Ko još ne vjeruje u Djeda Mraza (u naše političare), krajnje je vrijeme da povjeruje!

Tačno 31. decembra, u 24 sata, preminula nam je Stara godina. Niko za njom nije zaplakao. Naprotiv, svi su se veselili što je ispustila dušu, ispratili smo je kao najveću vucibatinu i posljednju šušu. Umjesto lijepih riječi govorili smo: „Au, bolan, što je Stara godina bila veliko đubre, zaslužila je da sa donje strane travu pase, pomenula se, ne povratila se!“ A koja je to bila najveća krivica njena? Pa, kažu, donijela nam je recesiju i ekonomsku krizu, nezaposlenost, povećanje cijena, prouzrokovala je političke svađe razne, namnožila je prevarante preko svake mjere bezobrazne, u izgradnji bolje demokratske budućnosti je imala neograničena zakašnjenja, nije baš najbolje shvaćala šta sve treba da se mijenja, bila je neenergična, kuburila je sa parama… A dočekana je sa počastima i fanfarama, u nju su polagane najgolemije nade, vjerovali smo da će biti poštena, a ne da će toliko da krade, da će da zakida na mjeri, da će da izigrava propise i zakone, da će neradnicima da daje veće plate. Za proteklih trista šezdeset pet dana, ništa drugo nije ispoljila osim mana. Bila je ogrezla u svakojakim grijesima, i nema nikakve veze sa bilo kakvim uspjesima. Ona je kriva za neuspjehe, a za uspjehe su drugi zaslužni. Zaslužna je nedefinisana većina u našoj Zakonodavnoj vlasti Velike Kladuše, koja u staroj godini nije pokazala ni najmanje inicijative niti volje da se kroz konkretne antikrizne mjere uhvati u koštac sa problemima Čaršije i njenih građana kako bi spriječila i zaustavila daljnji pad životnog standarda građana, kao i svih privrednih aktivnosti. Teško je napaćenom narodu birati između dva zla. Mi smo navikli na veću ponudu. Napaćeni narod je zatečen višestranačkom demokratijom. Ne poznaje sve borilačke vještine naših političara. Zbog toga što nam odlazi Stara godina svi su radosni, a ne tužni. Ona se potajno nadala da će biti ispraćena kao dama, a ispraćena je kao stara vještica s kletvama, pogrdama i psovkama. Možda nije baš zaslužila da ode tako kao posljednja drolja, ali svi kažu (pa i naši političari) da će NOVA godina od nje u svemu biti bolja. U to ime čitavo čovječanstvo će da se narolja. Naši političari ne lažu. Ko laže, taj i krade. A ko krade, taj i ima! A mi bismo sami propadali mnogo sporije da ne postoji spremnost naših političara u našoj Izvršnoj i Zakonodavnoj općinskoj vlasti da nam u tom pogledu pomognu!

Zato, ako su vas opljačkali u Staroj godini, ne znači da neće i u Novoj godini. To je dokaz da kod nas u Velikoj Kladuši postoji organizovani kriminal! Dakle, opet nam stiže Nova godina, a odlazi Stara. I dok si kresnuo dlanom od dlan pootpadaju listovi sa kalendara, i sve se mijenja – stariji si, neke su ti se želje ispunile, neke bome nisu, ali tako je to u demokratskom životu. Stara godina je bila teška pa je od te težine napaćeni narod dobio bruh. Nova godina će biti još teža sa još većom recesijom, ekonomskom i političkom krizom, jačim stezanjem kaiševa, te mnogim najavljenim stvarima koje nismo ni tražili ni priželjkivali. I dok ćemo se mi boljem nadati, cijene će rasti, a standardi će padati. U ovoj godini naše fabrike neće izbacivati nove proizvode, već radnike. Tako kaže naš DJEDA MRAZ. A naš DJEDA MRAZ su naši političari. Ako postoji neko ko još ne vjeruje u DJEDA MRAZA, krajnje je vrijeme da povjeruje, zadnji je čas, tako reći. Jer, kako će taj povjerovati u nešto ozbiljnije, ako ne vjeruje čak ni u Djeda Mraza. Trebalo bi ići i dalje, pa one koji ne vjeruju u Djeda Mraza najhitnije i najozbiljnije okvalifikovati kao okorjele protivnike našeg višestranačkog demokratskog sistema, jer je očigledno da oni niti gledaju televiziju, niti čitaju novine, a to je opet onaj dobro poznat pasivni otpor iz arsenala ljutih protivnika omasovljavanja svake naše djelatnosti, pa u tom smislu i djelatnosti naših mnogobrojnih Djeda Mrazeva. Da ti i takvi, na sreću rijetki izuzeci, bar povremeno čitaju novine, vidjeli bi da smo u našem općem napretku došli do toga da danas skoro svako dijete ima svoga Djeda Mraza. Djeda Mrazevi danas postaju spone, mostovi između napaćenog naroda i naših političara, mostovi ispod kojih protiče naša ekonomska i politička stvarnost, puna neplaniranih virova i demokratskih brzaka… Mi stariji možemo da čekamo, ionako smo naučili na to čekanje, Novu 2017. godinu, a možemo da je i ne čekamo (sačekaće ona nas!), ali djecu nikako ne smijemo ostaviti bez Djeda Mraza. Mi već odavno imamo svoje Djeda Mrazove. Naši Djeda Mrazovi su naši političari. Oni će nam uskoro, tako su bar obećali, donijeti novu i ozbiljnu općinsku vlast. Iako im ne vjerujemo na riječ, oni i dalje drže govore! Naši političari, naši Djeda Mrazovi, imaju najviše dobrih planova – kad je novogodišnji doček u pitanju! Našim političarima je potreban pravi stvaralački rad. Rezultati nisu bitni! Stoga mi djecu trebamo odmalena navikavati da vjeruju u bajke. To treba da nam bude prvo, a drugo – Djeda Mrazova koji nam obećavaju ljepšu i svjetliju demokratsku budućnost je toliko da ih je prosto nemoguće izbjeći. Ko ne vjeruje, neka otvori bilo koje dnevne novine, neka ušteka radio, TV… Šta me, bolan, plaše stalno tom idućom godinom? Tom nastupajućom 2017. Nije mečka, pa da me plaše! A da će da zaigra – zaigraće… Ako stvarno postoji neko ko još ne vjeruje u Djeda Mraza (naše političare), krajnje je vrijeme da povjeruje – radi naše djece i radi bajke. Esad ŠABANAGIĆ