„Dok ne postanu svjesni, neće se nikad pobuniti, a dok se ne pobune, neće moći da postanu svjesni“ (Džordž Orvel)
Populistička manipulacija
Izbor novog Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu još nije ni doveden do kraja a već su se počele stvarati euforije globalnih zavjera protiv „nas“. Niko ne zna šta nas očekuje iza tih „globalnih zavjera“, ali svi već unaprijed znamo da „naš narod“ čekaju velika iskušenja i patnje koje se graniče sa njegovim nestajanjem i uništenjem. I što se žrtve koje se stavljaju na izmaštani oltar „našeg“ stradanja veće i bolnije, to više očajnički želimo da damo ozbiljniji smisao tom žrtovanju i patnjama koje nas tek očekuju. I zato moramo biti svi spremn da se „borimo sve do pobjede“ da oni koji su već stradali nisu stradali uzalud. I tako sve u krug već više od 20 godina. Iz fantazije u fantaziju, iz zavjere u zavjeru, od oltara do oltara, samo prinošenje žrtava i to sve u ime nacije, bogova i novca i onih „koji nisu stradali uzalud“ koji su se žrtovali za vječnu slavu „našeg“ naroda. Nacionalne i političke homogenizacije i prestrojavanja mogu ponovo da počnu.
Visok stepen nezaposlenosti i socijalne nesigurnosti čini danas svijet velikom arenom nacionalističkih lijevih i ekstremno desničarskih političkih opcija koja je svaka na svoj način nadahnuta epskim patriotizmom, nacionalnom, vjerskom i kulturnom ekskluzivnošću. Hiljade i hiljade mladih postrojenih u stotinama brigada, marširaju na svim merdijanima i uporednicima, slaveći mržnju i zločin prema svima onima koji nisu „naši“, prema svojim dojučerašnjim prijateljima, susjedima i rođacima, a sve to u ime „patriotizma“ i ljubavi prema otadžbini, kojoj ni granice ne znaju, i onih koji su se žrtvovali za vječnu slavu „našeg“ naroda. Nije to sponatana mržnja, to je vješto komponirana i sinhronizirana skladba političkih aspiracija i pretenzija, to je nova himna dolazeće nove populističke i „patriotske“ ideologije koja se stvara na tek vidljivim horizontima nove globalne imperije licemjerstva, laži i manipulacija. „Patriotizam“ i populizam trebaju odigrati još jednu važnu ulogu u samoporobljavanju naroda. Nezaposlenost, bezperspektivnost, glad, nepismenost, očaj, kriminal, ponovo maršira ruku pod ruku sa „patriotizmom“, što dosežu tačku usijanja na kojoj se tope svi strahovi i sva pitanja: kako preživjeti?
Borba za dominacju nad samim sobom
Borba za dominaciju nad sopstvenim narodom pretvara se u novu veliku strategiju kreirane na imaginarnom strahu za opstanak „naše“ ekskluzivne kulture, tradicije i identiteta. Stvaranje vjerskih, nacionalnih i kulturnih frustracija, praćenih eksplozijom mržnje, izrasta u temeljnu odrednicu korespodencije između političkih elita i sopstvenog naroda. Sve što nije „naše“ vodi aboliciji „naše“ kulture, vjerovanja i tradicija. U tom nadolazećem talasu populističke anksioznosti i ksenofobije, gubi se klasna struktura društva, što vodi potpunom nestanku sindikalnog udruživanja radnika kao platforme zaštite radnički prava. Nema više glasanja na klasnoj platformi niti ideološka matrica određuje preferencu glasanja. Podjela je isključivo na populističku lijevu i populističku desnu „patriotsku“ alternativu.
U svom agresivnom nastupa na principima „patriotizma“ političke partije i desnog i lijevog bloka iskazuju visok stepen dinamizacije na globalnoj političkoj sceni na identičnoj političkoj modulaciji. „Glasački patriotski uzorak“ sve više potiskuje tradicionalni „klasni glasački uzorak“ u kojem je bila vidljiva ideološka linija razdvajanja na lijevu alternativu (strožija regulacija biznisa, veća javna potrošnja, jačanje države blagostanja, nacionalizacija industrije, veća izdvajanja za obrazovanje i zdravstvo…) i na desnu alternativu (ograničenje javne potrošnje, niži stepen garancije za zaposlene, manje miješanje države u privredu, smanjenje poreza za bogate, viši stepen zaštite interesa kapitala). U procesu globalnih strukturalnih promjena između jedne i druge alternative nema velike razlike izuzev deklarativnih. „Glasački patriotski uzorak“ sve više eliminira klasnu podjelu društva pomjerajući se sve izraženije ka novom nacionalnom, vjerskom, rasnom, i kulturnom ekskluzivitetu koji izrasta na „patriotskom glasačkom uzorku“.
Velika podvala patriotizma?
Pojava populizma kao dominirajuće mobilizirajuće političke snage u formi „glasačkog patriotskog modela“, sa političkom, kulturnom i vjerskom elitom, stvara novo „demokratsko“ gravitaciono jezgro koje će svom silinom privući nove silnice potencijalnog globalnog „pomirenja“ između onih koji vladaju i onih kojima se vlada. Stvara se nova agresivna i idilična populistička ideologija koja treba nove harizmatične političke lidere koji će se nametnuti sa svojm „ideologijom patriotizma“ kojom će marginalizirati potrebe preživljavanja siromašnih, obespravljenih i buntovnih. Sve lukavije amortiziranje razlika između siromašnih i buntovnih, s jedne strane, bogatih, osionih i korumpiranih, s druge strane, sve više primiče „glasački patriotski model“ novom modelu masovne kohabitacije ideologije između siromašnih i bogatih, između obrazovani i neobrazovanih, između pametnih i glupih, čineći time jednu dramatično eksplozivnu smjesu mržnje, izolacije i terora. (*)