Piše: Midhat Dedić
Asim Kamber, 58 godina, federalni zastupnik, član Predsjedništva SDA BiH i predsjednik SDA Sanski Most, ovjenčan neotuđivom slavom rušenja rahmetli generala Mehmeda Alagića, dana 20. maja u 15:13 minuta na glavnoj gradskoj ulici u Sanskom Mostu potegao je pištolj na mene, a onda pokušao pobjeći sa lica mjesta.
Kamber je, prema mom skromnom znanju o naoružanju, u desnoj ruci držao pištolj kalibra 6,35 mm nepoznate proizvodnje, koji će u narednih sat-dva „nestati“.
Događaj se odigrao pred velikim brojem ljudi, čak i policijom, a naredni dani će potvrditi notornu istinu kako „niko ništa nije vidio“. To se zove esdeaovski koncept iskrivljene odnosno „podobne“ stvarnosti koji se duže od dvije decenije nameće i provodi u ovom gradiću uz pomoć institucija vlasti i „naklonjenih“ lokalnih medija.
Zbog bh javnosti, kolega novinara i brojnih prijatelja i poznanika koji su me zvali tokom jučerašnjeg dana (zahvaljujem se svima na podršci) iznosim sinopsis drame koja će u proširenom obliku i sa mnogobrojnim detaljima biti prezentirana Unutrašnjoj kontroli Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona i Tužilaštvu Unsko-sanskog kantona zbog niza propusta od strane policijskih službenika Policijske stanice Sanski Most.
Oko 15:00 sati moje putničko vozilo „Opel Astra“ sa četiri upaljena žmigavca na trotoaru, dok čekam suprugu i kćerku iz trgovine „DM“, udara kamion sa vozačem iz Sarajeva koji je dotjerao robu za pomenutu trgovinu.
Dok sa vozačem koji priznaje svoju odgovornost „vijećam“ da li da zovemo saobraćajnu policijsku patrolu na uviđaj ili da slučaj „preklopimo“ preko tzv. evropskog obrasca, u jednom trenutku okrenem se i vidim na trotoaru federalnog zastupnika Asima Kambera sa mobitelom u ruci kako me fotografira. Pored njega na trotoaru je parkiran Golf crne boje za čijim upravljačem je Mirela Husić, sekretarica SDA Sanski Most. Tačno je 15:13 sati.
Uznemiren zbog neovlaštenog snimanja od strane izabranog zvaničnika glasno mu se obraćam i žurno mu prilazim riječima „zašto me slikaš“, „otkud ti pravo da me fotografiraš“. Dok mu prilazim Kamber izvlači pištolj, da li iz džepa jakne ili hlača i podiže ga na mene u visini malo iznad svojih kukova.
Šokiran i dalje mu prilazim i sada još glasnije vičem „zašto potežeš pištolj na mene“, „zašto si povukao pištolj na mene“, „stani, ne bježi, zvaću policiju“… U tom trenutku Kamber unatraške dolazi do auta, pištolj spušta kraj lijeve noge na pod auta i sjeda na mjesto suvozača.
Pritrčim autu i uspijem onemogućiti da Asim Kamber, izabrani zvaničnik za potezanje pištolja na novinara, zatvori vrata suvozača. Držim desnom rukom unutrašnje hvatište vrata, a lijevom se branim od Kamberovih grčevitih pokušaja da mi skloni desnu ruku. On tada panično komanduje svojoj sekretarici i vozačici da krene autom, što ona i čini. To je trenutak kada Golf izlazi na kolovoznu traku.
Dok vozilo ubrzava, ja trčim, držim širom otvorena vrata suvozača i glasno pozivam policiju koja je „tu negdje“. Na desetine građana prate „show“. Ubrzavam još više zbog brzine vozila koje nakon 30-40 metara mora da stane, zbog kolone vozila ispred. Koji trenutak kasnije zadihani stižu dvojica policajaca, a uskoro im se pridružuju još dvojica.
Naređuju federalnom zastupniku Asimu Kamberu i njegovoj sekretarici i ličnoj vozačici da izađu iz auta. Izlaze. Pri tom je još uvijek nepoznato, da li je pištolj u autu ili je kod nekog od njih dvoje. Golf se pritom parkira u uski dvorišni prolaz nasuprot Nove banke. Okuplja se veći broj građana.
Od policije tražim da odmah oduzmu mobitel Asimu Kamberu kako bi se ustanovilo da je me neovlašteno fotografirao, a vidjelo bi se i iz kog ugla je radio fotografije. Na taj način bi se post festum mogla spriječiti tzv. službena verzija sanske policijske stanice koja je tokom dana preko portparola MUP USK-a odaslana u svijet, a prikazala je po konceptu „podobne stvarnosti“ iskrivljenu sliku događaja u kome su meni pripisane legurirane osobine Chuk Norrisa, Supermena i Davida Coperfielda da zaustavljam vozilo u pokretu, a prethodno dok vozila u kome je federalni zastupnik valjda i nema, potpuno van sebe uzvikujem gore citirane rečenice o neovlaštenom fotografiranju i potezanju pištolja. Postoje svjedoci da je Golf iz koga je izišao federalni zastupnik Asim Kamber i fotografirao me a potom povukao pištolj na mene, bio parkiran na trotoaru odmah iza kamiona koji je napravio pomenuti udes.
Policija ne oduzima mobitel Asimu Kamberu i pored mog višestrukog ponavljanja zahtjeva. Pritom, dok čekamo na potez dežurnog tužioca (još uvijek ne znam kojeg) i dolazak policijske ekipe sa istražiteljem radi pretresa vozila, policija, potpuno nerazumljivo dozvoljava da parkiranom vozilu, Asimu Kamberu i njegovoj sekretarici prilaze brojni stranački ljudi od načelnika općine, preko službenog strančkog vozača, vijećnika i drugih. Ostaje trajna sumnja da je tokom tih 30-40 a možda i više minuta pištolj iz auta kojim je ugrožena moja sigurnost „nestao“.
Napokon stiže policijska ekipa sa istražiteljem. Insistiram da se pretres obavi odmah i tu, zbog „milion razloga“. Objašnjavam da zbog narušenog ambijenta oko vozila i neovlaštenog pristupa stranačkih prijatelja Asima Kambera, čak i zbog moje već uočene otvorene sumnje da je pištolj sklonjen, tražim da se izvrši pretres na licu mjesta i vozila i svih aktera.
Istražitelj to odbija „obrazloženjem“ kako će to biti teško izvesti pored ulice, iako saobraćaj vozila ni komunikacija pješaka pritom nimalo nije ugrožena!? Naređuje da se pregled/pretres vozila obavi u krugu Policijske stanice Sanski Most.
Mene voze dvojica policajaca zaobilaznicom oko grada, kažu zbog gužve. Federalnog zastupnika Asima Kambera prevoze drugim policijskim vozilom. Njegova sekretarica ili lična vozačica, koja je prethodno dala ključeve auta policajcu, ponovo sjeda u svoje auto i sa pomenutim policajcem vozi se prema Policijskoj stanici Sanski Most!? Svjesno i neoprostivo narušavanje procedure i profesionalnog rada policije dozvoljavanjem da lice koje je učestvovalo u događaju a i policajac sjedaju u auto koje je trebalo da bude prethodno pretreseno. To je auto moralo biti prevezeno šlep službom ili pregledano/pretreseno na licu mjesta kako sam i tražio.
Pozivam advokata iz policijske prijavnice (mobitel su mi oduzeli, jer je komandir policije izrazio sumnju da neovlašteno snimam) da prisustvuje pregledu vozila. Advokat kaže da će mu biti dovoljno 15 minuta da dođe. Saopćavam policajcima poruku advokata, ali oni to „ne čuju“. Počinje pregled vozila. Tada saznajem od policajaca da je federalni zastupnik Asim Kamber dobrovoljno pristao na pregled vozila. Već tada mi je jasno, da je pištolj „nestao“.
Pitam opet policajce zašto Asimu Kamberu uopće nije oduzet mobitel ni na ulici ni ovdje u Policijskoj stanici. Odgovaraju mi da je mobitel oduzet i da je u autu koje treba da se pregleda. Ispostavlja se da mobitela tu nema. Njegova sekretarica Mirela Husić tada izjavljuje da je Kamberov mobitel kod nje!?
Pregled vozila traje nekoliko minuta, otprilike 10-12, uz fotografiranje. Naravno, ako je neko i sumnjao, pištolja nema i nema.
Moj advokat dolazi kada je „sve gotovo“. Razgovaramo desetak minuta u jednoj prostoriji, a na izlazu zajedno prilazimo policijskoj prijavnici i advokat kaže dežurnom policajcu da ću sada podnijeti prijavu protiv Asima Kambera za ugrožavanje sigurnosti i neovlašteno snimanje. Advokat odlazi.
Policajci me ubjeđuju da „ ne mogu podnijeti“ prijavu, iako insistiram, po sugestiji advokata. U više navrata pokušavam, a oni me uvjeravaju da je to „dupliranje“ posla i da je sve to već odrađeno od strane njih. Kad od njih tražim da vidim šta piše u toj „prijavi“, kažu mi „dođi sutra“.
Zovem Operativni centar MUP USK-a u Bihaću i upoznajem ih sa „problemom“ oko prijave ugrožavanja sigurnosti. Policajac mi na kraju, nakon što me je saslušao, kaže „ne preostaje ti ništa drugo nego da pišeš Unutrašnjoj kontroli“.
Jedan od policajaca dolazi do mene i obavještava me da će protiv mene podnijeti prijavu zbog „naročito drskog ponašanja“. Odnosilo se to na moju izjavu u krugu policijske stanice dok je trajao pregled vozila Golf, da nemam povjerenja u profesionalnost i policijsku etiku komandira Policijske stanice i istražitelja koji nije dozvolio pregled/pretres auta na licu mjesta gdje je i zaustavljen. Istovremeno saznajem kako će, po svemu sudeći, protiv mene ići i izvještaj o krivičnom djelu oštećenje tuđe stvari. Misli se na automobil iz koga je bestraga nestao pištolj koji je federalni zastupnik potegao na mene.
U toku noći saznajem da je u policijskom biltenu MUP USK-a za 20. maj događaj o kome pišem upisan pod „Ostali događaji“. Dakle, ni riječi o ugrožavanju sigurnosti i neovlaštenom snimanju.
U kasnim noćnim satima dobijam slijedeću informaciju koju će potvrditi svjedoci- dvojica policajaca poznatih identiteta, koji su tokom dana učestvovali u krajnje sumnjivoj policijskoj proceduri „traženja“ pištolja kojim mi je prijećeno, u 23:33 sati izlaze iz Policijske stanice Sanski Most. Ispred stoji upaljeno policijsko auto u koje potom sjeda policijski službenik takođe poznatog identiteta. Bio je to kasni brifing „preslagivanja“ iskaza kako bi se sutradan i narednih dana otklonila „mogućnost greške“.
Asim Kamber, prema mojim saznanjima, nema dozvolu za nošenje pištolja. Nadčovječanskim trudom pojedinih policijskih službenika juče je u praksi i dokazano da taj pištolj „nikada nije ni postojao“ i da je ova „opasna igračka“ plod novinarske imaginacije.
Predsjednik SDA Sanski Most je, nakon rušenja rahmetli generala Mehmeda Alagića 1997. godine, proteklih 22 godine koliko je na čelu ove stranke bio i ostao pobornik apsolutnih novinarskih sloboda pod jednim uslovom–da se o njemu pišu ode i panegirici. U protivnom – novinari su se susretali sa njegovom histeričnom a uz to bogatom manipulativnom praksom i brojnim tužbama za klevetu. Od juče je, barem za mene, postao izabrani zvaničnik za potezanje pištolja na novinara. Time je proces demitologizacije ovog mračnog lika duboko potresenog „narcističkom krizom“ potpuno dovršen 20. maja 2019. godine. (.)