Prisjećanje prve i svih žrtava Ljutočke doline
DEMIROVIĆA BRDO – Već tradicionalnom manifestacijom „Ljutočka dolino, nikad ne zaboravi“, stanovnici naselja Ljutočke doline, među kojima i Demirovića brda, ove godine obilježavaju dvadeset i petu godišnjicu genocida počinjenog nad Bošnjacima mjesnih zajednica Orašac i Kulen Vakuf. Tako su se članovi Organizacionog odbora i mještani Demirovića brda učenjem jasina i polaganjem cvijeća ispred šehidskog spomen-obilježja, prisjetili rahmetli Mustafe Demirovića, prve žrtve 1992. u Ljutočkoj dolini.
Došao je ultimatum
Nakon velikog školskog sata održanog u Osnovnoj školi u Kulen-Vakufu, u sklopu manifestacije „Ljutočka dolino, nikad ne zaboravi“, članovi Organizacionog odbora i mještani Demirovića brda zajedno s Alenom ef. Altićem, imamom u džematu Klisa, koji se na početku prigodnim riječima obratio članovima porodice poginulog, Mustafe Demirovića, prve žrtve 1992. u Ljutočkoj dolini, ukazavši na njegov svijetli lik, proučili su fatihu i jasin-šerif, te položili cvijeće ispred šehidskog spomen-obilježja. Među rodbinom rahmetli Mustafe, bio je i Ekrem Demirović koji se ovom prilikom prisjetio njegove pogibije. -Ja sam već bio zarobljen kad je on poginuo. Bili smo cijelu večer zajedno na straži i oko podne čulo se da nas treba protjerati odavde, da je došao ultimatum i otišao sam gore sa ostalim pripadnicima rezervnog sastava policije. Nas je zarobilo. Mustafa je krenuo za nama. O njegovoj pogibiji tada nisam primio vijest nego tek kad sam izišao iz logora, čuo sam da je poginuo, nakon pet mjeseci, kaže Ekrem Demirović, rođak Mustafe Demirovića, prve žrtve Ljutočke doline. Ramo Zulić u ime Organizacionog odbora za obilježavanje dvadeset pet godina od genocida počinjenog nad Bošnjacima Orašca i Kulen Vakufa, kaže kako je mnogo ovakvih i sličnih mjesta na kojima su ginuli mještani naselja u Ljutočkoj dolini.
Da se ne ponovi
-Sjetićemo se samo jame Bezdane, jame Tihotine, mjesta pogibije i stradanja u Dulibi, logora u Prekaji i brojnih ostalih stratišta i upravo stoga ne smijemo dopustiti da se ovo više ikad ponovi i zaboravi, kaže Ramo Zulić, predsjednik Organizacionog odbora. Mustafa Demirović s Demirovića brda toga juna ratne 1992. godine sa samo dvadeset i pet godina hrabro je položio svoj život u odbrani svoga kućnog praga, porodice, naroda i domovine Bosne i Hercegovine, osiguravši tako slobodu generacijama koje su došle iza njega i koje će tek doći, bolji život za koji se i danas borimo, te funkcionalniju i pravedniju državu BiH u kojoj bi oni koji su je branili i odbranili trebali uživati veća prava i socijalnu pravdu. Samir TULIĆ