Može li Bosna definitivno postati zemlja u kojoj se može ostvariti san svakog čovjeka ma odakle dolazio, ma kakvo ime nosio, ma kojoj rasi ili vjeri pripadao? Taj san čovjeka bez sadašnjosti koji sanja o budućnosti, mogao bi biti puno ljepši i realniji da je samo malo više dobre volje i dobre namjere nas pored kojih on prolazi. Da bar sa osmjehom na licu pokažemo naše prijateljsko raspoloženje prema njemu, lakše bi mu bilo, bez da mu šta pomognemo. Osjećao bi se slobodnije, lakše bi disao, lakše bi sanjao svoj san i lakše mi umro daleko od svojih najbliži. Ovako, mi dižemo barikade i bodljikavu žicu ispred njega, optužujemo ga za sve zločine koji se dese tamo gdje je on živio. Optužujemo ga za svaku promašenu investiciji, za ekološku katastrofu, za svaku političku neprincipijelnu koaliciju. Otužujemo ga!
Bilo je otužno slušati gradonačelnika jednog bosanskog gradića kako se javno žali da su ga migranti „ubili u pojam“, kako više od pola radnog vremena troši na rješavanje pitanja migranata (izbjeglica), a da ništa nije mogao da učini sem da posjećuje razvaljene vikendice kao ilegalna skrovišta tih nesrećnika koji se pod tuđim nebom bore za goli život. Nažalost, taj gradonačelnik samo je zaboravio da doda i to da je upravo zbog tih „prokletih“ imigranata naša administracija svakog dana sve veća, glomaznija, inertnija i financijski sve teža za podnošenje običnom siromašnom bosanskom čovjeku, a da pri tom ništa nije sposobna da učini. Ta glomaznost i inertnost najvjerovatnije je i sprječava da vidi i neke druge aspekte ove priče koja nije baš tako teška i komplicirana, kako se to često vidi. I umjesto da apelira da se nađe kreativan način rješavanja ovog pitanja, taj gradonačelnik uporno traži rješenja u zabranama, prijetnjama i u primjeni sile, prema ovom nemoćnom puku. Traži se protjerivanje izbjeglica iz grada i iz BiH, traži se sprječavanje imigranata da uđu u BiH, ta prođu kroz tu našu Bosnu u kojoj ne žele više da ostanu ni oni koji su tu rođeni. Zbog definitivnog odlaska onih koji su tu rođeni niko se nažalost ne brine, nikog to ne „ubija u pojam“ premda njihov odlazak predstavlja mnogo veću štetu i opasnost za BiH nego bezazleni prolaz izbjeglica. Da ova priča o izbjeglicama u Bosni bude još tragičnija i apsurdnija, preko 200.000 ljudi iz BiH uselilo se je samo u Njemačku u posljednjih pet godina i još 220.000 otišlo je put Austrije, Švicarske, Belgije, Holandije i Italije. Da apsurd bude još besmisleniji i besramniji, polovina porodice tog istog gradonačelnika već je migrirala u Njemačku i Austriju.
Da je kojim slučajem taj gradonačelnik pitao svoje kolege gradonačelnike Celovca, Insbruka, Graca, Volzburga ili Inglostata, da li su ih migranti iz Bosne, među njima i njegovi bliski rođaci, „ubili u pojam“, dobio bi drugi dio ove priče koju nikako da razumje i nikako da javno prepriča, svojim građanima. A trebao bi to. Ako ni zbog čega drugog onda zbog onih svojih rođaka koji su sada u Njemačkoj i Austriji, a koje niko ne protjeruje i oni nikog ne „ubijaju u pojam“.
Prvo što bi gradonačelnici Celovca, Insbruka, Graca, Volzburga i Inglostata… pitali ovog zabrinutog i tužnog ali nemoćnog gradonačelnika, bilo bi prije svega: Imate li realnu procjenu u kojoj privrednoj grani BiH postoji najviše prostora za zapošljavanje, da li je to prerađivačka industrija, građevinarstvo, turizam ili poljoprivreda? Da li imate procjenu koliko ima neobrađenih poljoprivrednih površina u BiH i kakve su perspektive za proizvodnju organske hrane za kojom iz dana u dan geometrijskom progresijom raste potražnja na bogatim svjetskim tržištima? Imate li procjenu koliko bi privatni zanatski sektor mogao apsorbirati radne snage i sa kakvim zanatskim profilom? Imate li objektivnu procjenu kojeg će profila radne snage sa nižom ili srednjom kvalifikacijom najviše nedostajati u narednih pet ili deset godina u tim industrijama i zanatskim sektorima? Imate li program za prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju radnika? Imate li kartografiranu kvalifikacionu strukturu svih imigranata koji ulaze u BiH? Imate li fleksibilnu zakonsku regulativu koja uređuje zapošljavanje stranaca? Imate li formirane agencije za zapošljavanje stranaca u skladu sa tim zakonom? Imate li zakonski okvir za formiranje kompanija koje bi zapošljavale migrante/strance?
Začuđeni gradonačelnik nikako da shvati da su to pitanja čije je odgovore morao imati na svom radnom stolu od prvog dana njegovog ustoličenja na mjestu gradonačelnika. Nije morao čekati odgovore na ta pitanja od viših instanci vlasti, to se radi na nižim nivoima vlasti, upravo tamo gdje je gradonačelnik ustoličen. Morao je znati i to da je to prevashodni zadatak sve veće, inertnije i sve skuplje birokracije koja ga okružuje, i njega samog, a ne gradnja aerodroma kao kule u oblacima koja u svakom i u najmanjem povjetarcu nestaje pred njegovim očima. (*)