Možemo li se od naših „Djeda Mrazeva“ u Novoj godini nadati boljem ili…!??
Tačno 31. decembra u 00 sati preminula je stara godina. Niko za njom nema razloga plakati. Naprotiv, svi se vesele što je ispustila dušu, ispratili smo je kao najveću vucibatinu i posljednju šušu. Umjesto lijepih riječi možemo reći: „Au, bolan, što je stara godina bila veliko đubre, zaslužila je da sa donje strane travu pase, pomenula se, ne povratila se“! A koja je to njena najveća krivica? Pa, kažu, donijela nam je nestabilnu i odnarođenu vlast, nezaposlenost, prouzrokovala je političke svađe; razne, namnožila je prevarante preko svake mjere; bezobrazno, u izgradnji bolje demokratske budućnosti je imala neograničena zakašnjenja, nije baš najbolje shvaćala šta sve treba da se mijenja, bila je neenergična, kuburila je sa parama za sport, kulturu, infrastrukturu…
A dočekana je s počastima i fanfarama, ko se još sjeća, u nju su polagane najgolemije nade, vjerovali smo da će biti poštena, a ne da će toliko da krade, da će da zakida na mjeri, da će da izigrava propise i zakone, da će neradnicima da daje veće plate.
Za proteklih 365 dana, ništa drugo nije ispoljila osim mana. Bila je ogrezla u svakojakim grijesima, i nema nikakve veze sa bilo kakvim uspjesima. Ona je kriva za neuspjehe, a za uspjehe su drugi zaslužni. Zaslužna je vladajuća većina (koje odavno nema) u našoj Izvršnoj i Zakonodavnoj vlasti u „velikokladuškom senatu“ koja u staroj godini nije pokazala ni najmanje inicijative niti volje da se kroz konkretne antikrizne mjere uhvati u koštac s problemima općine i njenih građana kako bi spriječila i zaustavila daljnji pad morala i životnog standarda svojih građana, i svih privrednih aktivnosti. Teško je napaćenom narodu birati između dva zla. Mi smo navikli na veću ponudu. Napaćeni narod je zatečen ovom najnovijom stranačkom demokratijom u Velikoj Kladuši. Ne poznaje sve borilačke vještine naših političara.
Zbog toga što nam odlazi stara godina svi su radosni, a ne tužni. Ona se potajno nadala da će biti ispraćena kao dama, a ispraćena je kao stara vještica s kletvama, pogrdama i psovkama. Možda nije baš zaslužila da ode tako kao posljednja drolja, ali svi kažu (pa i naši političari) da će Nova godina od nje u svemu biti bolja. U to ime čitavo čovječanstvo će da se narolja. Naši političari ne lažu. Ko laže, taj i krade. A ko krade, taj i ima! A mi bismo sami propadali mnogo sporije da ne postoji spremnost naših političara u našoj izvršnoj i zakonodavnoj općinskoj vlasti da nam u tom pogledu pomognu! Zato, ako su vas opljačkali u staroj godini, ne znači da neće i u Novoj godini. To je dokaz da kod nas u općini Velika Kladuša ne postoji organizovani kriminal!
Dakle, opet nam je stigla Nova godina, a otišla stara. I dok si kresnuo dlanom od dlan, pootpadaju listovi s kalendara, i sve se mijenja – stariji si, neke su ti se želje ispunile, neke bome nisu, ali tako je to u demokratskom životu. Stara godina je bila teška pa je od te težine napaćeni narod dobio bruh. Nova godina će biti još teža s još većom recesijom, ekonomskom i političkom krizom, te stezanjem kaiševa, te mnoge najavljene stvari, koje nismo ni tražili ni priželjkivali. I dok ćemo se mi boljem nadati, cijene će rasti, a standard će padati. I u Novoj godini naše fabrike neće izbacivati nove proizvode, već radnike. Po izbacivanju radnika velikokladuška vlast je šampion. Kada je preuzela vlast Velika Kladuša je imala 4.452 zaposlena a koncem jula 2015. godine bilo ih je 3.775. Dakle, izbačeno je 677 zaposlenih radnika. Ili, samo za prvo polugodište tek minule godine, Velika Kladuša je izgubila 200 radnika. Sve druge općine u Unsko-sanskom kantonu i njihive vlasti bilježe povećanje broja zaposlenih. Na ovu činjenicu i alarmantne podatke o velikokladuškom nazadovanju Partnerska grupa na Konceptu: Unaprijedimo Kladušu zajedno upozoravala je i stalno upozorava.
Tako kaže naš Djeda Mraz. A naš Djeda Mraz su naši političari. Ako postoji neko ko još ne vjeruje u Djeda Mraza, krajnje je vrijeme da povjeruje, zadnji je čas, tako reći. Jer, kako će taj povjerovati u nešto ozbiljnije, ako ne vjeruje čak ni u Djeda Mraza. Trebalo bi ići i dalje, pa one koji ne vjeruju u Djeda Mraza, najhitnije i najozbiljnije okvalifikovati kao okorjele protivnike našeg višestranačkog demokratskog sistema, jer je očigledno da oni-niti gledaju televiziju, niti čitaju novine, a to je opet onaj dobro poznat pasivni otpor iz arsenala ljutih protivnika omasovljavanja svake naše djelatnosti, pa u tom smislu i djelatnosti naših mnogobrojnih Djeda Mrazeva. Da ti i takvi, na sreću rijetki izuzetci, bar povremeno čitaju novine, vidjeli bi da smo u našem općem napretku došli do toga da danas svako dijete ima svoga Djeda Mraza. Djeda Mrazevi danas postaju spone, mostovi između napaćenog naroda i naših političara, mostovi ispod kojih protječe naša ekonomska i politička stvarnost, puna neplaniranih virova i demokratskih brzaka… Mi, stariji, mogli smo da ne čekamo Novu 2016. godinu, (sačekala je ona nas!), ali djecu nikako ne smijemo ostaviti bez Djeda Mraza. Prvo, zbog toga što djecu treba navikavati da vjeruju u bajke, a drugo – Djeda Mrazeva je toliko da ih je prosto nemoguće izbjeći. Ko ne vjeruje, neka otvori bilo koje dnevne novine, neka uključi radio, TV, otvori internet… Ako stvarno postoji neko ko još ne vjeruje u Djeda Mraza (naše političare), krajnje je vrijeme da povjeruje-radi djece i radi bajke.
Esad ŠABANAGIĆ