Dom je sreća najveća
BOSANSKA OTOKA – Da je „Dom sreća najveća“, baš kako i nosi naziv humanitarna akcija ljudi plemenita srca i tople duše, uz pomoć lokalne zajednice, uvjerila se ovih dana hrabra majka Remzija Hajrudinović kojoj je u Suljkanovićima u Bosanskoj Otoci otpočela izgradnja nove porodične kuće. Zatreperilo je njeno srce kad je ugledala mikser – kamion koji je u zašalovane temelje njenog gradilišta izlio prve količine betona. Svi oni koji su pratili akciju dobrih ljudi pod nazivom „Dom je sreća najveća“ i bili dio nje, znaju dobro od kolikog je značaja ovo dobro djelo a Remzijinoj sreći nije bilo kraja. Ovu akciju koja je tako snažno odjeknula u srcima velikog broja ljudi, poveo je njen sugrađanin Enver Mustedanagić-Pinki.
Uskoro krov
Na temelju i prvoj salivenoj ploči ozidani su zidovi nove kuće za Remzijinu porodicu koja će ovih dana dobiti i krov. Svjedočili smo radosti i zahvalnosti majke Remzije, koja nam je kazala da od sreće prethodnu noć nije oka sklopila. Gradnja kuće za Hajrudinoviće povjerena je građevinskoj firmi „Dizdarević-Merz“ Mumina Dizdarevića. Ponosan je Mumin i što je odabran da gradi, ali i što je, uz njegovu želju da posao odradi najbolje, u ovaj dom svoja sredstva uložio njegov brat Hilmija sa svojim sinom Almirom. Hilmija Dizdarević je nadgledao početak radova. Sagraditi novi dom za njih bila je želja mnogih, ali dugo se čekalo. Enver Mustedanagić je odlučio da krene s konkretnom akcijom gradnje kuće. Kako je kazao, po cijenu da je sam napravi. Ipak nije ostao sam. Brzo su mu se priključi stručni ljudi iz Općine Bosanska Krupa, napravljen je plan akcije, dobijena je suglasnost općine i krenula je akcija kojom su, putem medija i portala, pozvani ljudi da pomognu u gradnji novog doma za Hajrudinoviće. Slušala je Remzija obećanje da će uskoro imati kuću u kojoj će moći živjeti dostojno čovjeka i u dugim noćima se propitivala da li je sve to san, i jeli ipak sretna zvijezda ove godine namijenjena njoj, njenima Amiru i Amiri te njenom mužu Hajrudinu. Remzija je oronulu kuću zbog srušenog stropa zamijenila pomoćnim objektom sa sobicom od svega nekoliko kvadrata prepunih vlage i tame. U nekoliko kvadrata četvreo njih. Roditelji i sami bolesni, s dvoje odrasle djece a posebnim potrebama. Amir, nažaolst, kao i njegova sestra Amira, na ovaj svijet su došli s trajnim urođenim oboljenjima. Rođeni poslije rata. Razlika između njih je bila nekoliko godina. Amir okolni svijet razumije, mada ne hoda i ne govori, a Amira ima svoj svijet i stvarnost ne prepoznaje. Uz sve to, ljubavi majčine nije im u svim njihovim godinama nedostajalo. Godine posebne brige Remzijine slijede nove i iste obaveze mada se i njene godine nižu, uz samo malo pomoći muža kojeg također život nije nagradio sa sposobnostima da brine o svojoj porodici. 
Doprinos Općine
Enver Ibrahimović nam je kazao da nije mogao vjerovati da u njegovom komšiluku žive ljudi u takvim uvjetima. Ili da uopće postoji takvo mjesto u kojem ljudi žive i traju. Cigla i crijep su tako kupljeni od njegovih sredstava. On je animirao i pozvao svoje poslovne partnere da se uključe u ovu akciju. Uspješan Otočanin, građevinski poduzetnik u inozemstvu, Hilmija i njegov sin Almir Dizdarević darivali su više od dvanaest hiljada konvertibilnih maraka do sada, a od sada, kako nam je rekao – koliko bude trebalo da se kuća završi. Brojni su donatori, poslovni saradnice, prijatelji voditelja akcije Envera Mustedanagića –P inkija kazali da stoje uz njega. Jedan od donatora je trgovački centar „Adna-komerc“ iz Bosanske Krupe. Oni su svoju donaciju uložili u potrebno željezo i armatauru za kuću. Uz zadovoljstvo započetom akcijom, Općinska uprava je dala konkretan doprinos. Remzija će, zahavljući njihovom angažmanu, imati kuću sa svom potrebnom dokumentacijom, koju su, i izvan svog radnog vremena, uradili službenici Općine Bosanska Krupa. Urađen je i plan kuće koja će, kada se dovrši, osigurati najprimjernije uvjete za život ovoj porodici. Iza svega toga je stajao i ovoj humanoj akciji posvećen općinski načelnik Armin Halitović i njegovi službenici, koji su se pored kompletiranja svih dozvola, organizirali i ovoj akciji priložili i dio sopstvenih novčanih sredstava.
Najljepša kuća
-Enver mi je rekao da ću imati najljepšu kuću u Suljkanovićima. I imaću je. Mumin mi je rekao da će mi i fasada na kući biti najljepša. Moja Amira ne zna, ali moj Almir zna, samo pričati ne može. Ne znam da li ću spavati dok se pravi moja nova kuća, od silne želje i radosti, ali neka, naspavaću se kad uselim, kaže Remzija Hajrudinović. Sljedeći Bajram ova porodica će dočekati u svojoj kući. Možda se za Bajram u novom domu Remzijinom okupe i svi dobri ljudi koji su, u ovom dobrom, humanom i velikom djelu, spoznali da je dužnost svakog čovjeka, posebno onog kojeg je život nagradio zdravljem, sposobnošću da radi, da uspije, da uzme od sebe i da drugom, da drugom pomogne. Samir TULIĆ