Proljetni glasovi za promjene
Iz ugla građanskog posmatrača, piše Hasan Zulić
Kao proljetnice (jaglac, visibaba, drijemovac, šafran i kukurijek) koji nagovještavaju dolazak proljeća, tako i događaji u nas (hapšenje, hidžab, protest budžetskih korisnika, zaduživanje) odvijaju se u ozračju vjesnika promjena. Čovjek ima složen odnos prema promjenama. Promjene u ljudskom društvu neizbježne su i stalno se događaju. Većina ljudi, iako želi napredak ne doživljava promjene kao samopromjene, već im se mnogo ćešće opire želeći da se drugi promijene ili se boljitak ostvari bez izmjene postojećeg stanja, čineći sve da ih ukoči. Gandi je govorio „Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu“.
Mi pokrećemo promjene, mi poduzimamo i uzdržavamo sustav. Nijedna cjelina, pa makar to bila i država ne posjeduje cijelu energiju i moć, već je crpi iz pristaša i sljedbenika sustava. Neke promjene kradu procvat od građana i onemogućavaju napredak. O njima ću govoriti u lancu tekstova koje ćete čitati sve dok vlast odlučno ne krene u promjene socijalno – ekonomskog obrasca. Hapšenje, uhićenje Fahrudina Radončića, lidera SBB, u javnosti izaziva kontraverzu. Optužnica ga tereti da je vođa organizovane grupe koja se sumnjiči da se udružila radi činjenja kaznenih djela, ometanje rada pravosuđa, te davanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem. Golema skupina pristaša i ganimeda stranke iz raznih slojeva društva, okupljeni oko tabloida „Dnevni avaz“ shvaćaju sumnjičenje, ometanje rada pravosudnih organa i činjenje kaznenih djela kao ujdurmu koja za konačan cilj ima da u bh društvo unese kaos, nemir i smutnju širokog vidika. Dok Radončićevo političko obiteljsko stablo, optužnicu drži neutemeljenom i na kratkom ćeneviru, velike društvene skupine, pritisak na pravosuđe doživljava neisplativim; penzioneri šuškaju leđa u minder u iščekivanju filma „Kod amidže Idriza“, mladi voajeri, gotovo u punoj populaciji, uživaju u reality-u, a socijalno ugroženi hrle u narodnu kuhinju ili dubinski riju kontejner. Optužba protiv gosp. Radončića ukazuje da najviši pravosudni organi u BiH (tužilaštvo i sud) definitivno udaljuju politiku iz pravosuđa. Vlasti, politički lideri i civilno društvo, obavezni su da poštuju i pridržavaju se neovisnosti pravosuđa koje treba da djeluje bez bilo kakvih vanjskih pritisaka, blagoglogoljivo upozoravaju europski medijatori i dodaju da očuvanje nezavisnog, nepristrasnog i profesionalnog pravosuđa i primjena vladavine zakona za sve građane u zemlji je od najvećeg značaja za Europsku uniju. Osamljenje gos. Radončića, očekivano, neće uticati na stabilizaciju bošnjačko – muslimanskog faktora u organima vlasti svih nivoa ustroja u zemlji. Predsjedništvo SBB poručilo je javnosti da je koalicija sa SDA nedvosmislen izbor, jer sve druge opcije Federaciju i BiH vode u veliku neizvijesnost. Neko je u ovoj percepciji pomiješao skupove jabuka i krušaka; koliko mnogo je resetirana vlast ojačala snagu za promjene ako je do danas urađeno 1/5 mjera iz reformske agende? Ili će se odlučno i duboko krenuti u reforme ili će ovladati klasičan spin pokazaće izražena volja koalicijskih partnera. Za sada tandem Izetbegović – Radončić zajednički nisu ponijeli bosanski barjak za interese stabilnosti države. Bez obzira kako se u konačnici odredi sudski output ovog slučaja, pravosuđe će i nadalje držati i nedodirljive na dugom štapu i pod kontrolom ili će se cjelovito urušiti i splasnuti do neprepoznatljivosti. Hidžab, „Moj hidžab – moj ponos“, „Moj hidžab – moje pravo“, performans protesta profesora i studenata Islamskog fakulteta u Bihaću, nedvosmisleno je svjedočenje da zabrana nošenja marame u pravosuđu je ukidanje značajke koje muslimanku čini onom koja jeste. Hidžab (veo, zavjesa, marama) nije zaštitni znak islama, kaže akademik Rešid Hafizović. Po Šerijatskom zakonu hidžab je način odijevanja, a vjernice su obavezne da nose maramu ma gdje se nalazile. Škole islama predstavljaju maramu u značenju simbola skromnosti, privatnosti i morala, a nose je žene islamske vjere (vidi Wikipedija). Pitanje pokrivenosti nije nikakvo obilježje, niti simbol, nego je pitanje identiteta osobe ženskog spola koja pripada islamskoj vjeroispovijesti, kaže ombdusmen Jasmina Džumhur. Nošnja hidžaba za muslimanke nije vjersko obilježje već je sama suština, ili temeljni nalog njene vjere (prof. Esad Duraković). Nije muslimanka istinski vjernica ako na sebi nema maramu. To je pitanje identiteta muslimanke, pravo na slobodu čovjeka, vjere i iskaza svoje vjere. Žena islamskog svjetonazora ne može skinuti maramu na radnom mjestu, pa makar radila u pravosuđu, jer bi time odbacila svoju suštinu, ono što je u njenoj vjeri zapovjedni nalog. Visoki sudski i tužilački savjet BiH priječi zaposlenima u tužilaštvu i sudu da na radnom mjestu nose vjerska obilježja. Iako nije poznat slućaj sa sudskim epilogom koji bi potvrdio motivisanu pristrasnost, je li nošnja marame shvaćanje simbola vjerske pristrasnosti u pravosudnim institucijama kako bi se našao razlog da se vjera udalji iz sudnice? Ili je svrha protesta bila izvršiti sustavno vjerski pritisak na tužilaštvo i sud, da u suradnji sa civilnim društvom poduzme potrebne korake i mjere kojima će biti stvoreni uvjeti za neograničeno učešće vjerskog svjetnozora u ozračju procesa pravde suđenja? Uprkos činjenici da je zakonom zabranjeno isticanje vjerskih, političkih i nacionalnih obilježja za vrijeme obavljanja tužilačke i sudijske dužnosti, po mojem opažanju, prihvatanje zaključka da se vjera udalji iz pravosudnih institucija, postaje nemoguća, jer na temu nije izveden jasan i na činjenicama izveden konačan odgovor. Pokoravamo se zakonima da bismo bili slobodni, govorio je Ciceron. Štrajk, ispoljeni bunt štrajkača zbog usporavanja dinamike isplate plata, toplog obroka, regresa… očekivan je odgovor uživaoca prava iz kolektivnog ugovora iz osnova rada. Revolving overdraf od 7 miliona maraka zaustavio je štrajk budžetskih korisnika, osim policije, do novog iskaza nezadovoljstva. Socijalni dijalog nepovratno je kontaminiran pa se rješenje sraza između Vlade i sindikata tim mehanizmom ne može nastaviti. Dvije strane različito gledaju na isti proces dogovaranja ili imaju različito mišljenje. Oko toga se stvara nepotreban problem, ali na dvjema stranama ostaje da riješe sporna pitanja. Para u budžetu ima, nema razumijevanja za ekonomski trenutak. Kada bi Vlada Izudina Saračevića bila razumna i racionalna, a drugi socijalni partner uvažio vrijeme u kojem živi i radi, ravnoteža interesa ne bi više bila na dnevnom redu. Rješenje problema je u rashodu godišnje bilanse. Prekobrojan ljudski faktor u javnom sektoru uzrok je fiskalne neravnoteže. Smanjenje javnih troškova kroz manji broj zaposlenih, dakle, strukturalni dijalog jedina je šansa da se javne financije fiskalno srede. Zato, valja nastaviti razgovor, ali ovaj put strukturalni kako i na koji način rasporediti troškove u rashodnoj strani budžeta. Drugog puta, za sada, nema na vidiku. Nastaviće se…