Doktrina kreativne modernosti

Nedžad Bašić

Na samom početku 21. stoljeća čovječanstvo je ušlo u nove velike promjene i našlo se je pred velikim izazovima. Te su promjene i izazovi vidljivi kako na tehnološkim, ekonomskim, ekološkim tako i na političkim i moralnim platformama. Čovjek danas raspolaže sa više moći nego što je ikad do sada raspolagao ali osjeća se nesigurnije nego ikad do sad. Iz tog nesklada između osjećanja moći i osjećanja nesigurnosti izrasta nova kultura globalne strukture moći koja traži svoju novu filozofsku i kulturnu autentičnost, ideološku i političku  odrejenost i pravnu i moralnu transparentnost. U okviru te nove filozofske i kulturne autentičnosti i ideološke-političke određenosti i pravne i moralne transparentnosti,  naziru se konture DOKTRINE KREATIVNE MODERNOSTI kao novog koncepta razvoja čovječanstva sa novim ključem tehnološkog razvoja, novim konceptom javne politike i sa novom strategijom kreativne privlačnosti.

Ta nova doktrina u nastajanju izrasta iz nove strukture odnosa između fascinantnog tehnološkog razvoja i traumatičnog autoritarnog populističkog trenda koji se pojavljuje na horizontima čovječanstva na samom početku ovog milenijuma. Globalna konfrontacija između visoko tehnološki međuovisnog svijeta i sve vidljivijih autoritarnih populističkih geopolitičkih podjela i sigurnosnih zahtjeva, čini najveći paradoks i izazov čovječanstvu u 21. stoljeću.

Fascinantni tehnološki razvoj

Zahvaljujući fascinantnom razvoju vještačke inteligencije (AI) i sve veće moći kompjuterskih algoritama, koji omogućavaju računarima da se osposobljavaju za rad poput autonomne vožnje automobila, upravljanja robotima ili automatizacije donošenja odluka, AI uselila se u sve komercijalne tokove.  Sposobnost čovjeka da koristi nove tehnologije kao instrumente putem kojih  može da donosi odluke, da preispituje i mijenja svoju sposobnost razumjevanja, mišljenja i prosuđivanja, a sve to sa potrebom da brzo predvidi mogućnosti rješavanja problema  sa kojima se suočava, izrasta u određujuću odrednicu nove kulture globalne strukture moći u 21. stoljeću. Sve šira implementacija AI i kompjuterskih algoritama u industriji, poljoprivredi, saobraćaju, trgovini, u istraživanju, u donošenju odluka… mijenja strukturu potreba globalnog tržišta što postaje značajan demijurg novih globalnih promjena.

Korišćenje senzora, satelitskih slika, tekstova, vizuelnih informacija i nestrukturiranih (sirovih) digitalnih podataka, omogućuje kombiniranje i analiziranje informacija iz različitih izvora. Stokiranje velikog broja podataka i brza obrada tih podataka s različitim softificiranim analitičkim tehnikama, omogućuje da AI dizajnira matriks za brzu analizu i donošenje odluka po raznim pitanjima. Korišćenjem AI i kompjuterskih algoritama moguće je izvršiti brzu analize ogromne skupine podataka i satelitskih snimaka što omogućuje predviđanje interesa i budućih ponašanja participanata i njihove aktivnosti u brojnim sferama ljudske aktivnosti.

Zahvaljujući rastućoj upotrebi AI i kompjuterskih algoritma (machine learning), nanotehnologija i biotehnologija, moguće je doći do brzih praktičnih rješenja problema u industriji, ekonomiji, saobraćaju, upravljanju i drugim poljima ljudske aktivnosti.  Korišćenjem AI i kompjuterskih algoritma stvara se mogućnost donošenje brzih i efektnih odluka i u ratnim operacijama, kao i u prevenciji ratnog konflikta. Drastično se skraćuje vrijeme između odluke i akcije što stvara stanovitu prednost u tzv. „hiper ratu“.  Priprema za hiper–rat i odbranu kritičnih cyber mreža postaje jedan od prioritetnih ciljeva države u ovom stoljeću.

Povećanje dostupnosti velikim skupovima podataka, poboljšanje u računarskoj snazi, robusniji i fleksibilniji kompjuterski algoritmi i lakša dostupnost bibliotekama otvorenog koda i tehničkim okvirima koji omogućavaju programerima da iskoriste rad drugih za nove upotrebe, definitivno mijenja prirodu preživljavanja čovječanstva u ovom milenijumu. Sve šira primjena AI i autonomnih uređaja mijenja prirodu donošenja odluka i stvara nove izazove.

Nemoć neoliberalnog kapitalizma i rast autoritarnog populizma

Ti izazovi sve otvorenije traže novi koncept globalne komplementarnost interesa između poslovnog razvojno-tehnološkog koncepta i sigurnosno-političkih i ideoloških zahtjeva. Zbog izostanka ove komplementarnosti, neoliberalni kapitalizam na samom početku ovog milenija nije više u mogućnosti ponuditi nove perspektive razvoju nove globalne digitalne ekonomije, niti efektno odgovoriti globalnom političkom haosu koji se sve vidljivije i agresivnije javljao na horizontima autoritarne populističke demagogije koja prijeti da izraste u ideologiju autoritarnog populizma kao sve vidljivijeg faktora globalnih društvenih promjena u 21. stoljeću.

Zbog izostanka globalne komplementarnosti između poslovnog razvojno-tehnološkog koncepta i sigurnosno-političkih i ideoloških zahtjeva, otvorene su mogućnosti  za stvaranje  platforme autoritarne populističke paradigme koja traži apsolutnu slobodu nacionalnog sistema vrijednosti i odbacivanje svih univerzalnih vrijednosti i zakona, globalnog upravljanja i ideologije multilateralnog liberalizma, tražeći u tome garanciju  za nacionalnu državu da upravlja sama sopstvenim razvojem bez ikakvog ograničenja u odnosu na interese drugih nacija, što silu i moć određuje kao krajnju destinaciju autoritarne populističke paradigme. Za autoritarne populiste svaka ideja univerzalnog razvoja, globalnih tehničkih, poslovnih, moralnih ili pravnih standarda, nije ništa drugo nego platforma tehnološkog imperijalizma koji nameće nejednakost i privilegije u korist internacionalnih sistema vrijednosti.

Autoritarni populizam vidi nacionalnu državu kao homogenu zajednicu  koja govori jednim jezikom i koja slijedi jedinstven kulturni i vjerski matriks. Ta mala hermetički zatvorena zajednica sa unutarnjom homogenom jezičkom, vjerskom i historijskom strukturom, traži pomjeranje multilateralnog poretka od koalicije utemeljene na globalnim zajedničkim interesima, institucijama, principima i pravilima ka bilateralnoj autoritarnoj koaliciji utemeljenoj  na riješavanju sopstvenih ad hoc problema. Autoritarni populizam vidi multilateralne institucije i neoliberalni međunarodni poredak kao uzrok svih unutarnjih i međunarodnih problema. Takvu zajednicu teško je razaznati kao prosperitetnu platformu daljeg globalnog tehnološkog i demokratskog razvoja čovječanstva.

Na političkom konceptu autoritarne populističke paradigme, na samom početku 21. stoljeća, otvara se novi globalni sukob između nacionalizma i univerzalizma koji u političkom prostoru  ubrzo prerasta u konflikt između neovisne hermetički zatvorene autoritarne države i njenog saveza sa istim prototipom država, i univerzalnog carstva novih tehnologija, novih znanjam, globalnih standarda i globalnih sistema  vrijednosti.

Međunarodni poredak kao sistem multilateralnog rješavanja međunarodnih problema u kontekstu „strategije  partnerstva“ Sjedinjenih Država i EU, uz saradnju sa Kinom i Rusijom i drugim državama u usponu (Brazil, Indija, Južna Koreja, Saudi Arabija), objektivno bi bio u najboljem interesu cijelog svijeta. Kako ovaj sistem rješavanja međunarodnih problema zahtijeva istovremeno međusobno povjerenje, dobru volju i suradnju prije svega između velikih država, a kako su se USA, Kina, Indija, Brazil, Rusija stubokom promjenile za vrijeme autoritarne populističke Trampove i Si Djinping-ove administracije, i vladavine Narendra Modi-a u Indiji i Jair Bolsonaro u Brazilu, a posebno nakon invazije Rusije na Ukrajinu, što se neće moći tek tako lako i brzo promjeniti, svijet potencijalno sve više klizi ka globalnom sukobu. U tom globalnom sukobu tehnologije vezane za računarstvo, mikroelektroniku, kvantne informacione sisteme, vještačku inteligenciju, biotehnologiju i bioproizvodnju, promjenit će prirodu rata, transformišući klasično ratovanje u „napredni algoritamski sistem ratovanja“, kao visokotehnološki rat sa visokim rizikom za sve participante, sa novom globalnom strukturom moći.

Algoritamski sistem ratovanja i nove vojne strategije mijenjaju kvalifikaciju nužnosti, proporcionalnosti i neposrednosti, kao glavnih kriterija upotrebe vojne sile, što postojeći ratni moral, ratne običaje i pravne norme ratnog prava čini slabim, neefektivnim i neobavezujućim za participante u ratnim sukobima u 21. stoljeću. Kako u međunarodnom pravu još uvijek ne postoji efektivna zabrana rata, stvara se potreba za novim pravilima “ius ad bellum” i “ius in bello“, kako bi se utjecalo na ponašanje participanata u algoritamskom sistemu ratovanja.

Odgovorni i progresivni kapitalizam

Demokracija i pluralizam su se našli pod najvećim udarom do sada. Autoritarni populistički lideri svim silama nastoje iskorijeniti posljednje ostatke pluralističkog i odgovornog društva, težeći da prošire svoj autoritarni utjecaj ka novim destinacijama u međunarodnoj zajednici. S druge strane, demokratski izabrani lideri u demokratskom svijetu dramatično sužavaju svoju odgovornost prema nacionalnom interesu svojih država i postaju sve reluktantniji prema kritikama javnog mnijenja. Autoritarni populistički pokreti sve očiglednije izrastaju na rubovima globalnih ekonomskih, kulturnih i političkih promjena koje su posljedica novog tehnološkog razvoja čovječanstva, što će u budućnosti inherentno jačati, širiti i radikalizirati autoritarnu populistički retoriku kao otpor tim promjenama. Otuda je izuzetno značajno pitanju autoritarnog populizma pristupiti na pronicljiv, oštrouman, razborit, razuman, inteligentan način, što bi moglo pomjeriti  doktrinu kreativne modernosti od apstraktnog teoretskog koncepta ka aplikativnom razvojnom projektu koji bi ostavljao malo prostora za stvaranje „doktrine autoritarnog populizma“. Otuda je od izuzetno velikog značaja pratiti proces sučeljavanja „doktrine kreativne modernosti“ sa „doktrinom autoritarnog populizma“.

Stvaranjem kontrolnih mreža putem brzih internetskih veza s centrima za upravljanje kriznim situacijama, kreiraju se tzv „pametne mreže” (Smart Grids) koje obuhvataju senziranje i kontrolu skupova visokih tehnologija i energetskih izvora (energetski internet- EI, internet stvari IoT), „pametni gradovi“),  artikulišući  program novog „tehnološkog ključa razvoja“, i novog koncepta „javne politike“ što kreira koncept  komplementarnosti interesa između države, društva i tržišta što vodi stvaranju koncepta progresivnog i odgovornog kapitalizma. Stvaranjem unutarnje komplementarnosti interesa između države, društva i tržišta, u konceptu odgovornog i progresivnog kapitalizma, otvara se šira mogućnost za političko oblikovanje otpornog, održivog i diversificiranog međunarodnog poretka kao funkcionalnog multilateralnog mehanizma, koji bi funkcionirao na stabilnim pravilima otvorene globalne i regionalne  ekonomije. Fascinantat tehnološki razvoj koji kreira koncept progresivnog i odgovornog kapitalizma sa komplementarnošću interesa između države, društva i tržišta, traži neizostavno uključivanje novih participanata u process odlučivanja sa novim modelom donošenja odluka i revizijom pondera glasova u novim i već postojećim međunarodnim institucijama i organizacijama. Te promjene traže novi formalni proces odlučivanja sa novim setom principa, što naglašava potrebu za reformom međunarodnog pravnog poretka. Ove promjene definitivno će odrediti potrebu za stvaranjem doktrine kreativne modernosti.

Nova kreativna globalizacija

Koncept odgovornog i progresivnog kapitalizma traži preispitivanje globalizacije u pravcu traženja novog konsensusa o tome kako povratiti prosperitet na širokoj osnovi sa otvorenim mogućnostima za sve. Ta preispitivanja globalizacije ne zadržavaju se samo na pitanju konsensusa oko novog modela digitalne globalne proizvodnje i potrošnje već i na pitanju rekonstrukcije poreskih zakona tako što će bogati i korporacije davati više društvu, što bi otvorilo novu etapu razvoja međunarodne zajednice. S ovim se globalna komplementarnost između razvojno-tehnološke paradigme i sigurnosno-političke strukture, podudara sa unutarnjom komplementarnošću interesa između države, društva i tržišta, što traži i novi pristup pitanju demokratizaciji, kako u unutarnjim odnosima države tako i u međunarodnoj zajednici.

Globalna komplementarnost između razvojno-tehnološke paradigme i sigurnosno-političke strukture i unutarnja komplementarnost interesa između države (elite), društva (pojedinaca/grupe) i tržišta (korporacije), izrastaju u određujuću komponentu “kreativne globalizacije” u 21. stoljeću, što će javnu politiku činiti specifičnom u ovom milenijumu. Javna politika koja može obezbjediti globalnu fluktuaciju digitalnih informacija i podataka, i obezbjediti pouzdane tehnologije, što podrazumjeva obezbjedjenje komplementarnosti interesa države, društva i tržišta, predstavlja temelj globalne moći u konceptu doktrine kreativne modernosti.

Danas više nego ikad do sad zaustavljanje erozije multilateralne demokracije neizostavno traži novi oblik demokratskih i tehnoloških “kreativnih koalicija” koje će učiniti tehnološke, ekonomske, ekološke i političke nejednakosti manje privlačnim, a time i korupciju oligarhije lakše prepoznatljivom i manje prihvatljivom za sve države, uključujući tu i autoritarne populističke režime država. Time se stvara potrebna za novom kulturom međunarodnog poretka u kojoj bi se proširili interesi najrazvijenih zemalja da koriste svoju ekonomsku snagu za postavljanje više kreativnih i više privlačnih ekonomskih i političkih zahtjeva svim participantima u međunarodnim odnosima.

Nedzad Basic, DIE DOKTRIN DER SCHOPFERISCHEN MODERNITAT, Verlag Unser Wissen, Berlin (2023).