Piše: H. Muratović
Iako nemam namjeru šire obrazlagati sadašnje stanje izazvano korona virusom, na samom početku postavljam slijedeća pitanja:
- hoćemo li imati virusne profitere, nakon što smo imali ratne i poratne?
- ko će virusnim profiterima omogućiti prostor za nesmetano djelovanje?
- nije li sramno da opet dominiraju podobni u odnosu na sposobne?
- koji segmenti društva moraju biti u prioritetu ekonomske i svake druge politike?
- koja proizvodnja i kojim redom u BiH mora biti preferirana?
- dokle i po kojim osnovama treba dopustiti nova zaduživanja BiH?
- kako kontrolisati rad zvaničnika i javnih institucija u vrijeme vanrednih okolnosti?
- hoće li korona biti pokriće za nekompetentnost ljudi koji kreiraju i provode ekonomsku i drugu politiku u BiH?
- koje mjere mora poduzeti svaka lokalna zajednica u vezi proljetne sjetve?
- ko mora da odredi vrstu, karakter i način finansiranja proljetne sjetve?
Prema informacijama kojim sada raspolažem, virusni profiteri već su se dobro zagrijali radeći na uvozu roba koje objektivno bez problema možemo sami proizvoditi. Ovdje se prvenstveno radi o sredstvima higijenske zaštite. Pored njih, tu su i prehrambeni artikli.
Odgovor na drugo postavljeno pitanje je da virusnim profiterima prostor za djelovanje omogućava vlast čiji se predstavnici više slikaju (i reklamiraju) nego što rade praktične stvari.
Podobni i dalje dominiraju u odnosu na sposobne. Dokaz: referisanje o mogućim mjerama na planu zaštite privrede u Federaciji predstavlja našminkana ženska osoba, očigledno stranački odabrana koja odgovara na postavljena pitanja tako da prvo prelista papire da bi našla napisani tekst (ko li joj ga je napisao!?), čita ga i rijetko podiže pogled. Neuvjerljivo i žalosno. Vjerujte da me bude stid što sam ekonomista i što i mene predstavljaju takvi ljudi.
U apsolutnom prioritetu ekonomske i svake druge politike moraju biti zdravstveni i ekonomski sistem. Sada je najvažnije spasiti stanovništvo od bolesti i smrti. Kako, ne bih u to ulazio, jer mi to nije struka. Znam samo da se moram pridržavati datih uputstava, gimnasticirati bar jedan sat dnevno i usmjeriti mozak na lijepe i korisne stvari. Nakon zaštite ljudi, najvažniji zadatak politike od lokalnog do državnog nivoa mora biti očuvanje privrednog sistema od kolapsa. Jer, naša ekonomija je slaba i vrlo malo otporna na najmanje turbulencije. Uz to, ekonomija BiH u krizu je počela ulaziti još u četvrtom kvartalu prošle godine padom industrijske proizvodnje. Uz sve probleme izazvane koronom, naša privreda ima i strukturne probleme, koji u kriznim situacijama još više dolaze do izražaja.
U BiH treba preferirati: proizvodnju sredstava za higijenu, proizvodnju prehrambenih proizvoda, proizvodnju koja se zasniva na domaćim inputima (ulazima), proizvodnju koja je namijenjena izvozu, proizvodnju koja se može odvijati nesmetanim uvozom proizvodnih inputa, pa onda svu ostalu proizvodnju. Trgovinu treba dobro kontrolisati, a ugostiteljsko-hotelske, uslužne i druge djelatnosti pomoći davanjem bar minimalnih plata njihovim radnicima iz budžeta i za njih platiti samo doprinose za zdravstveno i penziono osiguranje. Svim privrednim subjektima treba omogućiti da PDV plaćaju na kraju mjeseca za prethodni mjesec, umjesto što ga sada moraju platiti do desetog.
Za naš makroekonomski sistem nakon prestanka korone, najvažnije pitanje sada je: dokle i po kojim osnovama treba dopustiti nova zaduživanja BiH? Ovo je logično pitanje u situaciji kada ne funkcioniše Vijeće ministara, Parlament BiH, kada nije izabrana Vlada Federacije, kada se, dakle, vrše različiti vidovi opstrukcije, kada nisu doneseni budžeti na nivou BiH i Federacije i kada se uvode vanredna stanja, gdje vlast prelazi u uske krugove izvršne vlasti, a zanemaruje se zakonodavno (skupštinsko) djelovanje. Naime, u situaciji kada je blokirano usvajanje budžeta na nivou Države, postavlja se logično pitanje: ko će nas od inostranih kreditora (i donatora) smatrati ozbiljnim i dati nam značajnija sredstva za spas privrede, kada nismo u stanju usvojiti budžet zbog sirovog politikanstva. U takvoj situaciji nova ino zaduženja slijediće po principu moljakanja Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), EBRD-a i komercijalnih banaka. Da je navedeno tačno, pokazuje primjer iz RS, koja se već zadužuje po osnovu emitovanih zapisa i obveznica za 300 miliona KM kod komercijalnih banaka. Ovaj entitet inače već ubrzano klizi ka dužničkoj krizi. Bojim se da će za sve biti „kriva“ prokleta korona, osim za Dodikove prozirne floskule i „ujedanja“ Države čak i u ovim okolnostima! Uz to, biće zanimljivo da li će i dalje blokirati usvajanje budžeta na nivou BiH ili će ih nestašica novca natjerati da se bar za trenutak uozbilje jer im je i majkača Srbija zatvorila granice zbog svoje sigurnosti. To što im Srbija šalje kamion sanitetskog materijala i što tu pošiljku u RS veličaju, samo je pokazatelj jada i nedoraslosti njenih zvaničnika zadatku koji narod od njih očekuje. Iako je situacija u Federaciji bolja, ne treba se zanositi iluzijama da njeni zvaničnici neće priskočiti u pomoć koalicionim partnerima iz RS-a zbog opstanka na vlasti, što je već viđeno više puta.
Bojim se da će korona na nivou BiH biti „kriva“ za ekonomski kolaps, za novo, povećano zaduživanje i da će nakon svega biti kritikovam MMF, jer nam je, eto, odobrio sredstva po nepovoljnim uslovima. Budući da sve ovo nije tačno, već da je tačno da MMF odobrava kredite pod uobičajenim uslovima, ali i traži namjensko korištenje, tačno je samo to da će uzete kredite otplaćivati i buduće generacije. To što će teret otplate kredita pasti na najugroženije stanovništvo, to MMF-a nije briga jer će on reći: pa gospodo, sami ste birali i birate vaše zvaničnike, sada izvolite vraćati pozajmljeno! Kada smo već kod MMF-a, treba podvući da on traži racionalno korištenje sredstava i da se njegovo djelovanje zasniva na doktrini monetarista Miltona Fridmana i tzv. „Čikaške škole“, koja potencira štednju i restriktivnu monetarnu politiku, gdje porast novca (novčane mase) treba da je usklađen sa porastom realnog društvenog proizvoda zemlje, ali ne i da se vrši deficitarno finansiranje budžeta. Istina, oko koncepta restriktivne monetarne politike u uslovima privredne stagnacije ne slažu se neokejnzijanci, koji zastupaju suprotna gledišta, ali to prevazilazi namjere ovoga članka.
Nakon iznesenih stavova, postavlja se deveto pitanje: koje mjere mora poduzeti svaka lokalna zajednica u vezi iskorištavanja sopstvenih potencijala, u prvom redu u vezi proljetne sjetve? Iako bi odgovor trebao biti poznat svakom čovjeku, ipak ću podsjetiti da: lokalna zajednica (u saradnji sa Kantonom) u budžetu mora predvidjeti sredstva za bar 50%-tno sufinansiranje proljetne sjetve (sjemena, gorivo), da po sistemu radne obaveze mobiliše sve traktore, plugove i zubače i da Vladi Federacije predloži donošenje Zakona o oporezivanje vlasnika neobrađene zemlje. Jer, u ovoj situaciji, ne obraditi zemlju i ne zasijati raspoložive površine, predstavlja ekonomski i ljudski grijeh.
Vrstu sjetve, način finansiranja i poslove oko proljetne sjetve, treba da provedu općinski organi u saradnji sa poljoprivrednicima, odnosno vlasnicima zemlje. I to bez pogovora! (*)