Piše: Maja Savanović Zorić, psiholog i sistemski porodični psihoterapeut
Danas (25. septembra), na Međunarodni dan psihoterapije, važno je podsjetiti se na značaj psihološke podrške i psihoterapijskog procesa, pogotovo u vremenu kada smo suočeni s krizama na svakom koraku. Samoubistva, femicidi, masovna ubistva i pedofilija — sve su to strašne pojave koje nas, kao društvo, pogađaju i često ostavljaju bez riječi. Iako smo svjedoci tih tragičnih događaja, i dalje ne činimo dovoljno da spriječimo nove tragedije, niti potičemo svoje bližnje da potraže pomoć kroz psihoterapiju ili psihijatrijski tretman.
Neki i dalje vjeruju da je psihologija „izmišljena“ nauka, ali realnost je daleko od toga. Psihoterapija nudi prostor za ozdravljenje, za obradu trauma i za stvaranje sigurnijeg unutrašnjeg svijeta. Naučni dokazi pokazuju da razgovor s terapeutom može smanjiti simptome depresije, anksioznosti i drugih psihičkih poremećaja. Naš mozak i emocije direktno su povezani s fizičkim zdravljem, a ignorisanje tih aspekata vodi nas ka sve većim problemima – kako individualnim, tako i društvenim.
Uprkos ovim dokazima, predrasude prema psihoterapiji su i dalje prisutne. Prečesto se smatramo „jakima“ jer guramo sve emocije pod tepih, misleći da tako štitimo sebe i druge. Ali, kad pogledamo sve ove tragedije, jasno je da nam treba dublji rad na sebi, kao pojedincima i kao zajednici. Kultura srama i stigme oko mentalnog zdravlja mora se mijenjati. Hrabrimo svoje bližnje da potraže stručnu pomoć. To je izraz snage, ne slabosti.
Uloga psihologa i psihoterapeuta nije da pruže „brze popravke“, već da budu pratioci u procesu promjene. Oni nam pomažu da razumijemo svoje misli i osjećanja, da mijenjamo obrasce koji nas guše, sabotiraju i da izgradimo bolje odnose, prvo sa sobom, a onda i sa drugima.
Na ovaj Međunarodni dan psihoterapije, neka nam bude cilj da prepoznamo vrijednost psihoterapijskog procesa i da hrabrimo sebe i druge da krenemo putem ozdravljenja. Kroz lični i kolektivni rad, možemo graditi zajednicu koja je svjesna važnosti mentalnog zdravlja i koja reaguje na vrijeme, prije nego što tragedije postanu neizbježne. (*)