Tri godine čekamo da se nešto promijeni nabolje, a ništa se ne događa. Ne samo da nije provedena, nego nije započela nijedna prava strukturna reforma. Osam kantona u FBiH čupa se iz recesije, a USK drži fenjer. Vrijeme prolazi u iščekivanju Godota, a trgovačka Unsko–sanska vlada se zabavlja i uživa u blagodati davno propalog budžeta. Život nam je zgrčen, kantonalne institucije postale su uhljebničke i sinonim za nepotizam, uništene su najveće kompanije u privatizaciji državnog kapitala, privatni sektor kolabrira, investitori u širokom luku zaobilaze ovu oazu nezaposlenosti i odlaska mladih trbuhom za kruhom u slobodni svijet. Strukturnim reformama odupirala se svaka dosadašnja kantonalna vlada, jer one, navodno, sa sobom nose nepopularnost, njihova bi provedba trajala najmanje sedam godina za pravac i pozitivne trendove rasta gospodarstva što bi svakako ugrozilo interese vladajuće političke stranke i zaštitu uhljebničkog izbornog tijela. Zato se odustaje, a posljedica je rast javnog duga. Kakvi su potencijali Vlade Huseina Rošića? 
Može li ova Vlada, u preostalom vremenu mandata, stvoriti male reformske izdanke pa ih poslije parlamentarnih izbora, odlučnim i ustrajnim radom pretvoriti u snažno korijenje općih promjena? Mehanizam funkcioniranja ove trgovačke Vlade kad su u pitanju ključne stvari vrlo je jednostavan: što bi SDA željela okom, ostali podupiru skokom. Tako svaki put, čak i nebitna pitanja ili neka vrsta populizma (primjerice: nepravda) priča je isključivo o nama („mi“, nema „oni“). Šta možemo očekivati od Vlade u kojoj ministrica financija uvodi financijsku disciplinu, a pritom je isisala novac iz sustava i zaključala kantonalnu blagajnu – borbu za preživljavanje usmjerila je prema komercijalnim bankama, ministri obrazovanja i zdravstva rješavaju posljedice, a uzroke s golemim javnim dugom ostavljaju nadolazećoj vlasti, ministar privrede negdje je izgubio cilj da bar smanjenjem parafiskalnih nameta stimulira što slobodniji razvoj svih vrsta biznisa čime bi se mogle artikulirati specifične strategije i razrada niz taktičkih i operativnih mjera. 
A frontmen ovog političkog ansambla–premijer Husein Rošić koji bi trebao na temelju analize stanja u budžetu odrediti prioritetnu strategiju upravljanja financijskim tokovima, a time i smjer prema izlazu iz dosad najteže blokade domaćeg ekonomskog sustava, jedino što mogu reći da razmišlja kao Pepeljuga da ima nade za odlazak na bal. Šta, dakle možemo očekivati od Vlade sa izrazito antireformskim ambicijama i voljom za promjene u kojoj nijedan koalicijski partner nije u miraz unio nikakvo reformsko štivo? Ne može se očekivati baš ništa, duplo golo kako god okreneš, iako, moram priznati vuče hrabre poteze, jer moraš biti hrabar da ne napraviš ništa u najtežoj situaciji od zaključenja mira. Premijer Husein Rošić vodi svoj raštimani orkestar tamo gdje bi ih put mogao odvesti, hrabro ide od neuspjeha do neuspjeha i ne gubi entuzijazam. Definitivno, ovaj neuspješan kadrovski projekt SDA, neće da ide tamo gdje puta još nema i ostavi iza sebe ljudski trag. Autor: Hasan ZULIĆ