Iako se današnja politika u BiH zasniva dominantno na interesnim principima, čiji dometi su ograničeni (limitirani) upravo (ne)ostvarljiivošću tih interesa, opravdano se postavljaju najmanje tri pitanja:

  1. da li je u našim uslovima normalno očekivati društvenu uspješnost politike zasnovane isključivo na interesnim principima, u situaciji kada ne funkcioniše pravna država, ali kada postoje mogućnosti manipulacija javnim dobrima i javnim prihodima u korist pojedinaca i interesnih grupa, a bez bojazni od sankcija?
  2. da li ovakva politika može opstati na dugi rok, a bez katastrofalnih posljedica po narod?
  3. šta savjetovati ljudima koji se bave politikom, a do kojih vam je stalo?

Budući da se većina ljudi na našim prostorima bavi politikom na ovaj ili onaj način, odnosno profesionalno ili amaterski, šta bi im ničim opterećeni ljudi mogli savjetovati? Nakon dužeg razmišljanja želimo ih upozoriti da svaki od njih mora biti zaštita sam sebi, odnosno da ga brane etički principi ili, narodski rečeno, da ne skače u vodu koju ne može preplivati, očekujući da će ga politički drugari spasiti. Jer, oni će to učiniti ako nemaju nikakvu ličnu štetu, odnosno ako imaju interes da to učine. Stoga se oprezan političar (čovjek) treba držati onoga čovjeka koji prijateljstvo smatra kao obavezu, a ne kao interes. Ovo stoga jer politika i vlast ne predstavljaju prijateljstvo, već savezništvo, što najbolje potvrđuju sve politike u BiH, pa i u Bužimu. Dakle, zaštita ljudskosti svakog čovjeka (pa i političara) moraju biti njegovi etički principi. Ako njih nema, onda je on zaštićen dok to odgovara onima koji su na vlasti, odnosno dok im podilazi i izvršava njihove želje.

Sve dosadašnje politike u BiH, pa i u Bužimu, imaju minoran rezultat, ali i paradoks: sve one samu sebe smatrale su i smatraju uspješnom, iako su koncepcijski bile osuđene na neuspjeh, jer nisu bile svjesne težine stanja, niti znale kako i sa kojim timom ljudi ostvariti društveno prihvatljive rezultate. Najkraće, te politike u osnovi su bile zasnovane isključivo na ličnim, odnosno uskim grupnim interesima, a ne i na etičkim principima. Uz to, sve one prozirno su pričale o etičkim principima iza kojih su se krile, ne shvatajući da čovjek ne može da plače samo na jedno oko. Stoga su zaostavštine tih politika: lažni patriotizam, pohlepa, neznanje, podjele i, što je najgore, mržnja!

Čitaoci će se vjerovatno upitati: čemu ove rečenice i zašto baš sada?! Razlog je posve logičan: ne treba davati drugima (lažna obećanja) ono što ne daješ sebi, odnosno ne treba pravdati pred drugim ono što ne možeš opravdati sam pred sobom! Razmislite: koliko je danas ljudi u našoj politici koji se pravdaju pred drugima za (ne)učinjeno, a da to istovremeno ne mogu opravdati sami pred sobom, ako su iole moralni?!

Znam da je čovjek proklet i da žali za putem kojim nije prošao ili što nije učinio. S tim u vezi postavlja se logično pitanje: da li je veći grijeh u onome što nisi uradio ili u onome što si uradio pogrešno?! Bilo bi zanimljivo provesti anonimnu anketu među zvaničnicima na temu o etičkim principima, ali da prije odgovora na pripremljena pitanja stave ruku na Kuran i kažu da će govoriti samo istinu! Rezultati ankete bili bi interesantni, pod uslovom da su odgovori iskreno dati. U kontekstu naprijed navedenog, ključno pitanje je: šta treba da karakteriše društveno prihvatljivog čovjeka? U osnovi čovjekovog karaktera moraju biti prije svega etički principi za koje se on  zalaže i politika koja se zasniva na tim principima. S tim u vezi, i današnji patriotizam mora biti zasnovan na etičkim principima koji se ogledaju u:

dobroj, konkurentnoj privredi, kao uslovu opstanka mladih ljudi u BiH, pronatalitetnoj politici, kao uslovu našeg opstanka na ovim prostorima, poštenim upravljanjem javnim preduzećima (ustanovama) i javnim dobrima, odnosno na čelna mjesta u ovim preduzećima i ustanovama moraju biti najsposobniji ljudi, bez obzira na stranačku pripadnost, prvi plan uvijek stavljati isključivo interese Države, a ne bilo koje stranke i pitati sebe samog što sam danas dao Državi, a ne šta je ona dala meni!

Politiku sa ovakvim atributima mogu kreirati i provoditi samo stručni i hrabri ljudi sa etičkim principima. Ako toga ne bude, onda ćemo na ovim prostorima ubrzo biti bezlična masa. Stoga želimo da na javnim funkcijama budu odgovorni ljudi koji u prvi plan stavljaju etičke principe djelovanja i da nemaju potrebu plakati na jedno oko, jer je to nemoguće, odnosno glumiti zabrinutost za stanje u Zemlji, a proizvoditi ga zbog ličnih interesa. Prije konkretizacije politike principa na lokalni nivo (općine), morali bi odgovoriti na neka posve normalna pitanja:

  • može li se biti ozbiljna opozicija samo zbog toga što želite doći na vlast, a ne reagovati pravovremeno na loše poteze pozicije (vlasti)?
  • može li postojeća opozicija biti efikasna sa tako različitim stavovima i politikama?
  • da li je razjedinjena opozicija od koristi sebi ili onima koji su na vlasti?
  • po čemu se razlikuju pozicija i opozicija u općini Bužim, osim po željama da svoje ljude rasporede na određene funkcije?
  • zašto ni pozicija ni opozicija nemaju konkretan plan aktivnosti, privrednog i infrastrukturnog plana razvoja, pa da se po tome odmjeri njihova prihvatljivost?

Pored navedenih, potrebno je odgovoriti još i na ova pitanja:

  • na osnovu kojeg plana i programa se vodi Općina,
  • da li su taj plan i program prezentirani i prihvaćeni od stanovništva Općine,
  • da li je uopšte potrebno rušiti postojeću ekipu u Općini ako će na njeno mjesto doći druga ekipa bez jasne vizije i programa koji su prihvatljivi za građane općine,
  • da li je povodom obilježavanja Dana Općine prevladala pozicija ili poza, odnosno da li su pozicija i opozicija pali toliko nisko da se nisu mogli civilizovano dogovoriti čak ni oko općinskih priznanja,
  • postoji li išta što povezuje poziciju i opoziciju u Općini osim primanja iz budžeta.

Zaključna razmatranja:

Kao autor Elaborata i svih popratnih stručnih i drugih dokumenata (u dva navrata), koji su bili neophodni da bi se osnovala Općina, odnosno kao čovjek koji predstavlja Patriotsku ligu Bužim, imamo pravo, a više obavezu, da ukažemo na slijedeće:

  • svi nesporazumi pozicije (vlasti) i opozicije prelamaju se preko odlaska mladih ljudi;
  • kao vanstranački ljudi sa stručnim referencama, ne mirimo činjenicom da je Općina institucija već duži period koju su zaposjeli dobro plaćeni ljudi bez jasnog plana, programa, cilja i načina realizacije projekata od opšteg interesa;
  • u više navrata pismeno smo se odredili koji bi bili mogući pravci razvoja Općine (u tekstu „Nužnost autentične krajiške politike“), iz kojih izvora bi projekti bili finansirani i kada dinamički implementirani;
  • „zaobilaznica“, „trg“ i „kružni tok“ navedeni su kao prioritetni projekti, iako oni uistinu to nisu, već su trebali ili trebaju relativizirati ono što nije urađeno, a poslužiće u predizborne svrhe (o čemu smo javno pisali u tekstu „Kanaizaciona mreža“);
  • ozbiljni kandidati za načelnika i nosioci lista za Općinsko vijeće morali bi javnosti najkasnije do juna mjeseca u pismenoj formi ponuditi konkretan pismeni plan, program i dinamiku aktivnosti u narednom četverogodišnjem periodu i javno ga braniti pred građanima Općine, a ne estradno na predizbornim skupovima koji više liče na šareni folklor, a ne na skup ozbiljnih ljudi. U tim programima oni bi se jasno morali odrediti kakva treba da nam bude Općina (o čemu smo detaljno pisali u tekstu „Šta bi u predizbornoj kampanji morali ponuditi kandidati za načelnika Općine“, koji je pročitalo oko 10 hiljada ljudi);
  • s obzirom da smo u posljednja tri mjeseca napisali i objavili 15-tak tekstova, gdje se bar polovina odnosi na našu Općinu, ovim smo pokazali da ne želimo biti dežurni pljuvači stanja u Općini, već ljudi koji nude konkretna razvojna rješenja bez bilo kakve materijalne i nematerijalne koristi za sebe;
  • u predizbornoj utakmici stranke i kandidati za načelnika morali bi ukrstiti koplja oko projekata od javnog interesa, ali onih projekata koji će se finansirati iz eksternih izvora (Predpristupnih i drugih fondova i izvora), a ne od dotacija tzv. viših nivoa vlasti, jer su to javni prihodi svih, a ne samo onih na vlasti.

Dakle, pričati priču „mi smo uradili to i to“, koristeći preraspodjelu javnih prihoda je licemjerno s obzirom da to nisu sredstva bilo koje stranke. Usput, o neravnoravnoj zastupljenosti USK-a u budžetu Federacije pisali smo u tekstu „Zašto nema ozbiljnie zastupljenosti USK-a u budžetu FBiH“. Ovo smo napisali nakon što smo detaljno analizirali analitičku struktura budžeta FBiH.

Na kraju, vjerujemo da teški zahtjevi moraju iznjedriti ljude dorasle zadatku. Oni će to moći postati pod uslovom da su oslobođeni ličnih interesa i iskrivljene ideologije i da imaju hrabrosti visoko podignuti ljestvicu razvoja Općine i uključiti stručne ljude različitih profila bez obzira na stranačku (ne)pripadnost. H. Muratović S. Šahinović