Ne zna se šta je prvo a što je gore: samovolja, neznanje, bahatost, surevnjivost, sujeta, kriminal, korupcija, nepotizam… Kod nas je to sve  isprepleteno i toliko međjusobno povezano da se ne zna gdje jedno prestaje a gdje drugo počinje, stvarajući tako društvo nepotizma, korupcije, pohlepe, kriminala, prevare, ilicemjerstva, apatije i nepovjerenja, u kojem život običnog čovjeka postaje nepodnošljiv i izuzetno težak i mučan. U tom društvu nepodnošljivih konotacija ne zna se ni ko tuži ni ko sudi, ne zna se ni ko donosi odluke ni ko te odluke provodi… Izgubljena je nit koja dijeli  moral od nemorala, znanje od neznanja, korupciju od ljudske čestitosti, ljudsku savjest od bahatosti… Moral s lakoćom prerasta u nemoralnost i lakomost, neznanje neprikosnoveno biva oktroisano kao znanje i umješnost, a korupcija i kriminal ovdje sasvim prirodno izrasta u čestitost i vrlinu čovjeka.

Kako bilo da bilo, običnom čovjeku i ne pada na pamet da se opterećuje sa ovim  prizemnim filozofskim nedoumicama sve dok ne padne u makaze nemoralnosti, samovolje, bahatosti, surevnjivosti i sujete … moćnih pojedinaca, institucija vlasti, politike i onih koji odlučuju o njegovoj slobodi i imovini, o njegovom životu i životu njegove porodice. Ali tad je već kasno bilo kakvo razmišljanje i kajanje. Oni koji su upozoravali na to njih više nema, protjerani su ili su pobjegli. Oni koji bi trebali pomoći korumpirani su i traže ono što običan čovjek ne može dati i kad bi htio. Zato nikom i ne pada na pamet  da traži od državnih institucija da ih zaštiti od korupcije,  kriminala, bahatosti i lakomosti  … njihovih službenika, lokalnih političara… već se svako snalazi kako zna i umije. Nemoć često ustupa mjesto ljutnji i osveti što ne rijetko vodi u zločin i samovolju, što život običnog čovjeka  čini još sumornijim i tragičnijim.                                    Prije neki dan nekim od profesora bihaćkog Univerziteta stigao nalog za prinudno izvršenje (RS-56013-I3) na 240 KM na ime troškova sudske takse  koje je izdao sudac Općinskog suda u Bihaću Nedo Janković, a po nalogu kantonalnog pravobranioca Vahida Ćoralića. To ne bi bilo ništa neobično, možda bi to čak bilo i ohrabrujuće vidjeti kako kantonalni pravobranilac, uz pomoć Suda,  revnosno štiti imovinu države koja ga za to zaista dobro plaća, da ovoj pravnoj ujdurmi ne prethodi neka druga priča u čijoj sjenci se odigravaju  pravi pljačkaški pohodi na  poreske obaveznike USK-a, čija djeca glavom bez obzira napuštaju svoje domove u pokušaju da se trajno sklone ispred naleta ovog zla koje nas je zadesilo i to našom voljom, pa čovjeka i sramota da se ljuti na te naše zulumćare, kojima smo sami poklonili puno povjerenje iza zavjese biračkog mjesta (?).                                 Priča počinje ravno prije šest godina, kada je u punom zamahu bilo pustošenje kantonalnog budžeta od strane fenomenalnog lakrdijaša Hamdije Lipovače. Tada je potpisan Kolektivni ugovor između Kantonalne vlade, koju je zastupao Hamdija Lipovača i Univerziteta u Bihaću, kojeg su zastupali tadašnji rektor Univerziteta Refik Šahinović (sadašnji predsjednik Senata Univerziteta) i Fadil Islamović tadašnji prorektor za nastavu (sada Rektor Univerziteta).  I tu ništa ne bi bilo sporno, da odmah poslije potipisivanja Kolektivnog ugovora nije i slijedio usmeni  aneks (?) sa kojim se predviđa da se razlika primanja profesora po Kolektivnom ugovoru nadoknađuje iz prihada koji ostvaruju Instituti na Tehnickom i Biotehničkom fakultetu. Gore navedena družina ubrzo nalazi u tom usmenom aneksu Kolektivnog  ugovora novu šansu za dodatnu pljačku budzeta Univerziteta i USK-a. Atif Hodžić dekan Tehničkog fakulteta i Halid Makić dekan Biotehničkog fakulteta, u dogovoru sa ovom svojom družinom, taktički odbijaju primjeniti dogovoreni aneks Kolektivnog Ugovora. Nema povećanja plata za profesore, ali zato ima samovoljna interna raspodjela ogromnih novčanih sredstava između članova ove grupe, koja se stiču na Institutima za tehnički pregled i baždarenje građevinskih mašina i pregleda zagađenosti lokalnih voda, na ovim fakultetima. Na ovom linku pogledajte izlaganje bivšeg predsjednika UO Univerziteta koji će nakon toga biti smijenjen i optužen za navodno plagiranje PhD disertacije, od strane ove družine koja u rotacijskom modelu upravlja Univerziteto više od 15 godina.

Na Biotehničkom i Tehničkom fakultetu, tamo gdje stoluju famozni Mirsad Veladzić, Refik Šahinović, Halid Makić, Atif Hodzić, Fadil Islamović, Esad Bajramović (predsjednik sindikata), počinje pljačka koja će njihove kolege profesore odvesti do kolektivne tužbe koja će rezultirati pravosnažnom  presudom Suda sa kojom se Univerzitet obavezuje da svakom profesoru isplati razliku plaća za period od dvije godine neprimjenjivanja Kolektivnog ugovora u prosjeku po 30.000,00 po presudi sa zateznom kamatom od 12% ( ili 7.200, 00 KM po presudi za  dvije godine). Kako je više od 45 profesora dobilo ovakve presude to će ova igranka ove družine koštati budžet USK-a oko 324.000,00 KM i to samo na ime zateznih kamata. Kako je menadžment Univerziteta, koji je bio dužan da obezbjedi blagovremenu primjenu  Kolektivnog ugovora, vidio da i tu može da makne 7200, 00 KM,  uredno su svi do jednog  podnijeli tužbe protiv Univerziteta, kojim rukovode,  i tako ostvarili dodatni prihod na teret svojih sugradjana koji grcaju u dugovima i neimaštini. Aferim.                                        Neki profesori videći čemu sve to vodi javno su se obratili predsjednici Kantonalnog suda Fati Nadarević, glavnoj tužiteljici Fadili Amidžić, i kantonalnom pravobraniocu Vahidu Ćoraliću, koji su bili dužni po funkciji koju obavljaju da zaustave ovaj pohod na budžet USK-a. od strane menadžmenta bihaćkog Univerziteta. U tom obraćanju Sudu i Tužilaštvu ukazano je na dodatne inkriminisane radnje iste te družine, koje će koštati budžet USK-a dodatnih nekoliko stotina hiljada KM. Samo nezakoniti progon profesora Halkića, koji se je drznuo ukazati na kriminal oko tzv. austrijskog kredita, koštaće Univerzitet, odnosno budžet USK-a dodatnih 400.000,00 KM po pravosnažnoj presudi suda. Koliko štete je proisteklo i koliko će tek proisteći iz zloupotrebe tzv. austrijskog kredita, kantonalni pravobranilac nije pokazao ni najmanju namjeru da se time bavi, mada je njegov prevashodni zadatak da spriječava nanošenje štete državnoj imovini. Očigledno da Pravobranilaštvo, Sud  i Tužilaštvo to ne smatra državnom imovinom, i da ponašanje menadžemta Univerziteta smataraju pravno dozvoljenom rabotom. Više pogledati na ovom linku.

I umjesto da se pokrene energična istraga po ovim pitanjima, da se obavjesti javnost o čemu se ovdje zapravo radi, Sud, Tužilaštvo, Pravobranilaštvo i policija ostaju pasivni ne poduzimajući nikakve radnje niti o tome obavještavaju javnost. S’ druge strane počinje snažan pritisak na one koji su se odvažili da obavjeste javnost o kriminalu kojim se pričinjava velika šteta građanima. Poziv na saslušanje u policiju zbog navodnog skrnavljenja ugleda Univerziteta, progon tih profesora sa Univerziteta, donošenjem riješenja o prinudnom izvršenju radi ne uplaćene sudske takse po presudama koje nisu izvršne, donošenjem nestručnih i nezakonitih presuda koje jedna za drugom padaju u žalbenom postupku pred vrhovnim sudom, sa čime se pričinjavaju milionske štete državi, stvara se društvo anksioznosti (straha) društvo anomije (bezakonja), društvo apatije i nepovjeranja u državu i njene institucije, u čemu družina koja vlada Univerzitetom više od 15 godina dobija novu potisnu snagu i moć da opljačka i ono malo što je preostalo od onih koji su digli ruke od svake borbe i uputili se glavom bez obzira preko granice.

I tako će Vahid Ćoralić, kantonalni prvobranilac, potpomognut sa sudcem Nedom Jankovićem, ohrabren sramnom indolentnošću predsjednice Suda Fate Nadarević i glavne tužiteljice Fadile Amidžić, podići tužbu za prinudno izvršenje radi neuplaćene nepostojeće sudske takse od 240 KM, dok će na kriminal koji prevazilazi vrijednost od više stotina hiljada KM zatvoriti oči i time podstaći novi talas pljačke i razaranja ovog i onako već klonulog društva i uboge sirotinje. (*)