom u horizontali i vertikali ne mijenjaju vašu kućnu ekonomiju i uvjete za život na bolje? Gdje je problem? Vlada Huseina Rošića, negdje je izgubila obavezujuće izvide Ekonomske agende i kreće se stazama oportunizma. Vlada u petak ne zna ili neće da zna, kako u ponedjeljak krenuti dalje i bolje. U izvršenju reformskih mjera Vlada ima učinak nula (nula je broj bez veličine, osim kad opisuje čovjeka; eh, tada može da bude golema), ekonomija jedva preživljava, a kriza nastavlja put u zonu neizvjesnosti sa sagledivim posljedicama. Jahači pobjedničke koalicije galopom su krenuli putem promjene stvari kako bi se napravio zaokret u vođenju učinkovite politike da u naš prostor uđe dugo očekivana, nova ekonomska misao – reforme. Ali, već treći mjesec mandata Vlada Izudina Saračevića, zajahala je konja u pogrešnom pravcu, uvidjela je da nema potrebu i stranačku podršku da Kanton povede ka slobodnom tržištu. Četiri puta preslaganja Vlade odvijalo se u ozračju kontrole i zamrznuća promjena. Zadržati stanje isto ili gore i nadzirati eventualni kaos mapa je puta i ponašanje ovdašnje vlasti. Politički pokus miješanja nestručne stranačke politike nije uspio zbog nerazumijevanja misaone cjeline izvršenja poslova u zoni svoje odgovornosti. Zato niko nije vidio ni jednu fiskalnu i strukturnu promjenu.
Koalicijska većina brinula se o stranačkim interesima i svom džepu, a narodni interes, kao kolateralnu štetu gurnula je ustranu. Premijeru i kantonalnim zastupnicima potrebna je izražena politička volja u suočenju, licem u lice sa fiskalnim i strukturnim reformama (javne financije, oporezivanje i fiskalna održivost, tržište rada, vladavina prava, upravljanje i reforma javne uprave) kako bi konačno odbacili pohlepom zagađenu javnu potrošnju. Kako i kada ostvariti te ciljeve kad na obzorju nema Akcionog plana realizacije preporuka Europske komisije iz izvještaja o BiH za 2017. godinu. U zoni rada na izvršenju prihvaćenih zadataka iz Upitnika Unsko-sanska vlast funkcionira kao termostat u frižideru, interakcija sa okolinom je isključena, sa izbornom bazom ne vrši se razmjena ideja i informacija u obimu od utjecaja na karakteristike sustava. To je zatvoren sustav koji nema nikava ulaza iz okruženja (input) ni izlaz (output) iz sistema. Unutar sustava donose se antireformske odluke koje ne mijenjaju ništa na bolje u okolini, pa se ne može utjecati na promjene ili im se prilagoditi. U fokusu odlučivanja isključivo je interes vjernih stranačkih birača, a drugima se upućuje poruka da svoje osnovne potrebe zatome preko graničnog prijelaza Izačić i Maljevac. Iznimke i rupe u zakonu koriste se kao pravilo i na taj način u ovom zatvorenom sistemu koalicijska vlast šalje obavijest sluđenim građanima da drži kontrolu nad nezakonitim radnjama. Građani su upoznati da je korupcija u nas političkog karaktera, primila se u korijenu i postala kultura življenja. Kantonalni vlastodržci nisu uspjeli zaustaviti pljačku i nepotizam najgore vrste. Oni su u vlastitom interesu utvrdili zajednički pazar i postigli konsenzus u pljački bez obzira na svjetonazor i stranačke nijanse među njima. Je li izlaz iz ćorsokaka zaaokruženje paketa mjera koji će zakonski ozakoniti politički ured ili je realno očekivati nastavak sabotaže od onih koji već 20 godina žive od antireformskih procesa? Priznajem, ne vidim nikoga dovoljno pametnog, sposobnog i domoljubnog, ni jednu stranku voljno opredjeljenu da mijenja stanje stvari i ostvari nužne promjene. Bez reformskog budžeta nije moguće provesti strukturne reforme i izaći iz rejtinga deficita. Za to su potrebne suštinske promjene, a teret promjena mora se vidjeti u budžetu.
Kantonalna Vlada pronašla je iluzionističku formulu fiskalne reforme; smanjenje deficita na tekućem računu ostvaruje financijskom gimnastikom – iluzijom tipa David Coperfield, prikrivanjem obaveza. Nakon izvršenog političkog desanta Univerzitet u Bihaću zapao je u duboku krizu identiteta. Uvođenje prinudne uprave, a onda ovjera okupacije dovelo je do usmrćenja automonije, gubitka nezavisnosti, a akademski prostor zagadio se oštrim političkim provincijalizmom. Godinu poslije, ova visokoškolska institucija izložena je znanstveno – programskoj površnosti, programski i organizacijski unazađena, a znanstveno – nastavna misao dobiva groteskne obrise. Društvena klima iznjedrila je obrazac kadroviranja; koruptivno donošenje izbora rektora, senata i dekana temeljenih na nepotizmu i gle, najnoviji igrokaz zvani panislamski populizam koji korak po korak potiskuje sekularizam u historiju. Odluku o ustupanju – zakupu DP „ Sanica“ Ključ ocjenjujem djetinjastim i šarlatanskim potezom. Menadžment „Unsko – sanskih šuma „odradio je loš posao, nije provjerio bonitet, kapital i tržište zakupca „Hamdo Group“ d.o.o. Sarajevo. Pokušao sam kontaktirati profil firme, no nisam uspio identificirati ovu, izgleda fiktivnu firmu Zakupac nema nikakvu odgovornost prema vlasniku kompanije i ukoliko uspije pokrenuti biznis biće to, po mom mišljenju nisko finalizirana proizvodnja – pilana. Svrha ulaska u državno preduzeće, na mala vrata ovog potencijalno „strateškog partnera“ sasvim je jasna: iz Grmeča isisati golemu količinu sirovine i u niskoj preradi drveta ostvariti značajnu dobit, koju će onda sa svojim ortakom podijeliti fifty-fifty i iznenada nestati s ovih prostora zauvijek. (Ovu ujdurmu ću pratiti sa velikim interesovanjem). Što nam je stanje socijalno ekonomske paradigme loše i nepromjenjivo valja tražiti u angažmanu onih koje koji nas predstavljaju u kantonalnim tijelima vlasti. Birani od naroda, nažalost većina njih ne odgovara niti ima namjeru odgovarati narodu nego strankama i liderima stranaka. Svi se ko bajagi zalažu za europski put zemlje, a ništa ne čine da krenu tim putem. Razlog što se sabotira taj put nade nije „klimava“ većina o kojoj ovise konkretni potezi kada je u pitanju provedba reformskih zadataka. Stalne političke krize koje izaziva čas jedna, čas druga, čas treća strana nije uzrok nerada zakonodavne i izvršne vlasti. I taman kad jedna kriza prođe, netom dođe druga i tako sve u krug i u nedogled, a sve zbog izostanka političke volje, obaveza i odgovornosti spram fiskalne i strukturnih reformi. Budžet USK-a za 2017. godinu nije kraj obećanih reformi, a nije ni početak. Iduća godina je izborna, a to je godina praznog hoda i definitivno kraj početka reformi. Hasan ZULIĆ