Kada je sa nepunih 16 godina debitirao u Nogometnom klubu „Vitez“ iz Bužima (u to vrijeme jedan od boljih drugoligaša sa područja USK-a) nogometni stručnjaci su mu predviđali blistavu nogometnu karijeru. Nisu se u tome prevarili, jer je Esad Paloš vrlo brzo prešao u redove „Krajine“ iz Cazina i u jednoj sjajnoj generaciji pokazao svu raskoš nogometnog talenta. Igra sudbine mu je odredila drugačiji put. Upravo je to i razlog zašto smo Paloša nazvali u njegov stan u Beču (Austrija). Kada smo ga nazvali i rekli da želimo s njim intervju za ReprezenT bio je na trenutak iznenađen. Ubrzo smo dobili i prvu reakciju.

-Stvarno ste me iznenadili. Ja ovdje u Beču redovno čitam Portal ReprezenT iz razloga što je pokrio sva važnija dešavanja na području našeg Kantona i naravno, mog rodnog grada Bužima.

Pošto nismo htjeli da zloupotrijebimo njegovo vrijeme uslijedilo je i prvo pitanje.

Pošto znamo vaš početak nogometne karijere, kao i to da ste sin od rah. profesora sporta Ismeta Paloša (rođen u Kalesiji a cijeli radni vijek proveo u Bužimu), nekadašnjeg člana Tuzlanske „Slobode“) generacija rahmetli Alibegovića, Verlaševića, Hukića, možete li nam na početku reći, da bi naši čitaoci znali više o vama, vašu sportsku biografiju?

-Svakako. Rođen sam  02.12.1981. u za mene najljepšem gradu na svijetu a to je Bihać. Pošto je rahmetli otac radio kao profesor sporta u Bužimu tu sam odrastao i počeo se baviti nogometom. Sa šesnaest godina sam debitirao za prvi tim „Viteza“ iz Bužima zatim dvije godine provodim u „Krajini“ iz Cazina i to u sjajnoj generaciji fudbalera kao sto su Safet Nadarević, Haris Skenderović, Muhammed Berberović, Arnis Fifić itd. Nakon kratkog vremena dobijam nekoliko ponuda iz drugih klubova, koji su se takmičili u višim rangovima. Ipak ja se odlučujem na povratak u matični klub „Vitez“ iz Bužima, gdje sam dugi niz godina s ponosom nosio dres voljenog kluba.

Odlučili ste se za odlazak iz Bosne. Što vas je nagnalo da to učinite?

-Zbog svima nama opće poznate situacije u BiH, odlucčo sam i dalje se nadam samo privremeno, napustiti BiH, te sreću potražiti u nekom uređenijem sistemu. Spletom okolnosti odluka je pala na Austriju, odnosno grad Beč. Tu sam igrao u nekoliko klubova Bečke lige, da bi se prije pet godina odlučio za sljedeći korak u mojoj karijeri a to je trenerski posao. U međuvremenu sam završio edukaciju i trenutno imam B i A UEFA trenersku licencu. Edukacija je bila u Centru za Edukaciju N-FS BiH, kojem su na čelu prof. Talović i prof. Dogan. Ovim se putem se iskreno zahvaljujem na svemu sto čine za dobrobit nas nogometnih trenera iz BiH.

Za trenerski posao kažu da je „kruh sa sedam kora“. Kakvo je vaše iskustvo?

-Kod mene nije bilo lošeg iskustva ili sam ja miljenik sreće? Kao trener sam počeo raditi prije dvije i pol godine u zadnjoj ligi Austrije i to vodeći U-16 selekciju u SV OMW Gänserndorf. Nakon samo tri mjeseca, preuzeo sam prvi tim da bi se i tu zadržao također tri mjeseca. Uslijedio poziv od Paul Scharnera, čovjeka koji je pedeset puta bio kapiten reprezentacije Austrije, svojevremeno igrač HSV-a, osvajač „FA“ kupa u Engleskoj sa West Bromwich Albionom itd. On je u to vrijeme vodio omladinsku školu Austrijskog trećeligaša SV Leobendorfa, i ponudio mi preuzemem U-18 selekciju. Naravno, takav poziv i to od takve legende sam objeručke prihvatio. Tu se zadržavam samo šest mjeseci. Ponovo me gospodin Scharner nazvao i ponudio mi novi izazov tj. da preuzmem prvu ekipu jednog  klub iz 4-te lige. Nisam se puno dvoumio i naravno pristao sam.  Sa ekipom izvlačim i napravim maksimum u borbi za opstanak u čemu sam i uspio. Na kraju sezone sporazumno smo se razišli. Uslijedio novi poziv od SV Stadlau 1913 kluba koji je u svojoj historiji bio i prvak Austrije da popunim njihov stručni štab, što sam i prihvatio, tako da trenutno obavljam funkciju pomoćnog trenera prvog tima te vodim selekcije; U-18/U-23 .

Kakvi su planovi i želje u budućnosti?

-Planova i želja nikad ne nedostaje, mada čovjek treba težiti da ostane koliko je to moguće realan u svemu tome. U svakom slučaju, moj slijedeći korak je, ako Bog da, sticanje Profi licence. Nakon toga, bar se nadam, da će se naći neki klub sa profi nivoa, gdje bi imao optimalne uvjete da pokažem i dokažem sve ono što znam i koliko kao trener vrijedim.

Proveli ste već duže vremena u radu sa omladinskim selekcijama. Ima li neki talent, koji je „naše gore list“, da se posebno ističe?

-Puno je mladih igrača u dijaspori i teško je bilo što prognozirati ali nadam se da će se uskoro pojaviti još nekoliko igrača tipa Pjanića ili Džeke.

-Bio je to diplomatski odgovor Esada Paloša.

Što napisati za kraj? Jedno je sigurno, Bosna i Hercegovina je uvijek imala i imati će vrhunske nogometaše i stručnjake koji će nastaviti tradiciju, Bajevića, Baždarevića, Sušića, Halilhodžića, Blaževića…

Razgovor smo završili uz slijedeće riječi Esada Paloša: -Hvala vam na pozivu za ovaj razgovor, sportski pozdrav a posebno Vašim čitaocima. Želim vam svako dobro. Razgovarao: Ešref HADŽIĆ