Džabe govorim – džabe! A, da govorim – govorim. Godinama! I sad kad nam je najteže i najpotrebnije – govorim. Nemam predaha. I to sve u interesu i u cilju, jer davno sam startovao. Moje revolucionarno, demokratsko i novinarsko srce bi prepuklo kada bih u ovome historijskom trenutku, satu, danu, mjesecu, i godini ćutao. Znao sam ja, u svim našim historijskim trenutcima, a teško da ima trenutaka koji nisu historijski, da pišem i govorim. Ponekad mi se činilo da ću umrijeti ako ne napišem i ne progovorim, pa bilo šta. Bilo je teških dana koje sam dijelio sa Demokratijom, kad sam se dohvatao pera i papira samo da bih ovom napaćenom narodu pisao. Ni sam ne znam kako nisam pobrljavio. Dobro je što nisam. Nisu ni čitatelji, a nisu ni gledatelji. I to je dobro. Neki možda i jesu, jer nije lako čitati i samo čitati. A ja najbolje znam koliko je teško pisati i samo pisati.

Uvijek kad pišem i samo pišem treba imati neki određeni stav. Znači, treba znati zauzeti neki određeni ili neodređeni stav. Nije lako imati stav. Zato što ih ima mnogo, i to raznih stavova, a čovjek treba čvrsto da zauzme jedan odgovarajući stav.

Najvažniji je politički stav. Od tog stava zavise i drugi stavovi. Politički stav najviše podsjeća na sportski stav. Uzmimo na primjer stavove u streljaštvu, gdje su najpoznatiji: stojeći, klečeći i ležeći stav. Političari najčešće koriste te iste stavove, već prema prilici i protivniku, ali su, za razliku od strijelaca, izmislili i stav – IZA LEĐA. Mnogi su najviše pogodaka postigli baš iz tog stava!

Političari koriste streljački stav na još jednom sportskom polju: u lovu i ribolovu. Tamo im je glavni stav tzv. „ČEKA“. Kao i u politici, uostalom. Stoje oni tako, čvrsto i postojano, u općini, Vladi USK-a, i skupštini USK-a, a lovina (napaćeni narod) zauzima tipičan poltronski stav i sama dolazi na metak! Ili ih dovode pojedinci sa određenim, za to utvrđenim stavovima!

Poltronski stav je omrznut kod napaćenog naroda, a omiljen je u politici. I baš takvih stavova danas je najviše. Ustvari, nije jasno kako čovjek, zdrav i prav, stekne poltronski stav. Pomisliš da u leđima ima gumu, a ne kičmu. Odvedeš ga na rentgen, a njemu kičma zdrava i prava, svaki pršljen na svom mjestu. I opet nema stav. Možda mu je neka druga kičma – u glavi?

U politici je najvažnije da zauzmeš stav. Oni koji su uvijek imali pravilne stavove – dobili su kuće i stanove, vile i ostale životne planove. Ko ima stav brzo ga stave, to jest postave na dobro plaćeno ministarsko radno i neradno mjesto. Za neke stavove – stave te u zatvor, pod uslovom da nije prebukiran.

Imati stav – spada u vrline. A često je još veća vrlina ako umiješ da mijenjaš stav prema stavovima onih koji su iznad tebe. Od stava se može dobro živjeti.

Znam sve. Da sam u prilici – da sam u politici, mene bi noj poučio tom stavu. Ne Noje, nego tica. Čim gusto, ja bi glavu u vijećničke klupe. Otvori se tematska sjednica, i nikom ne fali dlaka s glave. Imaju ljudi posla preko glave. Tamo niko ne bere brigu. Zabave se oko teme i misle kakav će zauzeti stav, a kamoli još da misle o napaćenom narodu. Vijećnici su širokogrudi ljudi, treba im mnogo vremena za diskusiju!

Uvijek kad bi imali dobar stav, oni bi vam ga – stavili! Zato ni ja ne bi imao stav kao što ga nemaju ni naši vijećnici! Esad Š.