Piše: H. Muratović

Prlikom obilježavanja godišnjice oslobađanja Jajca u zadnjem ratu, predsjednik Republike Hrvatske, Zoran Milanović, olako je javno iznio lako provjerljive laži. Naime, ovaj čovjek koristi baš svaku priliku da pljune u lice ne samo Bošnjacima, već i svom karakteru. Jer, tvrditi da je Jajce hrvatski grad i da ga je u zadnjem ratu oslobodila isključivo hrvatska vojska, bezgranična je laž. Evo činjenica koje ga do nogu demantuju. Po popisu stanovništva 1991. godine na području općine Jajce živjelo je 15.790  ili 35,9% Hrvata, a 2013. godine 12.555 ili 46,1%; Bošnjaka istih godina bilo je 17.587 ili 40%, odnosno 13.269 il 48,7%; Srba 7.508 ili 17,1%, odnosno 501 ili 1,8%; Ostalih 3.095 ili 7%, odnosno 933 ili 3,4%. Dakle, relativno većinsko stanovništvo bilo je bošnjačko prije i poslije rata. Druga Milanovićeva laž je konstatacija da je Jajce oslobodila samo hrvatska vojska. Zašto ovaj politički cirkuzant namjerno izostavlja činjenice da su u oslobađanju ne samo Jajca, već i šireg područja Bosanske krajine, učestvovale jedinice Petog i Sedmog korpusa Armije BiH, razvlačeći neprijatelja na sve četiri strane?! Zar on i dalje misli da će više puta ponovljena laž postati istina. Neće, Milanoviću, Krišto i Čavara! Budući da pristojan čovjek od ovoga trojca u bijednoj predizbornoj kampanji ne može očekivati ništa ozbiljno, što je zasnovano na činjenicama, čudi šutnja prisutnih oficira HV i HVO, koji dobro znaju šta je istina i koliko su žrtava podnijeli pripadnici navedena dva korpusa Armije Bosne i Hercegovine!? A tek tvrdnja cirkusant Predsjednika (Milanovića) da su hrvatske jedinice oslobodile i Sarajevo, bezgranična je laž. Vrhunac bezobrazluka Z. Milanovića je i relativiziranje genocida u Srebrenici. Da je to učinio predsjednik koji nije pravnik po vokaciji, bila bi manja blamaža. Ali, kada to učini pravnik u slučaju genocida u Srebrenici, koji je nesporna i presudom Međunarodnog tribunala utvrđena činjenica i koji ilustruje podatak da su nalogodavci ovoga nečuvenog zločina dobili oko hiljadu godina zatvorskih kazni, onda se normalan čovjek ne treba čuditi, već se pridružiti Emiru Suljagiću, čiju su familiju četnici pobili, a on igrom slučaja ostao živ, kada Milanoviću i njegovom kabinetu javno *ebe mater! Šteta je samo što gospodin Suljagić nije bio na skupu Brdo-Brioni kod Kranja, kada je Milanović relativizirao zločin genocida, pa da mu u njedra prolije vruću supu. Jest da bi to bio diplomatski skandal, ali bi svijetom taj čin odjeknuo više nego hiljadu rečenica.

Nakon izjava civilnih i vojnih zvaničnika tzv. hrvatske strane, postavljaju se pitanja:

  • čemu treba da služe navedene laži;
  • zašto su one izrečene baš u Jajcu na Dan oslobođenja;
  • koju poruku one šalju narodima u BiH;
  • koju poruku one šalju tzv. civiliziranoj Evropi u kontekstu islamofobije?

Odgovori na postavljena pitanja mogu se sažeti samo u jednoj rečenici: cilj im je prikriti katastrofalne rezultate koje su na neistinama „ostvarile“ politika HDZ i politika R. Hrvatske u nastojanju u Evropskom parlamentu da se nametne zaključak vezan za Izborni zakon BiH po njihovoj anticivilizacijskoj mjeri. Ortodoksne laži u Jajcu izrečene su s namjerom da se uloga Bošnjaka ne samo minimizira, nego da se ona u potpunosti eliminiše. Ovim izjavama šalje se poruka: ovo smo mi oslobodili, ovo je naše, a euro(po)cetričnoj politici šalje se poruka da smo mi Bošnjaci suvišni na ovim prostorima i da nas ponovo treba redukovati na sve moguće načine. Jer, kada HDZ-ovci kažu „ovo je hrvatski grad“, a Dodik Vučiću „došli ste među svoje i na svoje“, sve je kristalno jasno: Bošnjaci su u obje varijante suvišni. Zanimljivo je da se hrvatska i srpska strana baš niučemu ne slažu osim u negiranju Bošnjaka kao normalne i zrele nacije, koja živi vijekovima na ovim prostorima. Stoga im toplo preporučujem da pročitaju kapitalno djelo rahmetli akademika Muamera Zukorlića „Drevna Bosna“ pa će im puno toga biti ne samo jasno, već će, ako su ljudi sa imalo karaktera, pocrveniti od stida za izečene neistine o Bošnjacima i njihovoj etnogenezi.

Narodima u državi BiH od političkih gulanfera  šalje se poruka da oni ne mogu živjeti zajedno, što je još jedna ortodoksna laž (M. Filipović). Jer, BiH je imala najveći privredni, kulturni i uopšte civilzacijski rast i razvoj u periodu 1968-1988. godina, kada su ovu politiku zajedno modelirali i provodili predstavnici sva tri naroda. Dakle, narodima se šalje lažna poruka ne zbog njega, već zbog očuvanja svojih interesnih pozicija, što potvrđuje činjenica da je u zadnjih 10 godina iz BiH pobjeglo u inostranstvo 530 hiljada ljudi. Zanimljivo, najveći procenat iseljavanja je upravo iz kantona (županija) gdje apsolutnu vlast ima HDZ?! Zašto o ovom šuti Čović?!

Koju poruku ovakvi javni istupi šalju Evropi i zašto ih ona prihvata, pisao sam u kolumni prije 15-tak dana pod nazivom „Trećerazredni položaj građana BiH u Evropi“, čiji tekst sam poslao i Visokom predstavniku K. Šmitu. S tim u vezi, potrebno je bezbroj puta javno pitati tu istu Evropu: dokle će za vas vrijediti dvostruka mjerila-jedna za vas „civilizirane“, a druga za nas Bošnjake-muslimane „necivilizirane“?! Stoga, stara Evropo, stara ku..o (Krleža), ti konačno moraš shvatiti i priznati da BiH nije samo prostor i Država, već i skup univerzalnih svjetskih (civilizacijskih) vrijednosti, čiji duh i identitet su gradili ljudi ove Zemlje, potvrdio ZAVNOBIH 1943. i herojska borba njenih patriota 1992-95. godina. Zašto i dokle seže animozitet dijela Evrope prema Bošnjacima-muslimanima, odlično je izanalizirao moj kolega, profesor Sead Alić u tekstu „Demitologizacija euro(po)centrizma“, koji su danas (petak) objavili portali, tako da nema potrebe ponovo ukazivati na to.

Emir Suljagić!

Nakon ovih saznanja, postavlja se ključno pitanje pred sve časne ljude ove Države: šta nam je činiti da budemo sljednici politike Husein kapetana Gradaščevića, Zmaja od Bosne, zaključaka i Deklaracije o ljudskim pravima ZAVNOBiH-a i prolivene krvi patriota ove Zemlje u periodu 1992-95. godina? Odgovor je:

  • koncipirati i dosljedno provoditi kadrovsku politiku koja će se zasnivati na znanju i poštenju, odnosno na ljudskom i stručnom integritetu i biti od koristi za sve građane;
  • kreirati kvalitetno obrazovanje po modelu Finske i imati konkurentno privređivanje;
  • ne prihvatiti podaništva prema bilo kome, posebno ne prema političkoj kleptokratiji;
  • utvrditi realno provodive prioritete razvoja u teritorijalnom i sektorskom domenu;
  • shvatiti da smo bez kulturno-tradicijskog identiteta beznačajni i
  • kontinuirano ukazivati na sva zlodjela koja su nam činili ove „naše“ komšije i susjedi i na licemjernu politiku dijela Evrope.

Na kraju, sve znanstvene institucije ove Države i svi intelektualci, moraju konačno shvatiti da je na njima najveća odgovornost da korektno i na bazi činjenica rasvjetle našu etnogenezu u zadnjih 200 godina i da u pravom smislu budemo uspravni stećci koji se nikom ne klanjaju. (*)