U zemlji u kojoj nema zakona nema ni zločina. Ako nema zločina nema ni kazne. Ako nema kazne nema ni morala ni odgovornosti.
Čudan smo mi narod, koji ni sam sebe ne može razumjeti, niti zna sam sebe poštovati i cjeniti. I sad kad se svi nalazimo pred neizvjesnošću i prijetnjom totalnog rasula i uništenja ni tad ne odustajemo od laži, prevare i licemjerstva. Kad bi bar sad naša federalna vlada imali toliko moralne snage da prizna pokušaj podvale, bio bi to bar mali signal da ipak u njima ima bar minimum morala i odgovornosti prema narodu koji ih je s povjerenjem izabrao da udlučuju umjesto njega. Nažalost ni u ovim najcrnjim danima od toga ništa. Tek kada je Šemsudin Mehmedović, uzbunjivač i prognanik iz vodeće političke stranke Bošnjaka, otvoreno ukazao na kriminalnu i nepoštenu raspodjelu narodnog novca po principu nacionalnih, partijskih, jaranskih i nepotističkih podjela i veza, a ne na principu potrebe da se stanovništvo zaštiti od smrtonosnog virusa, podigli su se još neki glasovi pojedinaca koji su pritusnuti očiglednim kriminalom i pohlepnošću vlasti, nisu mogli a da ne podrže glas pobune Šemsudina Mehmedovića… Nakon toga Vlada mijenja svoju prethodnu nemoralnu i kriminalnu odluku, bas kao da je sama uočila sopstvenu grešku i pokajnički je ispravlja. I to bez i jednog refleksa osjećanja potrebe da se javno izvine za pokušaj prevare i laganja sopstvenog naroda.
A narod onako zbunjen, uplašen i nemoćan samo moli Boga da ne zakači koji virus, i da do njega dođe bar neka marka kako bi mogao preživjeti i ovu vladu koju je, kao i prethodne, sam birao a da ne zna kad, kako i zašto.
Kada bi laž, prevara i neodgovornost bila samo sporadična pojava u jednoj političkoj partiji, (ili vladi), koja se ne rijetko predstavlja kao moralni svetionik naroda, možda bi to bio samo pokazatelj kakav je to moralni svetionik koji tom narodu „osvjetljava put u budućnost“ više od 25 godina. Međutim, ako laž, podvala, nesposobnost i licemjerstvo predstavlja konstantu u politici te politčke partije (vlade), onda zasigurno više nije riječ samo o toj političkoj stranci (vladi) već o nama, kao narodu koji tu istu stranku (vladu) doživljava kao svoj moralni svetionik više od 25 godina.
Zato ne treba više upućivati nikakve kritike ili pitanja toj političkoj stranci i njenoj vladi, već izravno samom narodu. Za početak nekoliko pitanja za narod, za nas same, kako bi mogli krenuti dalje:
Da li se osjećamo intelektualno inferiornim kada prvi čovjek najveće i najmoćnije nacionalne stranke izjavi da je iznenađen sa lažima i podvalama u kojima je uhvaćena njegova vlada, koje dolazi upravo iz te njegove stranke, kojoj je on na čelu od samog njenog nastanka, u kojoj se sve dešava u poslušništvu, dosluhu i odanosti prema njemu.
Da li se osjećamo glupim i nemoćnim u situaciji u kojoj se svi narodi i ljudi u BiH i u cijelom svijetu, nalaze na ivici ambisa, patnje i smrti, a on javno i bez srama ležerno odgovara kako nema promjene u njegovoj svakodnevnoj dinamici, jedino mu ostaje žao što je eto taman kreirao cikluse za izgradnju cesta i energetske strukture i skoro otvorio 100.000 radnih mjesta, što je obećao uraditi ravno prije 4 godine, i eto za njegovu nesreću ta zaraza spriječi ga da to realizira, baš ovih dana. Samo nije napomenuo gdje je tih 100.000 radnih mjesta kreirao i otvorio: u Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Švedskoj ili Italiji.
Da li se osjećamo poniženim kada prvi čovjek tog nacionalnog svetionika opravdanje za svu nesreću i bolest koja nas uništava ovih dana traži u izostanku božije volje što nas nije podario sa boljim imunološkim sistemom koji bi ovaj narod učinio sposobnim da sam riješi i ovu nesreću koja se je navalila na njega. Možda bi ta „božija kazna“ bila nešto blaža da je za narod otvorio 100.000 radnih mjesta u svojoj zemlji a ne baš tamo gdje je ta „božija kazna“ najače udarila (Italija, Njemačka, Austrija Španija…).
Da li se osjećamo retardiranim kada on uzrok smrti svojih sugrađana nalazi u opstrukcijama u vlasti koje zajedno sa svojim političkim pajdašima i partnerima predano gradi i usavršava više od 20 godina ne nalazeći volje i sposobnosti da te opstrukcije ukloni mnogo ranije već čeka da dođe „božija kataklizma“ da bi u njoj tražio opravdanje za svoju nesposobnost i nemar i besramno partnerstvo sa onima koji ovu zemlju čine kužnom i prokletom a njene građane idiotima.
Da li se osjećamo prevarenim i nemoćnim kada isti taj lik bez srama i moralnog zastoja kaže da je sad trenutak da se zdravstveni sistem i sistem školstva postavi na zdrave noge, a više od dvadeset godina strastveno se upinje sa najbližim saradnicima i rodbinom da otjera sve one koji su mogli predvidjeti ili bar ublažiti ovu „božiju kaznu“ koja nas je snašla.
I tako dok sa naših moralnih svetionika odjekuju uputstva kako podijeliti novac onima kojima najmanje trebaju, i prijekor Bogu što narod nije podario sa više imuniteta da i ovu nevolju, Bog zna koju po redu, sam prebrodi kako zna i umije, mlađahna gradonačelnica Visokog Amra Babić sluša i nevjeruje i misli greška je. Da nije greška svečano je i zvanično upozorava vremešna perjanica nacionalnog moralnog svetionika Bisera Turković, ministrica vanjskih poslova BiH, kada kaže da je „cilj ne evakuacija građana BiH u zemlju, već ostanak istih u mjestima njihovog boravka“ pa nek se snalaze kako znaju i mogu.
I nema nikakve promjene ni u političkom mišljenju ni u političkom ponašanju dok Amra ne dođe a Bisera ne ode. Sve zavisi od naroda. I biće nam tako, kakav je narod.
La Paz, April 5. 2020.