Političko porodično stablo Izudina Saračevića nema sposobnost da izvrši mjere iz ekonomske Agende
Piše: Hasan ZULIĆ
Godina je poslije parlamentarnih izbora. Vrijeme je osvrta na ostvarenja ciljeva koalicijske vlasti SDA i A-SDA u USK-u, izrečenih u predizbornoj kampanji. Kojim putem su hodili u sređenju javnih financija, kao prvi kratkoročni cilj? Kojim pravcem su krenuli: jesu li se usmjerili k’ smanjenju javne potrošnje i zajahali krestu fiskalne ravnoteže? Odgovor na ova pitanja našao sam u programu izvršenja budžeta USK-a za 2015. godinu. U zoni svoje fiskalne odgovornosti Vlada Izudina Saračevića, u januaru i februaru provela je gubitke koje je neogovorno ostvarila Vlada Hamdije Lipovače, i nagomilano već u martu stvorene su obaveze preko 61 milion maraka. Uprkos 23,5 miliona maraka kratkoročnog i dugoročnog zajma kod komercijalne banke, Vlada je uspjela ispuniti plan gotovinskog gubitka za fiskalnu 2015. godinu dva mjeseca prije roka. Vlada H. Lipovače dugovala je budžetskim korisnicima dvije plaće, pet mjeseci toplog obroka, regres za 2014., putne troškove za 2014. te umrline i otpremnine za odlazak u penziju i naknade za vanredne ispite za 2013. i 2014. godinu. Vlada I. Saračevića budžetskim korisnicima duguje dvije plaće, topli obrok za pet mjeseci, troškove prevoza, regres za 2014. i 2015., te otpremnine i umrline za 2015. godinu.
Struktura ukupnog obima prihoda, primici i financiranje, očekivano se pokazalo kao nemoguća misija Vlade, a izdaci otkrili rastrošnost i neodgovornost u planiranju javnih rashoda. Kako nije izvršena dubinska analiza rashoda, nadasve plaća, naknada koje nemaju karakter plaće i ostalih rashoda suzio se prostor izvršenja razrade i ostvarenja godišnjeg plana izvršenja, a prva promjena morala je biti rebalans budžeta čije donošenje sam tražio u junu. S obzirom, da Vlada nije stavila pod lupu izdatke u javnom rashodu i poduzela mjere štednje kojima bi ograničene mjere usmjerila na zaustavljanje daljeg rasta javnog duga koji svojom dinamikom rasta financijsku sigurnost drži na kratkom štapu, dovoljno govori o neučinkovitosti cijelog sustava vlasti. I ova vlast ispunila je plan gotovinskog gubitka dva mjeseca prije roka i time produžila „ledeno doba“ za ravnotežu javnih financija. U traganju za najboljom formulom koja omogućuje uvođenje mjera koje umanjuju fiskalnu krizu i u prvom mjesecu mandata krene najavljenim putem, Vlada je odbacila odbranu deficita. Ali, već u aprilu zastalo se pred stubištem kojim je Kanton mogao pobjeći iz fiskalne žabokrečine financiranja skupog i neučinkovitog javnog sektora. Najavljeno smanjenje javne potrošnje kroz smanjenje prirodnog odliva uposlenih i smanjenje cijene rada (uštede) nije se dogodilo, pa je izostalo i stvaranje pretpostavke za mogućnost rasta realne ekonomije. Mada je naslijedila golem javni dug i zabrinjavajući fiskalni manjak, Vlada je mogla uravnotežiti javni budžet na rashodnoj strani i kroz racionalizaciju javne potrošnje uz posebnu kontrolu novog zapošljavanja, u izdacima uštedjeti najmanje 20 miliona maraka. Zašto u minuloj godini, od naslijeđenog lošeg financijskog stanja u kantonalnoj riznici novca nije došlo do sređenja javnih financija i izašlo iz recesije koja je postala problem za pozitivan rast ekonomije? Zašto se od lošeg nastavilo gore stanje beskonačnosti? Suočena sa pošastima slabašnog gospodarstva i nedovoljnog priliva novca u kantonalnu kasu, Vlada je imala šansu da izgovori bilo kakvu ideju ili misli da i kroz uska vrata i tijesan put vodi promjene obrasca života na ovom prostoru. No, ona je in silvam ligna ferre (radila uzaludan posao) i u startu zamrznula programske aktivnosti iz reformske agende. I ova kantonalna vlada, od premijerovanja Šemsudina Dedića, je političko tijelo s greškom; ne dariva sebe interesima vanbudžetskih korisnika već napada sofru kako bi unucima ukrala snagu u borbi za život. Naime, reformska agenda je izazov, ona se provodi preko određenih ministarstava. Ministri koji će ih preuzeti moraju biti dovoljno stručni i odgovorni da se reforme provedu. Kantonalna koalicijska vladana prepoznaje program ekonomske reforme radi pokretanja procesa oporavka i modernizacije ekonomije, jačanje održivog ekonomskog rasta i otvaranja radnih mjesta i nije spremna prihvatiti taj izazov. Savjetnički i ministarski tim nije se snašao u uzburkanom ozračju. Savjetnici nisu uspjeli iskočiti iz podaničkog stranačkog iskustva i funkcionišu kao vakum u prostoru i vremenu.
Zgrčeni i uplašeni, ministri nisu dali reformski odgovor na proteste budžetskih korisnika; kad je grupa poljoprivrednika zaprijetila da će blokirati državnu granicu i spriječiti protok ljudi, robe i kapitala, ministar navrat nanos isplaćuje poticaje iz kredita a da ne zna kome i zašto; drugi ministar ovjerava rad na neodređeno vrijeme 250 prosvjetara u osnovnom i srednjem obrazovanju, primljenih na određeno vrijeme ili im je prestao rad zbog nedostatka broja učenika; treći je u paramparčad razbio Novalićev monitoring na novo zapošljavanja u javnom sektoru i zapošljava 30+ 100 policijskih službenika u Upravi policije MUP USK-a za čin policajac, četvrtu rak ranu zdravstva liječi melemom, a uzroke golemog gubitka zdravstvenih institucija otvorene šake prepušta Svevišnjem. Loše kadrovirani politički saraj velikim dijelom je krivac za promašaj ostvarenja ciljeva vlade. Premijer Izudin Saračević, čovjek je bez argumenata, nepopustljiv i neumoljiv u prihvatanju drugih i drugačijih rješenja, samozatajen u vrtlogu svojih shvatanja i uvjerenja, a odluke donosi po direktivi stožera SDA preko stranačkih medijatora i čvrsto ih podupire. Premijer funkcionira kao posvuduša, nijedan dnevni događaj u Kontonu, u posljednjih šest mjeseci, ne prolazi bez njega i svakodnevnom dešavanju pristao je biti glasnogovornik. Bilo bi neprimjereno uopćiti odgovornost kantonalne vlasti spram ekonomske agende, a izostaviti iz procesa dva masterminda (glavni upravljači iz sjene) Seada Kadića i Asima Kambera. Ovi priučeni političari vedre i oblače na krajiškoj političkoj sceni. Njihov osnovni politički kredo je interes SDA i baština koju promoviše lider te stranke Bakir Izetbegović, a interes USK-a gurnut je ustranu. Svojim neposrednim uticajem mogli su podstaći odlučnost i vrlinu u radu izvršne vlasti, a ne njihove poroke. Kako su činili upravo obrnuto ograničili su suverenitet odlučivanja, a svojim ponašanjem u skupštinskim klupama postali su kočioni mehanizam vlaka na pruzi Sarajevo – Brisel. Opstrukcija ovih i drugih zastupnika, nedostatak vizije i ideja onemogućili su zdrav radni duh u traženju izlaza iz zapletenih puteva duboke krize. Zbog toga, ljudski kapital u vlasti bio je u nemogućnosti u punom kapacitetu usmjeriti se i dovoljno odmaknuti kako bi rizici reformi bili dovedeni pod kontrolu i USK na beznađe odgovorio mjerama boljitka života. Zaključno govoreći, političko obiteljsko stablo Izudina Saračevića izaziva reformu kada se promatra bez želje za istragom, prosto, kao dijete. Poznati su mi uzroci zašto ne ulažu trud da bi postigli ono što im sudbina nalaže. Zato imam pravo da osuđujem njihov nerad i neodgovornost, jer pravo na kritiku ima samo onaj ko je spreman da pomogne. Neka mlate praznu slamu na strništu propalog budžeta! Neka unose drva u šumu! Svejedno, ja ću i u buduće, s vremena na vrijeme osvrtati se na reformsku agendu.