Pobjednici bh izbora

Do sada je održano sedam Općinskih ili Lokalnih izbora i kad bi se pravila jedna analiza može se ustanoviti da se ništa drastično nije promijenilo od prvih višestranačkih izbora održanih 1990. godine, pa preko prvih izbora poslije rata održanih 1996. godine i prvih Lokalnih izbora 1997. godine do ovih posljednjih održanih 2. oktobra 2016 .godine, uvijek su pobjeđivale nacionalne stranke, SDA, HDZ i SNSD ili SDS. Tačno je da SNSD u svom imenu nosi naziv socijalistička, kao što i sve druge nose naziv demokratske, ali po načinu djelovanja ona i one su prije svega nacionalne stranke, a SNSD je po propagiranju nacionalizma prevazišla SDS. Može se iznositi hiljadu nekakvih zaključaka, ali je neosporno da su nacionalne stranke koje su počele i uvele BiH u rat i sada poslije, 26 godina, i dalje na vlasti. Ništa se nije promijenilo i kad je glasačko tijelo u pitanju, osnovno geslo je kome toru pripadaš, a što opet zavisi od tvog imena, da li si Bošnjak (Musliman); Hrvat ili Srbin? Osnovni postulati ovih nacionalnih stranaka je da se u svojoj izbornoj kampanji nacionalne ugroženosti podignu na najviši mogući nivo, a sve drugo se ostavlja u zapećak, ekonomski i životni postulati.

Tranzicija

Drugi motiv koji objedinjuje ove nacionalne stranke je taj sve što ne valja u ovoj državi BiH, a koje vladaju po bh Ustavu koji je iznjedrio iz Općeg okvirnoga sporazuma za mir, Dejtonskog sporazuma, potiče iz prošlog sistema. Prije bi se moglo konstatovati, da ovi današnji ne mogu okrečiti ono što je stvoreno u prijašnjem sistemu. Naprotiv svojom tranzicijom (prelaskom) iz jednog sistema u drugi je sve razrušeno i opljačkano što je godinama stvarano i koje je funkcioniralo na najbolji mogući način. Naprotiv, motiv je bio razrušiti, uništiti i obezvrijediti, i u tome se potpuno uspjelo. Sve što je valjalo i što se moglo upotrijebiti u ovoj nesretnoj i neviđenoj pretvorbi političkog sistema je uništeno i devalvirano. Specifično je da je to urađeno i u gradovima, predjelima BiH gdje nije bilo ratnih razaranja, nego naprotiv to su uradili ratni profiteri u sprezi sa političarima, a i pod pritiskom svjetskih institucija prije svega Svjetske banke i MMF.

Opstojnost nacionalnih stranaka

Može se postaviti pitanje: Da li stranke koje su vodile rat, mogu voditi i mir? Ispostavilo se da ne mogu, barem do sada. Da li su one trebale opstati, poslije sklapanja prekida rata? Po svim normama nisu. Poslije II svjetskog rata nacionalsocijalističkoj stranci Njemačke je bio zabranjen rad i bilo kakvo označavanje ove stranke (kukasti krst). Međutim, to se u BiH nije desilo. BiH je poslije Dejtona, poluprotektorat. Misija OSCE (Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju) je organizovala izbore u BiH sve do 2001. godine, kad je formiran CIK (Centralna izborna komisija BiH) i usvojen Izborni zakon BiH. Uvažena su mišljenja da je bilo bolje da je nad BiH ustoličen puni protektorat i da se tek poslije konsolidacije stanja u zemlji, i povratka protjeranih i raseljenih, organizuju višestranački izbori uz zabranu učestvovanja nacionalnih stranaka. Međutim danas imamo državu BiH (poluprotektorat) koja je priznata u međunarodnoj terminologiji, a i što joj se danas osporava od pojedinih unutrašnjih brižnika, ali koja i ne funkcioniše na unutrašnjem planu! Što se tiče unutrašnjeg funkcioniranja, ona je organizovana prema rezultatima stvorenim ratom od snaga koje misle da su to državne tvorevine, RS i HB, a po njima to su odredbe Dejtonskog i Vašingtonskog sporazuma. Na unutrašnjem nivou država BiH, se negira i za njih ona ne postoji.

Nepoštivanje Ustavnog poretka BiH

Udari na ustavno pravni poredak države BiH je sve jači i što je još bitno to nailazi na potporu susjednih država, pa i svijetskih, koji preko njih žele da ostvare svoje geopolitičke ciljeve. (,,Najnoviji zajednički istup lidera SNSD, Milorada Dodika i HDZ, Dragana Čovića, na sastanku u Banja Luci, 22. oktobra 2016. godine, koji će predložiti zakon o Ustavnom sudu BiH!“). Vrijeme od prekida rata, reakcionarne snage ne miruju, naprotiv one se ujedinjuju i nastupaju zajednički pod plaštom prividne demokratije. One slave dane formiranja njihovih paradržava, RS i HB, dok su državni praznici u zapećku. U njihovim retardiranim nastupima koristi se sve, ogrezli u svojoj nacio politici i idu toliko daleko da relativiziraju retroaktivne i nakaradne pokrete iz II svjetskog rata, kolaboracioniste, kvislinge, domaće izdajnike, četnike i ustaše, a koji su se borili protiv svjetskog priznatog antifašističkog pokreta, NOP Jugoslavije. Ruše se spomenici narodnih heroja, prekrajaju se imena ulica, škola i svega onoga što podsjeća na antifašističku borbu, a što su oni i proklamovali i kroz ovaj rat. Koncept postupka (Damnatio memoriae poznat još iz starog Rima) potpunog brisanja određene osobe ili događaja iz javnog sećanja primjenjuje se na svakom koraku.

Reakcionarne snage

Reakcionarni krugovi su toliko osnažili da se oni ne ustručavaju, niti libe, da na svakom koraku i mjestu ne ocrne državu BiH, ističući genocidne državice stvorene ratom, ali i narod koji živi u tim tvorevinama to prihvata i podržava. Njihovi glavni gradovi su Banja Luka i Mostar. Njihove sportske reprezentacije su Hrvatska i Srbija, kakva BiH. Međutim vrlo je siptomatično da državne institucije svojim (ne)djelovanjima to na neki način podržavaju ili ne mogu da to ospore, jer su, i one zasnovane i djeluju prema nacionalnoj zastupljenosti. Odluke Ustavnog suda se ne sprovode i ne poštuju, pa čak niti Evropskoga suda za ljudska prava iz Strazbura, a i odluke Haškog suda se tumače na svoj način, da se sudi samo njima kao jedinim krivcima. Haški osuđenici se slave kao borci za slobodu tih tvorevina, oni se posjećuju u zatvorima, organizuju se dočeci poslije odležane kazne i napokon na jubilejima (povodom 25 – to godišnjice djelovanja i postojanja Narodne skupštine RS im se dodjeljuju priznanja (Radovanu Karadžiću, Biljani Plavšić, Momčilu Krajišniku i posthumno Nikoli Koljeviću) za učinjeno u procesu stvaranja tih tekovina. Time na očigled čitavog svijeta negiraju njihovu krivnju koju je utvrdio sud u Hagu, negirajući organizaciju UN koja je ustoličila taj sud i sve što je civilizacijsko. Istovremeno na tim jubilejima se dodjeljuju priznanja i međunarodnim organizacijama za doprinos u radu u BiH (misiji OSCE-a) i istovremeno se ističe državnost tog entiteta. (-Prema navedenim domaćim i međunarodnim aktima, Republika Srpska je nositelj unutrašnjeg, a dijelom i međunarodnog suvereniteta. RS je stvorena političkom voljom naroda, prihvaćena od međunarodne zajednice kao državotvorna jedinica u Bosni i Hercegovini. Prema dejtonskim rješenjima, entiteti su potvrđeni Ustavom Bosne i Hercegovine, jer su nastali ranije i imali su nepotpun međunarodni subjektivitet a, faktički, sva obilježja suverenih država, rekao je Čubrilović na svečanoj sjednici RS-a i dodao: -Republika Srpska ima sve konstitutivne elemente državnosti: teritorij, stanovništvo, vlast koja funkcioniše, ustavni poredak i funkcionalan pravni sustav. Ustavom Bosne i Hercegovine potvrđeno je postojanje Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine i njihov državnopravni status. Njegovim potpisivanjem,entiteti su, na izvjestan način, priznati kao države koje se udružuju u novu državu i time prenose dio svog suvereniteta. I to se sve događa ispred svjetskih zvaničnika koji prisustvuju tim i tom jubileju, a čija je dužnost da štite postojeći poredak u BiH. Vjerovatno ne čitaju zvanični protokol događanja tih manifestacija ili im se drugačije prezentira?

Ekonomsko stanje

Dotle imamo ekonomsko stanje, užasavajuće. Nezaposlenost je preko 500.000, korupcija ne jenjava, penzionera ima skoro više nego zaposlenih. Mladi i stručni kadar odlazi. Proces povratka je završen, propao. Dotle zvaničnici iznose netačne podatke kako su zaposlili 25.000 ljudi, prikazuju se netačni ekonomski podaci napretka, a što EU prihvaća jer im je takva BiH potrebna kao kandidat za ulazak EU.

Mediji

Vrlo je interesantno da i bh medije plivaju kako im narede njihovi naredbodavci, što je vrlo prepoznatljivo, i možeš da ocijeniš kome oni pripadaju i koga podržavaju. Umjesto da svoju moć i usmjere na podizanju i buđenju svijesti kod običnog čovjeka. Bilo koju novinu da otvoriš, dočeka će te nešto crno, mračno i koje na običnog čovjeka djeluje negativno. Zašto ne pisati u pozitivnom smislu, o uspješnim bh građanima, kompanijama kako ovdje tako i u dijaspori, ne davajući previše prostora ovim koji vladaju na način koji odgovara samo njima i njihovim ciljevima. Možda su i ovi mediji podloženi ekonomskom opstanku, pa se povode time, što je crnje, to je bolje, i veća je prodaja.

Kandidatura BiH za članstvo u EU i NATO-u

BiH će postati kandidat za ulazak u EU i NATO. Da bi se to odradilo potrebno je dosta toga uraditi, pa i uskladiti Izborni zakon sa Ustavom BiH. To neće ići lako, a sve zbog toga što će opet glavnu ulogu u tome igrati nacionalne snage koje će zastupati interese svojih naroda, time negirajući bh građanina kao osnovnu jedinku bh društva i svakog drugog društva. Izborni zakon se mora mijenjati iz više razloga, a prije svega mora biti usklađen sa Evropskom Konvencijom o osnovnim ljudskim pravima, koja sadrži i odredbu da svako može birati i biti biran, i to na čitavoj teritoriji BiH. Drugo, tek završeni Lokalni izbori su pokazali svu manjkavost tog zakona, a naročito kad je u pitanju glasanje putem pošte, iz dijaspore. CIK se mora depolitizirati, kao i lokalne izborne komisije, jer ovako ispada da su one važnije nego čitav izborni proces, naprotiv oni ga zaustavljaju i tumače prema željama svojih stranaka. Da bi se osjetio pomak i napredovanje prema međunarodnim organizacijama EU i NATO-u moraju se prevazići nacionalizmi, jer jedan nacionalizam rađa drugi. Opći izbori BiH predviđaju da se održe 2018. godine, a dotle bi bilo dobro da se formira jedinstvena snaga ili pokret na nivou BiH koji ne bi bio nacionalan i koji bi donio promjene. Analizirao: Faruk Tičić, BHDINFODESK – BIRMINGHAM