Ova aktualna situacija nije normalna, a niti je horizontalna. Sad, šta je tu je. U drugu se kožu ne može. Stoga tvrdim da se kod nas najbolje hrane mace. Malo, malo, pa ponešto pojela maca! Ko je odgovoran za ovakvo stanje u Velikoj Kladuši? Za sada niko! Vlasti nema pa ono čega nema valjda ne može biti odgovorno. Klupko sa odgovornima za ovakvo stanje se odmotava, ali mnogo polako. Valjda se mace igraju i šmekaju. Hm, sve to ide svojim tokom. Toga se napaćeni narod i bojao. Sa razlogom ili bezrazložno pa ću nešto kazati o odgovornosti. Odgovornost može biti pojedinačna (samo u pojedinim slučajevima), i kolektivna (u slučajevima kad ipak uspijevamo da se dogovorimo). Količina slučajnosti je ovdje vrlo namjerna, ionako smo mi navikli da o odgovornosti razgovaramo uglavnom u povodu raznih slučajeva. Sad, skoro da je svejedno da li tek neki slučaj otvara pitanje odgovornosti ili (ne)odgovornost dovodi do slučaja – najvažnije je to da svako u tom slučaju je spreman da snosi samo svoju odgovornost i ništa više.
Kako se snosi odgovornost? Kao i sve ostalo – sa višeg na niže! Odgovornost se tako može snositi: niz stepenice (uspjeha), niz lotre (društvene, pa i muzičke u određenim slučajevima), niz strmu političku ravan, niz piramidu (tad morate ići u Visoko, ili Egipat), ili jednostavno liftom (u većim zgradama pod uslovom da im liftovi rade, i koje nisu sklone padu).
Odgovornost se može snositi i na druge slične načine, ali uvijek – savjesno i odgovorno. Ko snosi odgovornost? Snositelji. Sam čin snošenja odgovornosti mogao bi se nazvati i snošajem, što otvara mnoga nova pitanja, kao na primjer: ko koga, kako i zašto snošaje, i povodom čega ga handri?
Stoga, kad je odgovornost u pitanju – pitanja je i onako previše. Malo je odgovora. Kad sam kod snositelja prvi snositelj za ovakvo stanje u Velikoj Kladuši je Općinsko vijeće (koje nema ni poziciju ni opoziciju-dakle ni većinu ni manjinu). Mene i napaćeni narod isključite iz igre. Nije nam do igre i driblanja! Naši vijećnici svakom odgovaraju samo ne narodu. A dali smo im obavezu da nas odvedu u bolju budućnost. Pored ostalih kvaliteta morali su da imaju i političke dubine i širine. Umjesto da narod napaćeni vode u bolju budućnost oni su sebe pojedinačno odveli u bolju budućnost. Uglavnom troše novac poreskih obaveznika na svoja neproduktivna zasjedanja koja nemaju nikakvih efekata za izlazak iz krize. Ni kod vijećnika nešto nije jasno. Prvo nije jasno među njima samima, a nije jasno ni meni ni ovom napaćenom narodu. Valjda će to što imaju razjasniti u korist svih nas, nas napaćenih građana Velike Kladuše.
Do tada, snosićemo i dalje odgovornost – savjesno i odgovorno. Kako niko, ama baš niko da preuzme odgovornost za ovakvo stanje. Svi kažu da su za to odgovorni oni što su bili prije njih u vijećničkim klupama. Niko da bar časno da ostavku za ovakvo stanje. Naprotiv, kandidovati će se i za naredni mandat da se još čvršće prihvate odgovornosti (od koje imaju koristi) i bolje utvrde vijećničko gradivo.
Bilo kako bilo, odgovornost smo, snoseći je, doveli na vrlo niske grane. Došlo je do guše. Vrijeme je, izgleda, da je konačno i ukinemo, pa ako treba i zakonom zabranimo, da je u korijenu sasiječemo (što ne bi bilo teško, jer od najnižih grana do korijena nije mnogo daleko).
Odgovornost treba ukinuti što prije, odlučno i neopozivo, jer bi se već sutra moglo dogoditi da neki odgovorni vijećnik izgovori historijsku rečenicu: – Ostvarili smo pozitivan trend snošenja odgovornosti! A to bi već bio snošaj. Klasični! Esad ŠABANAGIĆ