Evo nas hvala Bogu početkom januara u Novoj 2019., koji je valjda bitan samo po tome što je prvi u godini i što sa njime ove godine ne ulazimo u redovnu izbornu godinu, a izbore prijevremene ili vanredne, kako god, treba spomenuti jer ponajprije, čini se, trebaju nama Kladuščanima a vjerovatno još nekima. Nama Kladuščanima izbori možda trebaju jer već duže vrijeme nemamo niti ćemo, kako se čini, uskoro imati vlast koja funkcioniše. Ova postojeća od marta prošle godine ne funkcioniše, ili kada funkcioniše to je na silu, na guranje, političkom trgovinom…

Treba malo pojasniti situaciju u kojoj na sceni gledamo dvije opozicije što je novitet na političkoj sceni BiH jer još nije poznato da neka druga lokalna zajednica funkcioniše na takav način. Dvije opozicije ili dva bloka su SDA (4), A-SDA (1), DNZ BiH (4), KSPP (1), Pokrenimo Kladušu (3) i Nezavisni vijećnik (1) s jedne, i LS (13) i Nezavisna vijećnica (1) s druge strane. Podsjećamo da su nakon izbora većinu formirali Laburisti sa dva nezavisna vijećnika (izabrani kao kandidati DF) od kojih je jedan iznevjerenih očekivanja u poziciji promijenio stranu i time uspostavio dvije opozicije odnosno pat poziciju. Dakle, stanje na terenu je takvo, 14 – 14, a pravo pitanje je kako izaći iz pat pozicije. Zbog nesnošljivih međusobnih odnosa ova dva bloka, čini se nikako prije vanrednih ili redovnih izbora. I dok je funkcionisala većina u Općinskom vijeću a tomu naročito svjedočimo sada, niti jedan prijedlog, amandman ili drugi zahtjev opozicije nije prihvaćen odnosno uvažen, a opozicionari to pamte pa vraćaju s’ kamatama.                                                          

No, oni koji su izgubili većinu pa vlast zbog toga funkcioniše na način toplo-hladno, valjda radi vlastite utjehe, pronašli su uzročnike takvog stanja, a to su neimenovani mediji i neimenovani pojedinci u Velikoj Kladuši. Naravno, u takvo što trebaju uvjeriti najprije sebe pa onda pokušati uvjeriti i građane koji nisu blećci i koji odlično razumiju zbog čega je stanje ovakvo kakvo jeste. A stanje u godini kojoj je odzvonilo je, najblažim riječnikom kazano, obilježeno krizom vlasti, krizom morala, krizom svijesti, odnosno krizom svega i svačega. „Pokopali“ smo 2018. uz sveopće slavlje sa Alenom Islamovićem i „Okusom meda“ na Gradskom trgu uz radost što smo zakoračili u Novu – 2019. godinu a vrijeme će ubrzo pokazati da li smo bili u pravu što smo se radovali dolasku Nove godine ili ne!? Ipak, čini se da nemamo razloga očekivati ništa bolje niti u tekućoj godini. Ako ćemo pošteno, protekla godina nije bila sjajna, obilježile su je opstrukcije najgore vrste kako zakonodavne tako i izvršne vlasti Velike Kladuše. Još je puno toga po čemu možemo, ako hoćemo, pamtiti godinu koju smo tek ispratili, ali podsjetit ćemo na njeno naslijeđe, nek se zna. A naslijedili smo već pomenute krize svega i svačega.

Iz perspektive profesionalnog novinara, opisane političke turbulencije nisu loša pojava, naravno ovo ne govorim u ime građana kojima je svega preko glave a od turbulencija im se već odavno vrti u glavi. Postavlja se pitanje ko je odgovoran za turbulencije! Svi pomalo a Laburistička stranka najviše koja je formirala pa izgubila vlast i sada Velikom Kladušom vlada „na silu“ a to niti ide, niti je dobro, niti treba da potraje. Da bi kao svojevrsni eksperiment u Velikoj Kladuši vlast funkcionisala sa dvije opozicije, bez većine, trebalo bi barem približno podjednako rasporediti i prava i obaveze, a to oni koji su prava stekli pa izgubili ne žele ni pod razno, i zbog toga zapravo imamo opisano stanje.

Da su na primjer direktori javnih preduzeća i ustanova u Velikoj Kladuši profesionalci, a ne stranački poslušnici, nebi se javnosti krajem prošle godine video obraćanjem na Radiju Velika Kladuša obratili na način kako to žele njihovi mentori već na način da o svom radu realno i istinito informišu javnost, dakle građane Velike Kladuše koji pune budžet a oni sa njime se dobrim dijelom financiraju. U Velikoj Kladuši, pored Radija Velika Kladuša, postoje još tri registrirana medija, neovisna ili privatna, koji nisu korisnici budžeta, pa čak ni reklamnih sadržaja javnih preduzeća i ustanova. Zašto ovi mladi ljudi, direktori malih i velikih sistema, sposobni izvan svake sumnje, dobri i atraktivni sagovornici, nemaju snage i hrabrosti suočiti se na isti način i sa novinarima ovih medija. Ako nemaju hrabrosti, a očito nemaju, kako onda da javnost vjeruje u ono što su kazali u obraćanju koje je klasični sukob interesa jer su govorili samo na mediju koji se financira iz budžeta kao i javna preduzeća odnosno ustanove.

 Prvi od njih, Amir Đogić, direktor JKUP „Komunalije“ ocijenio je prošlu godinu vrlo uspješnom a to mu se iz više razloga ne može vjerovati jer nije npr. spomenuo kako je ovom preduzeću izrečena prvostepena presuda teška više od 130 hiljada KM, doduše uložena je žalba ali presuda se desila u 2018. godini i to zbog klasičnog revanšizma i nepoštivanja osnovnih ljudskih prava iz radnog odnosa prema neistomišljenicima, a to se želi sakriti od javnosti. Vrlo uspješna godina bila bi, po Đogiću, još uspješnija, da nije izostala podrška opozicije. Ovdje se u nastavku može svašta napisati, ali neću ništa osim pitanja mladom direktoru, da li on ozbiljno misli da je samo krivica u opoziciji ili eventualno negdje drugdje. Da li je opozicija kriva što njegov i drugi izvještaji za 2017. i planovi za 2018. razmatrani krajem 2018. godine nisu prošli. Eto, neki i jesu prošli, jer se opozicija smilovala. Niti jedan direktor kojem nije prošao izvještaj nije podnio ostavku, pa pitamo šta je sa moralom? Pitam javno direktora Đogića koji su to mediji koji negativno pišu o preduzeću „Komunalije“ a koji su prepreka za još bolje rezultate. Zašto je teško izgovoriti njihova imena? Ako ih ne imenujete znači da se krijete iza neosnovanih optužbi a to nimalo ne liči mladom, sposobnom i perspektivnom direktoru. Kazati kako su (neimenovani) mediji otjerali kupce i dobavljače preduzeća je izmišljotina koja ne prolazi, a još veća je ona u kojoj direktor kaže da su mediji pokvarili odnose preduzeća sa bankama. Kada bi imao razloga barem jedan procenat vjerovati u takvu tvrdnju, bio bi izuzetno ponosan na medijsku zajednicu što je tako snažna, a posebno kada bi znao koji je to medij da čestitam! Tragikomična izjava! O kapitalnim projektima među kojima su dvije pametetne klupe, koje pametno ne funkcionišu, čišćenje Grabarske, izgradnja Gradskog sata na Trgu, uređenje trotoara, gradnja školske sportske dvorane u školi „Podzvizd“, spadaju uglavnom u tekuće poslove i o njima nekom drugom prilikom.

Direktor Radija Velika Kladuša Adis Purić izbjegao je (ne)namjerno kazati javnosti, koja ima pravo na pravovremenu i tačnu informaciju, da je on potpisao nalog za plaćanje kazne Radija u visini od 5.000,00 KM Regulatornoj Agenciji za komunikacije a zbog nepoštivanja pravila elektronskih medija u izbornoj kampanji. Za ovu kaznu jeste odgovorna opozicija jer se žalila na diskriminaciju i nejednakopravnost koja je obilježila kampanju vođenu posredstvom ovog medija.

Uglavnom, treba iskazati sumnju u sve drugo što je kazano jer ono što je pokušano sakriti od javnosti i nije baš sitna i nebitna stvar. Općinski načelnik Fikret Abdić je u svojim monolozima zbog kojih je Radio i kaženjen, najavio pojedinačno obraćanje njegovih bliskih saradnika, upravo kazavši mladih i uspješnih ljudi, koji vode javna preduzeća. Nadamo se da će do toga uskoro doći i da će u Novoj 2019. godini prestati diskriminacija nezavisnih-privatnih medija čiji novinari itekako imaju potrebu svojim konzumentima prenijeti informacije do kojih bi došli iz upriličenih razgovora ili press konferencija. Zbog toga, na kraju, u ime Redakcije ReprezenT-a i druga dva nezavisna medija, sugerišem direktorima javnih preduzeća da prirede press konferenciju, bilo zajedno ili pojedinačno, kako bi javnost i građani imali priliku čuti i drugu stranu priče jer ovo što direktori sada činite, putem samo jednog i pri tom jednostranačkog medija je jednoumlje a to je neprihvatljivo za bilo koje demokratsko društvo pa i naše velikokladuško.

Da zaključim, godina iza nas je, eto bila takva kakva je bila i naknadne intervencije za nekakav popravak jednostavno nisu moguće. Ali šta nas to ipak čeka u Novoj godini, kakve su procjene, prognoze? Ne treba a priori biti pesimista, ali naravno ne treba biti ni nešto posebno „vidovit“, pa ne vidjeti u kom će se ona pravcu kretati. U našoj Velikoj Kladuši, konkretno, sasvim je izvjesno da će se kriza vlasti nastaviti, možda i do oktobra 2020., jer logika vladanja ovdje jednostavno ne dozvoljava stabilnu i prosperitetnu vlast. Gdje to, osim u Velikoj Kladuši, ima toliko eksperimentizma i noviteta i gdje ima takav oblik vladavine u kojoj pozicija drži sve poluge vlasti a koja odavno nema većinu i radi na „guranje“. Takva politika koči privredu o čemu je direktor Đogić govorio jer sistem je takav da stalno regeneriše krizu i na koncu – propast, ukoliko se naravno, u međuvremenu nešto bitno ne izmijeni. A, volje da se nešto bitno promijeni – očito nema! Ne može je ni biti u situaciji kada općinski načelnik najavi sigurnog dobitinika ovogodišnje „Februarske nagrade“, preduzeće „Komunalije“, koje to po važećim propisima ne može biti, jer ova nagrada se dodjeljuje isključivo pojedincima, a njegova Laburistička stranka nema dovoljno ruku za izglasavanje promjene pravila a niti za dodjelu nagrade. Ovdje nije čudno načelnikovo nepoznavanje propisa jer on nikad za njih nije mario već je radio kako on misli da treba, već brine gromoglasan aplauz prisutnih vjećnika Laburističke stranke koji bi morali znati komu se i kako dodjeljuje „Februarska nagrada“. Takva nesmotrenost prisutnih vijećnika na Izvještajno-izbornoj skupštini Laburističke stranke samo pokazuje koliko misle svojom glavom i koliko poznaju propise koje je donijelo Općinsko vijeće. Niko se u Velikoj Kladuši do sada, pa ni opozicioni blok, nije oglasio po pitanju ovakve najave koju je načelnik spreman odbraniti, kako je kazao, na deset najvećih svjetskih fakulteta. Čini se ipak kako prijedlog neće proći i kako će bruka ostati na onima koji su (ne)svjesno aplaudirali vođi. Esad ŠABANAGIĆ