Poštujući ugled Portala „ReprezenT”, kao i mnoge saradnike istog, ne želim ovim tekstom nikoga da uvrijedim. Ako se slučajno neko prepozna, to ide njemu na dušu i neka dobro preispita svoje aktivnosti i djelovanja od 1992. godine pa na ovamo.
Početak rata Kladuša dočekala spremna
Od predizbornog skupa SDA u Velikoj Kladuši 1991. godine (koji se smatra najvećim u historiji BiH) pa do danas, mnoge stvari neće nikad biti razjašnjene i mnoga pitanja će ostati bez odgovora. Nisam od onih koji izmišlja „vruću vodu”, ali moram napisati da niti dan danas ne mogu se sjetiti gdje su bili ugledni privrednici i javne ličnosti u to vrijeme. Nepobitna je činjenica da je u to vrijeme ubijedljivo najomiljeniji Musliman (jer nam nije bilo vraćeno hiljadu godišnje ime, odnosno naziv naroda kome pripadam – Bošnjak), danas osuđeni ratni zločinac Fikret Abdić. Pitam se, pošto znam da je bio dijete SKJ-e, kako i zašto je ušao u SDA? Imao je jako veliki izbor (SDP, Stranka za Jugoslaviju, Liberalna stranka Muslimanska demokratska zajednica itd.). Upravo ovo pitanje i odgovor na njega je početak odmotavanja „historijskog klupka“ i skidanje maski mnogima.
Volio bih znati a vjerujem i mnogi čitaoci, ako je već pobijedio (F. A.), zašto nije preuzeo mjesto predsjednika Predsjedništva BiH? Volio bih čuti ili pročitati njegov odgovor. Njegovi odlasci u Bijeljinu i Bosansku Krupu, te već slijedeći dan napad na ove gradove od paravojnih formacija i užasi koji su napravljeni su mi sumnjivi, tim više što je Abdić, garantirao da u tim gradovima neće biti krvo-prolića. Znamo dobro što se desilo.
Zarobljavanje rahmetli predsjednika Izetbegovića i njegov (kako neki generali i političari tvrde) pokušaj državnog udara, dok je sjedio u „Centralnom dnevniku tadašnje TV Yutel“, su mi diskutabilni. Naime, još niko nikad nije iznio u javnost činjenice da je to istina. Dozvoljavam i da jeste. Ako jeste, kako je onda osoba koja je htijela izvršiti državni udar uspjela izaći iz hermetički zatvorenog Sarajeva? Posebno me interesuje i zašto nadležne institucije su ćutale godinu dana o tome. Ovo navodim iz razloga što je tadašnji komandant 5. Korpusa Armije BiH, povodom 1. godišnjice formiranja Armije BiH na stadionu NK „Krajina“ u Cazinu raport predao upravo Fikretu Abdiću, započevši svoj raport riječima: „Gospodine predsjedniče…“.
Nikad nisam čuo, niti pročitao, zašto je Abdić odbio dati podršku majoru Hajrudinu Osmanagiću (bio sam lično prisutan kad je Osmanagić to od njega tražio), nego Ramizu Drekoviću (danas generalu)?
Inicijativa za formiranje AP ZB je lažno prikazivanje volje naroda
Aktivisti koji su radili na prikupljanju ovih potpisa na terenu su se služili svim i svačim, samo da bi dobili potpise. Navodim jedan lični primjer. U Pećigradu moja rahmetli majka je bila u posjeti kod moje rahmetli tetke Safije. Ona je bila strina aktiviste, inače trgovca Hase Kajtazovića. Kad je ovaj ušao u kuću, zatekao je moju majku i upitao: „Da li bi ti voljela da ovaj rat završi i da se tvoj jedini sin vrati iz Bihaća tebi“? Majka kao svaka majka je potvrdno odgovorila. Odmah je uslijedilo pitanje: „Ako tako misliš bili se ovdje potpisala“? Majka je to učinila! Kao što se vidi nije bilo riječi o formiranju tzv. AP ZB a kamo li da li je neko podržava ili ne. Ovakvih i sličnih primjera bilo je na pretek.
Upravo formiranje ove para državne tvorevine, je bacilo u zaborav činjenicu da je Velika Kladuša 1992. godine, bila najbolje naoružana i uvojničena općina na području, tadašnjeg Okruga Bihać i da je prva žrtva u odbrani našeg naroda na Bosanskoj Krupi bio rahmetli Sead Ćehić i da su kao pripadnici TO-e BiH zarobljena trojica Kladušćana.
Poslijeratno orgijanje u Velikoj Kladuši, kad je u pitanju uništavanje društvene imovine je nedopustivo! Nakon vojničkog poraza tzv. Narodne odbrane koja je djelovala pod komandom „Pauk“ i generala Mile Novakovića, ušlo se u Veliku Kladuši i došlo na granicu BiH 07. augusta 1995. godine. Upravo ovaj datum mnogi koriste po sopstvenoj želji ili u političke svrhe, a što je žalosno. Legitimna vojna formacija tadašnje Republike Bosne i Hercegovine je oslobodila Veliku Kladušu, od plaćenika, kao što su Radojica Božović zvani „Kobac“ (koji danas živi u Golubovcima kod Podgorice (Crna Gora) protiv koga nikad nije podignuta nikakva optužba (iskreno ne znam iz koje razloga, Legije, Ulemeka i ostalih „Kurvi rata“, oslobodila je stanovništvo Velike Kladuše od „Policijskog sata“ koji je trajao od 12:00 sati, pa sve do sutradan u 10:00 sati. Što bi značilo da su u toku 24 sata stanovnici Velike Kladuše imali svega dva sata da se slobodno kreću.
Egzodus stanovništva je nepobitna činjenica. Otišlo je mnogo stanovnika općine Velika Kladuša, ali i stanovnika općina, Bihaća, Bosanska Krupa, Bužim, Cazin, Sanski Most i Ključ… Ovo navodim iz razloga što nije riječ samo o egzodusu stanovnika jedne općine.
U takvoj pustoj Kladuši nije se moglo organizirati kvalitetna zaštita društvene imovine, a pokretanju proizvodnje da se i ne govori. Taj moment „Ratni lešinari“ uveliko koriste i pod sloganom da se „svete Fikretu Abdiću“ i plaštom lažnog patriotizma, kreću u pljačku naše općine. Da li se moglo više učiniti na zaštiti društvene imovine? Jeste! Zašto nije? trebaju dati odgovor općinski čelnici i direktori tadašnjih preduzeća („Agrokomerc“, „Saniteks“, „Grupeks“, „Kladušnica“).
Kako dalje? Kako sada? Pitanja su na koje nije teško dati odgovore. Naime iz javnog života trebaju se povući svi oni stariji od 1975. godine i to pod hitno. Ostaviti Veliku Kladušu mlađim generacijama, koja je i obrazovana i edukovana i koja nema „hipoteku rata“. Što bi značilo da su te generacije objektivnije i da će se daleko lakše dogovoriti o svemu, nego politički metuzalemi i povratnici iz raznih krajeva svijeta, koji sa dobrom inostranom penzijom, pod izgovorom da traže rješenja za Veliku Kladušu, samo stavljaju sol na otvorene rane iz prošlosti.
Sigurno je da su generacije rođene 1950. godine ili starije pet godina ili mlađe pet godina, znale napraviti bolje danas u Velikoj Kladuši, ubijeđen sam da bi. Ako nisu, onda; mladosti Velike Kladuše, zasučite rukave i rastjerajte sve one koji vam smetaju! Obezbijedite bolje sutra svojoj djeci. Taj vam je zadatak zadala prošlost i vaša djeca i unučad. Ešref HADŽIĆ
