Piše: Maja Savanović Zorić, psiholog i porodični psihoterapeut
Međunarodni dan porodice, koji se obilježava svake godine 15. maja, prilika je da zastanemo i zapitamo se – u kakvom okruženju danas odrastaju naša djeca, kakve odnose gradimo unutar svojih porodica, i koliko smo prisutni jedni drugima u vremenu u kojem smo stalno dostupni, a često emocionalno udaljeni.
Porodica više nije jasno definisana tradicionalnim okvirom – i to je u redu. Današnje porodice dolaze u različitim oblicima: jednoroditeljske, proširene, rekonstruisane, sa očusima i maćehama, usvojiteljima, kumovima koji postaju roditeljske figure… Ali ono što čini porodicu porodicom nije forma, već kvalitet odnosa, osjećaj pripadanja, međusobno poštovanje i ljubav.
U svom radu često viđam roditelje koji se trude da sve „drže pod kontrolom“, balansiraju između poslovnih obaveza, dječjih potreba, porodičnih očekivanja i unutrašnjih dilema. Pritisak da budemo „savršen roditelj“ – onaj koji sve stiže, sve zna, sve može – dodatno pojačava prisustvo društvenih mreža koje nas svakodnevno bombarduju idealizovanim slikama života. Ali prava snaga roditeljstva nije u savršenstvu, već u prisutnosti, ranjivosti i autentičnosti.
U doba ekrana, paradoksalno, gubimo zajedničko vrijeme. Djeca sve češće traže pažnju preko filtera, lajka, ili online igrica, dok roditelji sve teže nalaze prostor za autentične, nesavršene, ali iskrene razgovore. Ekrani nisu neprijatelji, ali emocionalna dostupnost i toplina ne mogu se zamijeniti tehnologijom.
Razvod, rekonstrukcija porodice, suroditeljstvo – sve su to teme koje više nisu tabu. Naprotiv, ono što je ključno jeste da i u razdvojenim ili proširenim porodicama, djeca osjete da su voljena, važna i viđena. Granice, poštovanje u komunikaciji, izbjegavanje manipulacije djecom – to su temelji zdravih odnosa, bez obzira na pravni ili emotivni status roditelja.
Na ovaj dan, važno je da se podsjetimo:
Porodica je mjesto gdje učimo kako da volimo i budemo voljeni.
Porodica nije savršena – ali je mjesto gdje možemo da rastemo zajedno.
I najvažnije: djeca ne traže idealne roditelje, već one koji su emocionalno prisutni.
Zato vas danas neću pozvati da budete bolji roditelji.
Pozvaću vas da budete tu – bez telefona, bez pritiska, bez maski. Jer ono što djeci najviše treba jeste vaša prisutnost, pogled, zagrljaj i strpljenje.
Srećan Međunarodni dan porodice – svima koji je stvaraju srcem. (*)