Mladi odlaze trbuhom za kruhom
„Nema na svijetu tužnijeg prizora od mladog pesimiste“ Mark Tven. Mladi grada Bihać, 31.05.2016. godine, Gradski trg. Sustav poruka: „Odoše vani, ovdje nemaju nikakve budućnosti, nakon završene škole šta ih ovdje čeka? Sustav je u redu, država je fein (dobra), politika i vlast funkcionišu besprijekorno, problem je samo do njih. Do mladih! Mladi neće da ostanu ovdje jer uživaju ganjati propise, moljakati rodbinu, tražiti veze, prekvalifikovati se za bilo kakav posao, samo da ih neko primi od granice zapadno gore“. Nekoliko metara dalje ogroman transparent s porukom: „Ne treba nam bolje, ovo je najbolja najgora situacija na svijetu“. Na ovaj transparent svi su se potpisali. „Mi odlazimo“! Izražaj ovih pamfleta odražava stanje duha i mentalni karakter vođenja politike u postdejtonskoj BiH. U mudrosti bihaćke mladosti više je izliva kritike do crnog humora nego što je dosad rečeno i napisano riječima uopće. Srednjoškolci šeher grada na Uni ne žele kupiti ničiju volju i glas, hoće kvalitetno visoko obrazovanje, posao i uravnoteženo građansko političko ozračje. Dosta je igara, svaki dan je radni dan!
O izgledu za budućnost mladih u poraću uglavnom se boji sivo i veže uz broj 90.000, posljednji broj uz statističku grešku iseljenih iz naše zemlje. Za razliku od razvijenih zemalja u kojima je značajno olakšan razvoj ideja i samoinicijativnosti putem podrške, u nas poduzetne mlade osobe nailaze na mnoge teškoće i prepreke na putu primjene sopstvenih ideja. Naš obrazovni sustav je zastarjelog kurikuluma, a njegova reforma podrazumijeva novi pravac–prema outputu. Ishodi su ustvari ključna područja u kome mladi ljudi stiču znanja potrebna za zaposlenje. Naši studenti studiraju, a ne traže sreću na tržištu rada da kroz voluntarizam na radu u raznim poslovnim sustavima steknu širu osposobljenost zbog zapošljivosti u budućnosti. Više od 20 miliona ljudi sa područja istočne Europe napustili su svoje zemlje u posljednih 25 godina. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH nedavno je izvijestilo da broj osoba koji žive u inozemstvu, a vodi porijeklo iz BiH iznosi 1.671.177 osoba, dok sa potomcima druge i treće generacije ovaj broj prelazi dva miliona. Stanovnici naše zemlje najčešće se iseljavaju u Njemačku, Hrvatsku, Austriju i Srbiju. Prostor BiH bilježi, inače dugu historiju iseljavanja. Tako su u bivšoj Jugoslaviji veliki migracioni valovi iz naše zemlje zabilježeni su 60 i 70–tih godina prošlog stoljeća. Razlozi sadašnjeg odlaska na rad u inozemstvo su ekonomske i političke prirode jer značajan dio mladih i visokoobrazovanih ne vidi perspektivu ni sigurnost zbog činjenice da političko ozračje i nacionalističke ideologije koje su obilježile posljednje decenije u BiH ne izgledaju da će se mijenjati u narednim decenijama. Šta i koga bi čekao nezaposleni čiji roditelj kad je trebalo nije uzeo pušku u ruke i branio rodnu grudu, kad ni onaj koji je krvario u rovu nije u stanju osigurati posao za sebe i svoju obitelj! Šta i koga čekaju ekonomisti, pravnici, profesori koji će do kraja radnog vrijeka obijati prag biroa za zapošljavanje, a posla neće naći. Pristup europskom tržištu rada neće pokolebati nevjerne Tome koji strahuju da će to ubrzati odlazak mladih iz zemlje, jer će oni lakše doći do posla čak i kroz birokratske prepreke u traženju radnih dozvola, dobijanje jamstva od poslodavca… 
BiH nema rješenje za golemu nezaposlenost, zapošljavanjem u drugoj državi mladi će riješiti osnovni problem i neće živjeti na skromnom roditeljskom budžetu. Odluka europskih vlada (Slovenija, Austrija, Njemačka) da svoje tržište rada otvori za naše građane treba tumačiti kao slobodu kretanja ljudi, roba i usluga. Te zemlje, kao stabilne ekonomije EU, imaju potrebu pomoći i našoj zemlji, posebno iz razloga što u njima radi nekoliko stotina hiljada Bosanaca i Hercegovaca koji su svojim radom dokazali da pridonose razvoju njihovih ekonomija, a nisu teret državi. Još uvijek zaglavljeni u recesiji iluzorno je govoriti o gospodarskom rastu koji bi ubrzano uticao na značajno smanjenje nezaposlenosti. Zato politika ne treba biti zabrinuta zbog toga što će nezaposlenost kod nas ubuduće padati više zbog odlaska radne snage uz račun na znoj i suze nego zbog stvaranja novih radnih mjesta. Odliv vitalne radne snage iz BiH može se očekivati i u slijedećih petnaestak godina kada je moguće očekivati uspostavu ravnoteže ponude i potražnje na tržištu rada. Nastavak zapošljavanja u zemljama sa kojima naša zemlja ima zaključen sporazum, u 2018. godini Agencija za rad i zapošljavanje BiH posredovaće u pronalasku posla za 4.800 u Sloveniji i 900 u Njemačkoj. Iseljavanje sposobnih i obrazovanih ljudi sa ovih prostora nužna je i kronična potreba. Iščekivanje vjetra u uspjeh u neuređenoj državi kakva je BiH je najveća prepreka življenja. Iščekivanjem opljačkane budućnosti uništavamo sadašnjost! Mladi ostavljaju ognjište pradjedova i odlaze iz zemlje ranjeni kroz život glavom bez obzira, uzeto im je sve, ostalo im je samo snalaženje. Nije tako jednostavno krenuti u tuđi svijet, teško je i ono što ostavlja iza sebe, obitelj, rodbinu, prijatelje, zavičaj. Oni više nisu spremni, kao njihovi kismet preci, za domovinu odrezati vlastitu nogu ako im ona ne daje nadu u neko dobro. Prave osobe samo jednom dolaze i zauvijek odlaze kad ih trese financijska kriza . U Bosni se sve na kraju svede na ograničeno čekanje nečijeg dolaska ili sopstvenog odlaska. Dobro je što se gibamo u tom krugu. Jer, u selu niko nije postao hadžija. Autor: Hasan ZULIĆ